- Što ćemo s pokojnicom!? - nasmijao se Oliver Jakovčev pokazujući kod plivališta betinskoga VK Brodograditelj na reklamnu tablu Jadranske banke Šibenik (JBŠ) prislonjenu uza zid lukobrana na rivi, gdje je već desetljećima poprište srčanih vaterpolskih ogleda i strastvenog navijanja Betinjana za svoje “kalafate”.
Tako je bilo i 25. kolovoza, kada se nakon deset godina pobjednički pehar Ljetnog kupa 1B Hrvatske vaterpolo lige trijumfalno vratio u Betinu, pobjedom nad Korčulom 16:13. Prvog dana rujna, od sredine lipnja zapjenjeno betinsko plivalište u kantunu kamene rive zabonacalo je do iduće sezone, a tmurni dojam završetka ljeta pojačavala je bura i nebo prekriveno tamnim oblacima nakon neverina s pljuskom u noći s ponedjeljka na utorak.
Oliver je tajnik kluba, vragometan kao nekadašnji igrač 70-tih i 80-tih, jednakog raspoloženja i kao frontman nekoć vrlo popularnih, u međuvremenu ugašenih "Berekina", a danas nastavlja sa samostalnom pjevačkom karijerom.
Berekinska prispodoba iz uvoda teksta s upokojenom JBŠ, svojedobno sponzorom kluba poslužila je, bez trunka zlobe samo za ilustraciju kako je puno toga propalo oko nas, no betinski "Brodograditelj" se čilo drži i u 66. godini te bi mogao, od srca mu želimo, potrajati kao drveni brod. Nemojte pomisliti da to nije praktički vječno – jer drvenjaci traju dok je 'drva u gori', kazat će vam svaki betinski kalafat.
Od sezone do sezone
"Brodograditelj" živi od sezone do sezone, kao u počecima vaterpola kao isključivo ljetnog sporta, a zimi se održava žerava jer se igrači raziđu kao rakova djeca, podsjećaju Oliver Jakovčev i Boris Paškvalin, predsjednik "Brodograditelja" i treba li napominjati, također nekadašnji vaterpolist s "betinskom" kapicom.
Jasno da je tako, jer Betina ne može vaterpolistima prvog sastava – svima od reda poveznima s Betinom porijeklom ili prijateljstvima - pružiti ni dobre poslove, studij, niti uvjete treniranja – barem ne igračima prve momčadi. Najmlađima ostaju Šibenik i bazen u Crnici, no izbor je slobodan i ovisi najvećma o mogućnostima roditelja da u vlastitoj organizaciji prevoze djecu pod pasku legendarnog "Doktora" Jerkovića.
No, zato betinsko vaterpolsko ljeto završi slično proteklome: sa 60-tak polaznika škole plivanja i selekcijom od 30-tak vaterpolista mlađih uzrasta, što je tradicija još od 70-tih godina, kada je s najmlađima počeo raditi Milan Jadrešić, također bivši igrač i jedan od betinskih brodograditelja u drvu.
Kada bi bilo moguće zadržati sve koji su prošli Jerkovićevu školu i da kojim slučajem imamo zatvoreni bazen – što je nerealno očekivati – "Brodograditelj" bi bez problema imao ekipu sposobnu konkurirati za ulazak u prvu ligu, tvrde naši sugovornici. Uostalom, redoviti gosti Betine posljednjih godina su mađarski prvoligaši s kojima naši momci al pari igraju trening utakmice.
Pitanje je jedino u tome u kakve se sportske uvjete tko vrati nakon ljeta u Betini, te Boris Paškvalin zaključuje da "Brodograditelj", s obzirom na prilike, postiže vrhunske rezultate.
Da je škola plivanja i vaterpola ozbiljna stvar i vrijedan betinski adut potvrđuju ljudi sa svih strana koji tu ljetuju. Mjesecima prije, napominje Jakovčev, običavaju se mailovima raspitivati kada točno otvaramo sezonu i nema ih malo koji tome podređuju termin ljetovanja. Ne žele da im se djeca potpuno raspuste, nego da imaju nekakvu obvezu i nešto nauče aktivno se odmarajući, tako da je to što rade u klubu vrijedno i u turističkom smislu.
Škole plivanja i vaterpola
- Utakmice na rivi, gdje se i inače događa sve u Betini gostima su naročito atraktivne, a zahvaljujući školi plivanja i vaterpola, koju pohađaju najviše dječaci i djevojčice iz Betine i Murtera, primamo novčane potpore iz Općine Tisno i Murter-Kornati, govori Paškvalin. Iskazuju se i roditelji, pa su organizirali donaciju za kupaće gaćice sa znakom "Brodograditelja" čemu se priključio i klub. Jedan turist iz SAD, čija su djeca sudjelovala u školi plivanja pokucao im je na vrata nudeći pomoć, samo neka kažu što im treba...
Sve je izgleda, u "Brodograditelju" bolje posloženo osim politike Hrvatskog vaterpolo saveza prema klubovima iz Ljetne 1B lige poput njihovog. Uprava je sastavljena od bivših igrača i čine je dr. Boris Magazin, Igor Žuric, Zoran Bokan i Vlatko Bosna, a igrački sastav nastao je i stalno se širi i razvija iz prijateljstava betinskih vaterpolista, poput sinova Paškvalina i Jakovčeva koji su igrali za mlade kategorije u bivšem “Solarisu”. U zadnjem naraštaju iz 1995. bio je i Antun Goreta, navodi Boris Paškvalin. Želi reći da je "Brodograditelj" oduvijek uzimao igrače izvan Betine – Šibenčani Mikulandra, Sladić, Konjevoda, Pavković, Moro Ninić, Kristijan Santini... Neki su se i oženili u Betini i tu ostali, no otkako je Savez utemeljio Ljetnu ligu vaterpola prije 15-tak godina, "Brodograditelj" se natječe samo s nekoliko klubova. Knjiga je spala na Cavtat, Mline i Korčulu, a "Brodograditelj" je jedini preostao na Sjeveru, ako smo uopće sjever, pita se Jakovčev. Jer, od natjecanja su odustali Biograd, Pula i Crikvenica, s time da u njihovome rangu uopće nema natjecanja mlađih uzrasta vaterpolista.
- Prijedlog naše skupštine Savezu bio je i još je uvijek, da se organizira županijski vaterpolo savez i to bi bilo rješenje problema za ljetne klubove. Međutim Savez očito nema vremena time se baviti, premda ima zakonske osnove. Nemoguće je da ne znaju, jer su iznjedrili svjetskog prvaka, mišljenja je Oliver Jakovčev. Uza svo razumijevanje da imaju dosta posla sa svim državnim reprezentacijama i ligom državnog saveza, vaterpolo je ipak ljetni sport, a kvaliteta se uvijek postiže s jačim utakmicama.
Zato Savez pere savjest zbog ovog nemara dopušajući ljetnim klubovima registriranje igrača sa svih strana, otkriva razloge takvoj benevolentnosti s vrha. Županijski savez predlagali smo i Šibeniku, s time da je taj klub na vrhu organizacije i ukoliko se neki igrač iz drugog kluba istakne, automatski je njihov. Tako rade u Dubrovniku i u Rijeci, gdje su županijski savezi osnovani i svima je lakše raditi. Obojica, Jakovčev i Paškvalin, znaju dobro o čemu govore, jer su u vrijeme bivše države, kada je ustroj natjecanja bio bitno povoljniji za igrače iz manjih klubova, Betinjani igrali i s prvom momčadi "Partizana" u kvalifikacijama za prvu ligu.
- Nije važno što bismo dobili 13-14 golova, bez ijednog našeg zgoditka, ali nije bila mala stvar ogledati se tada s jednim Belamarićem, državnim reprezentativcem i olimpijcem, niti je njemu bilo ispod časti igrati s toliko slabijim kolegama po kapici, prisjetio se Paškvalin vremena svoga aktivnog igranja 70-tih i 80-tih godina dok smo razgledavali požutjele fotografije na zidovima klupskog prostora smještenog u župnom uredu, također na obali.
Najveći uspjesi kluba bili su početkom 80-tih godina, kada je "Brodograditelj" osvojio 3. mjesto na Zimskom prvenstvu u Rijeci i 5. na državnom A prvenstvu u Splitu, a njihova seniorska postava 1980. dospjela je i u kvalifikacije za 1 B ligu, a iz kvalifikacija za 1A skupinu jednom su istisnuli i nekadašnji šibenski "Solaris".
Entuzijazam
Diče se i prvom ženskom ekipom prije 30-tak godina, toliko prije nego što je vaterpolo za žene postao uobičajenim sportom, no reklo bi se da im više od svega znači to što sva ova desetljeća zrače nepatvorenim sportskim entuzijazmom s čime diše cijela Betina. Upravo zbog toga i radosti srčane sportske igre bez ikakvih kalkulacija, njihove boje rado su branili braća Pozojević iz zagrebačke "Mladosti" ili Miroslav Poljak, jugoslavenski reprezentativac... A pobjednički pehar Ljetnog kupa, koji su nedavno vratili u svoju vitrinu, 2009. im je pomogao osvojiti Mateo Ćuk, njemački reprezentativac iz kluba Spandau.
- To je zbog love koju nudimo, a sva ta zvučna imena proslave se tek nakon krštenja na našem terenu! - kazao je nasmijano Oliver nakon ovog nabrajanja vrsnih igrača koji su bili pod kapicama "Brodograditelja", a onda otkrio tajnu trajanja vatre betinskog vaterpola:
- Svake godine 15. lipnja, bez ikakve službene obavijesti vodstva kluba u plivalištu se okupi grupa dječaka. Sami postave branke, uskoče u more i igraju...
Da se zna: Tucak počeo u "Brodograditelju"
Poseban okvir zaslužuje i podatak o Ivici Tucku, najboljem treneru svijeta na koji je podsjetio Boris Paškvalin. Tucak je naime, nakon što je 2003. otišao iz "Medveščaka", prve trenerske korake napravio u "Brodograditelju", pa kada već to propusti spomenuti u javnim nastupima, ja koristim priliku, našalio se Paškvalin. Iz betinskog igrališta izašao je i Tomislav Paškvalin, Borisov rođak. Tu se zaljubio u vaterpolo, a kako je živio u Zagrebu, upisao se u "Mladost", gdje ga je Bonačič trajno "zasolio" kao vaterpolista, kasnije reprezentativca i olimpijca u bivšoj državi.
"Brodograditelj" je inače, nastavlja Paškvalin, u posljednjim godinama iznjedrio vlastite trenere, obojicu sa završenim fakultetom kineziologije porijeklom s Murtera. To su bivši igrač Marko Čurić i Dinko Jadrešić, sin Vlatka Jadrešića, dugogodišnjeg, vrlo zaslužnog predsjednika kluba. Dinko je inače i aktivni igrač.