Mlada Šibenčanka Katja Frua jedina je trenerica jedrenja u Šibensko-kninskoj županiji. Katja radi u relativno friško osnovanom Jedriličarskom klubu ‘Šibenik‘ u kojem vodi djecu u klasi Optimist:
- Nisam provjeravala jesam li jedina trenerica, ali vjerojatno jesam. Odnosno, čula bih sigurno da ima još neka. Znam da ima još dvije trenerice u Splitu, tako da to baš i nije raritetan slučaj. A što se tiče mog angažmana u radu s djecom on se dogodio sasvim slučajno. Praktički četiri godine bila sam sasvim odvojena od jedrenja, premda iz ove sadašnje perspektive ne znam zašto. Srećom, moj životni trener Teo Piasevoli i Simon Triva koji su osnovali JK Šibenik pozvali su me da sudjelujem u organiziranju regata. Bila sam na dvije regate i onda me je Triva pitao: ‘Hoćeš li doći u Žaborić trenirati u našu školu jedrenja‘‘. Pristala sam i sada treniram djecu od osam do 12 godina starosti. Zanimljivo, naš najmlađi član je i najbolji. Ali, to je možda i manje bitno. Nismo mi klub kojemu je prvenstveni cilj stvarati šampione i osvajati trofeje. Najvažnije je da mladi zavole more, jer jedrenje je čista ljubav te da nauče neke osnovne vještine upravljanja brodom. Iskoristit ću ovu prigodu da pozovem djecu da se priključe našoj školi jedrenja u Žaboriću. Vjerujte, neće pogriješiti - govori 24-godišnja Katja Frua.
A ona je u jedrenju od svoje 10. godine. U njezinom slučaju radi se o klasičnoj obiteljskoj priči:
- Moj prapradjed Ante Frua osnovao je Jedriličarki klub ‘Val‘, a u staru baraku u Docu doveo me je moj ujak Marko Maričić Cima, poznati jadrijski surfer. Dugo sam bila jedina cura u klubu, u početku mi je bilo neugodno pa sam čak htjela i odustati. Do 14. godine jedrila sam u Optimistu, onda sam prešla u olimpijsku klasu Laser.
Zašto ste ipak ostali u jedrenju punih devet godina, točnije do odlaska na fakultet?
- U šali se sjetim kako mi je majka rekla na početku: ‘Kupila sam ti skupo odijelo i nema šanse da odustaneš!‘. Naravno, malo bi to njoj vrijedilo da ja zaista nisam zavoljela jedrenje. Premda, moram biti, iskrena nikad nisam bila vrhunska. Nisam ostvarivala savršene rezultate premda u mojoj vitrini ima dosta pehara. Nikad nisam bila među top jedriličarima, ali stekla sam veliku ljubav, doživjela jako puno ugodnih trenutaka i zanimljivih avantura. Zato tu svoju ljubav želim prenijeti i na djecu. Ponavljam - more je čista ljubav, tako i nama u klubu nije bit samo uzeti novce.
Jeste li pokušali s nekim drugim sportom, obično djevojke biraju košarku, odbojku, neki borilački sport...?
- Od drugih sportova oprobala sam se još samo u gimnastici. Znate, jedrenje vam uzima jako puno vremena. Nije to poput nekih drugih sportova u kojima uđete u dvoranu odradite sat ili dva treninga, obučete se i odete doma. U jedrenju se ‘ubijete‘ tri sata na moru i jedva čekate doći na kopno. A tek onda vas čeka pravi posao. Morate oprati cijeli brod, spremiti opremu, voditi o njoj računa... Jedrenje je puno više od toga da samo odete na more i uživate.
Imam dojam da mnogi od nas koji živimo uz more jako malo znamo o jedrenju...
- U pravu ste, rekla bih da ne uživamo blagodati koje su nam na dohvat ruke. Čak ni neki roditelji koji svoju djecu dovedu u školu pojma nemaju o jedrenju. Zato s njima uvijek održimo sastanak kako bismo im objasnili neke stvari. Konkretno, ja ne želim biti samo klasični trener toj djeci. S njima sam jako pažljiva, mislim na njhove osjećaje, pazim na to jesu li se nečega prepali. Mi u klubu ne očekujemo junake, svi su dobrodošli. Uostalom, ni ja nikad recimo nisam bila državni prvak, a obožavam jedrenje.
Može li se živjeti od jedrenja?
- Teško se može zarađivati za život od jedrenja! Iako u najbližoj okolini imam i drugačijih primjera. Evo, recimo naš Teo Piasevoli je profesionalni trener. Radi u reperezntaciji, zarađuje od toga, trenira vrhunske jedriličare... Njemu je jedrenje sve. S druge strane, ja nisam toliko vezana za jednu stvar. Primjerice, studiram na splitskom Pomorskom fakultetu, smjer jahte i marine. Na trećoj sam godini i imam još jednu do kraja. Kada završim postat ću kapetan jahte do 500 BRT-a. Idealno bi bilo zaposliti se kod nekog privatnika, ljeti ploviti nekoliko mjeseci i onda zimi održavati brod. Može se dobro zaraditi.
Zvuči kao idealan plan. Zarađujete ‘masnu‘ lovu i opet ste za svoju veliku ljubav - more?
- Da, u pravu ste. Lijepa kombinacija. Na jahtama radim, plovim i zarađujem, a u jedrenju uživam za svoj gušt - zaključila je Katja Frua.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....