Samo minutu prije dogovorenog razgovora s 21-godišnjim Nediljkom Labrovićem, nadarenim vratarom Šibenika zazvonio je telefon iz Zadra.
- Pozdravite mi puno našeg šibenskog vratara. Djeluje mi ne samo sigurno, već i inteligentno, što je itekako bitno za suvremene čuvare mreže- nije štedio komplimente na račun našeg sugovornika zadarski Šibenčanin dr. Tomislav Vrčić.
Labrović se samo slatko nasmijao i dodao:
- Pozdravite i vi šjor Tomu. Sjajni su svi naši šibenski navijači. Srce mi je zatitralo, kad sam ih vidio kako sa susjednih zgrada bakljama proslavljaju važnu pobjedu nad Istrom. Ćutim da će biti ludnica na Šubićevcu, kad gledatelji budu opet mogli na tribine. Zapravo živim za taj dan.
Vratar Šibenika je zaista pravi sportaš i ugodni sugovornik. Kršni momak iz Glavica, mjesta Cetinske krajine. Obojica smo se nasmijali, kad smo sjetili našeg prvog susreta. Tom prilikom Nediljko nam je kazao „Nemojte me puno hvaliti, doći će netko po mene, pa će Šibenik teže u Prvu ligu“! Sad je, pak, samo na ozbiljan, iskren način nastavio započetu priču.
- Godinu sam stariji, iskusniji, vjerujem i pametniji, kvalitetniji. Prva liga me motivira u razvoju, osjećam se kao na nekoj blještavoj pozornici. Pljušte komplimenti, otvaraju se vrata, o kojima nisam ni sanjao. No, ja sam i dalje čvrsto na zemlji – odmjereno će Labrović.
Pregovori oko produženja vašeg ugovora sa Šibenikom su, kako tvrde Kolumbijci Francisco Cardona i Eduardo Zapata, uvelike odmakli.
- Dobro napreduju. Vjerujem da ćemo se relativno brzo dogovoriti oko svega. Vidim da me cijene. Ne kriju želju da i dalje ostanem na Šubićevcu.
Snaga u kolektivu
Znači, ništa o odlaska na riječku Rujevicu?
- Ta mi varijanta, bit ću iskren, nikad nije spomenuta službeno. Ima kuloarskih, neslužbenih informacija, telefonskih poziva, no bježim od takvih, pomalo napuhanih priča. Gotovo je sigurno da ću i na jesen biti u šibenskom dresu.
U pet kola Šibenik je osvojio 11 od 15 mogućih bodova uz gol-razliku 9:3. Valjda je i vratar za to zaslužan!?
- Ja sam samo jedan u nizu igrača u momčadi, koja je u nastavak prvenstva zagazila čvrsto i uspješno. Krenuo bih od strijelaca Emira Sahitija i Denija Jurića, razigravača Marka Bulata i Marija Čurića, pa do zapovjednika obrane Gordona Schildenfelda. To što sam prvo spomenuo njih petoricu ne znači da niječem nemali doprinos ostalih igrača. Nema sumnje, naša najveća snaga kolektiv. Od početka prvoligaške utrke igramo dobar nogomet. S puno trke, borbenosti i taktičke discipline. No, kad već spominjete statistiku peče me minimalan poraz protiv Gorice. Nismo ga zaslužili, pobijedili su nas, a da praktički nisu stvorili šansu.
Kad smo zadnji put pričali bila su vam puna usta Šife, kako svi obično zovemo povratnika i bivšeg reprezentativca Gordona Schildenfelda…
- Donio nam je toliko potreban mir. Ne samo u sredini obrane, već i u cijeloj momčadi. Pomaže i savjetom. Mnogi ga od nas slušaju napetih ušiju, raširenih usta. Sad tek vidim u kolikoj su velikoj zabludi oni, koji dijele nogometaše na mlade i stare. Da je kombinacija mladosti i iskustva sve samo ne fraza.
- Od početka sam vjerovao da naš Šibenik neće imati problema oko prvoligaškog ostanka. Prvenstveno, zbog načina rada trenera Krunoslava Rendulića i profesionalnog pristupa svih igrača. Ne samo utakmicama, već i svakom treningu. Prognoze su, to je poznata stvar, vrlo nezahvalne u sportu. No, ne vjerujem da bi mogao doći u pitanje naš prvoligaški opstanak. Uostalom, u mnogim smo utakmicama zaslužili komplimente prijatelja nogometa u svim krajevima Lijepe naše. Hvale nas svi. Od stručnih komentatora do navijača. Kao da nogometna Dalmacija, „vječno“ i strasno zaljubljena u Hajduka, ima sve više simpatija za drugog dalmatinskog prvoligaša.
Ponosne Glavice
Vaš Sinj i očeve Glavice nisu, valjda, iznimka u tome?
- Naravno, da nisu. U cijeloj Cetinskoj krajini pozdravljaju uspjehe Šibenika. Dobrim dijelom zbog mene, ali i privlačnih nogometnih predstava, koje pružamo. Siguran sam da smo pobjedama u Zagrebu protiv Dinama i Lokomotive razoružali zadnje skeptike.
Zbog Vas i Marka Bulata, te hajdukovca Davida Čoline umalo smo zaratili preko medija s izbornikom mlade reprezentacije Igorom Bišćanom. S porukom „Igore, pogledaj malo i prema jugu Hrvatske“…
- Hvala vam na tome. Ja sam pristalica teze da momčad svojim uspjesima najlakše lansira pojedinca. U tom smislu najbolji primjer je upravo Marko Bulat. Gotovo je nevjerojatno koliko je napredovao u Prvoj ligi, skrenuo veliku pozornost na sebe. Nije me iznenadilo zanimanje Dinama za našeg kapetana. A što se tiče mlade reprezentacije ja sam strpljiv kao Job. Uvjeren da će uspjesi Šibenika prisiliti stručni stožer da i na me, kako kaže stara dalmatinska pisma, svoj pogled obrati – završio je Labrović.
Naš sugovornik je zapravo samo mislio da je razgovor završen ili nije očekivao zadnje pitanje, koje je uvelike izašlo iz sportskih okvira.
Iz Vašeg mjesta je korijenima i aktualni predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. Jeste li se ikad sreli u Glavicama, u Cetinskoj krajini?
- Ne, nismo se nikad sreli. Zadnjih godina predsjednik malo ili nikako ne dolazi u Glavice. Možda biste bolji odgovor dobili od mog prezimenjaka, trenera Mirka, koji vjerojatno pamti davne susrete s Milanovićem u našem mjestu. Šjor Mirka Labrovića, koji nikad nije prežalio to što sa Šibenikom nije uspio izboriti Prvu ligu kao trener, a koji se, vjerujte mi, i dalje raduje uspjesima naše momčadi – dodao je Nediljko Labrović.