Sve samo neočekivana je promjena vlasnika na Šubićevcu. Od zadnje jesenske utakmice, odigrane 13. studenoga, gornji kat šibenskog prvoligaša, ako izuzmemo vrijedne službenice, zjapio je prazan. Ne samo zbog niza otkaza, koje su, među inim, redom dobili glasnogovornica Monika Vojvodić i sportski direktor Dario Dabac.
U prostor, što je uređen prije 53 godine ili kao dio priprema za Osme mediteranske igre, nije svraćao nitko, tko mu je to bila (ne)službena dužnost. Tko je u tom nezavidnom ozračju mogao spriječiti nogometne ćakule, koje se nisu zaustavljale samo na tome kakva pojačanja treba trener Mario Cvitanović, već i dalje, šire!? O problemima s ispisnicama, neplaćenim prometnim i inim dugovima. A onda se sredinom adventa kroz tmurne šibenske nogometne oblake počela probijati vijest kako će na Šubićevcu doći do promjene vlasnika. Očito je da su neslužbene informacije kako bi novi gazda trebao biti njemački Hrvat Željko Karajica bile itekako utemeljene. No, da je primopredaja vlasti (čitaj: većinskog paketa dionica) bila sve samo ne laka, govorile su povremene vijesti, do kojih smo dolazili, što kriti, privatnim kanalima.
Čekajući ‘bijeli dim‘
- Sve će biti poznato do kraja godine - javio nam se poznati glas koji dan poslije Božića.
Potencijalni vlasnik nije bježao ni od susreta sa šibenskim gradonačelnikom dr. Željkom Burićem, ali se nije, kako su nam neslužbeno najavili u gradskoj upravi, početkom minulog tjedna pojavio na šibenskoj službenoj kavici u Krešimirovu domu, gdje i dalje drže kako im nije svejedno kakva će biti sudbina HNK Šibenik.
Koji drugi izbor imao je novinar, koji sa Šubićevcem (službeno) živi gotovo 53 godine, osim poruke tajnim, ali pouzdanim glasnicima osim "Čekat ćemo strpljivo bijeli dim pa makar do sudnjeg dana"!?
A onda smo dobili SMS poruku "Ugovor će biti potpisan za dvadesetak minuta".
S različitim komentarima i emocijama primljena je vijest da Željko Karajica preuzima kormilo šibenskoga nogometnog broda, no, ako nam dopuštate, osobni stav ne možemo, a da ne konstatiramo kako nam je žao (dosadašnjeg vlasnika) Marina Jurića. Zbog toga što nitko dosad nije utovario toliko stotina, bolje reći milijuna eura u staru šibensku nogometnu tvrđavu, a bez pravog efekta. Kao da je neki crni vrag tjerao one, kojima je dao povjerenje u upravljanju klubom (i trošenju novca), da vuku mahom loše poteze.
- I meni je žao Marina Jurića, ali on je morao znati istinu kako još nije pronađeno rješenje da putem e-maila napraviš dijete, pa tako ni da preko e-maila ili mobitela vodiš prvoligaša s naslijeđenim bremenitim problemima u konkurenciji, koja je sve samo ne i laka - bio je jedan od (polu)ozbiljnih šibenskih komentara.
Puno ozbiljnija opaska stigla nam je sa splitske adrese, od jednog od prokušanih kolega.
- Ne znam kako Marino Jurić može sve to trpjeti. Pa, podatak da su njegovi "ljudi od povjerenja" od 15 angažiranih igrača promašili barem dvije trećine ne bi podnijela Barcelona, a kamoli Šibenik - kazivao nam je splitski novinar Edo Pezzi, dok smo ugodno ćakulali u vožnji od Šibenika do Zagreba i natrag.
Proliveno mlijeko
Za prolivenim mlijekom nema smisla žaliti, ali kako izbjeći istinu da je prva kriva odluka bila da se zamijeni više nego uspješni trener Španjolac Mario Rosas. Iako ga je matični klub prihvatio kao mater davno izgubljenog sina Mario Jakoliš je, makar Hajduk nije imao ništa protiv da se taj napadač vrati na Šubićevac, odbio više nego galantnu ponudu Marina Jurića o mjesečnoj plaći od 12 tisuća eura. Nismo baš sigurni kako je u sferi razuma i vjerodostojnosti bila odluka klupskog vodstva da "preko noći" smijeni mladog trenera Marka Kartela, te prvotimce Antonija Jakoliša, Ivicu Batarela i veterana Stipu Bačelića, koji se u bliskoj budućnosti mogao promovirati u "tehnika" ili sportskog direktora kluba. Zbog bogatog iskustva i simpatija, koje uživa među šibenskim prijateljima nogometa.
Šubićevac je posrnuo i na planu vezivanja veterana za klub. Primjerice, glatko je odbijen neslužbeni prijedlog da stručno-tehničku komisiju čini tercet Jurišić – Vidačak – Maretić. Uostalom, na službenim stranicama Šubićevca je ignorirana ne samo knjiga "Lipo stoji narančasta boja" o 90 godina šibenskog prvoligaša, već i obilježavanje te velike obljetnice na način, koji je dostojan kluba, koji je hrvatskom nogometu dao 12 reprezentativaca.
Sve "proliveno mlijeko" spomenuli smo samo zato da novo klupsko vodstvo ne ponovi greške svojih prethodnika.
- Ne dolazi Željko Karajica sam na Šubićevac. Ja sam uvjeren da je on već oformio tim, koji će voditi klub na drukčiji, profesionalniji način - otkrio nam je neslužbeno odvjetnik Stipe Grubišić, koji je vodio ne baš lake pregovore oko promjene vlasnika na Šubićevcu.
Višemjesečni vapaj
Vjerojatno ćemo u tom smislu biti pametniji, kad se novi vlasnik u četvrtak (danas) i službeno predstavi na Šubićevcu.
Nije riječ samo o tome hoće li uslišiti višemjesečni vapaj stručnog stožera za 2-3 ozbiljna pojačanja. Novo klupsko vodstvo će se brzo sudariti i s hrpom malih i nešto većih problema. Neisplaćenim dugovima, rješavanju problema održavanja (i popravka) glavnog travnjaka, rješavanju problematike škole nogometa, ne samo famoznih dječjih članarina…
Neovisno, što smo o klupskim problemima upoznati iz prve ruke, nećemo ići u daljnje nabrajanje. Zbog želje da se glavnina posla usmjeri na osjetljivu natjecateljsku problematiku na Šubićevcu.
Uz temeljni zaključak kako će na travnjaku, donjem i gornjem katu mnogi dolazak novog vlasnika primiti s olakšanjem, pa i radošću. Puno manje zbog simpatičnog Marina Jurića, koliko zbog onih, koji ga nisu slijedili u njegovim ambicioznim planovima i nemalim investicijama.
Tko je Željko Karajica?
To pitanje jamačno postavljaju oni, koji svakodnevno ne žive s hrvatskim i europskim sportom.
Riječ je o sportskom menadžeru, koji se rodio u Hamburgu prije nešto više od 50 godina, a koji nikad nije zaboravio svoje hrvatske korijene. Najizravnija veza s hrvatskim sportom je njegovo ozbiljno participiranje u timu koji prati sjajnog hrvatskog boksača Filipa Hrgovića. Kad je nogomet u pitanju, austrijski novinari nas uvjeravaju kako je njegov dolazak u Klagenfurt uvelike preporodio tamošnju Austriu, koja je opet ozbiljan prvoligaš. Karajica vodi brigu i o regionalnom prvoligašu Victoriji iz Berlina