Ima dana, kada shvatiš da u nogometnom nadmetanju za puni uspjeh nisu uvijek dovoljni samo taktička disciplina, agresivnost u duelima i uporna trka. Da je za tri boda u utakmicama, kakva je bila ona prošle nedjelje s Varaždinom(o:o), potrebna i „pristojna“ doza kreativnosti. Spomenuti susret je i gotovo krunski dokaz da nogometaše Šibenika u nešto oslabljenoj prvoligaškoj konkurenciji još uvijek čekaju dobro uigrane momčadi s trenerima, koji u pripremi susreta itekako „snimaju“ suparnika. Ne sumnjamo da su te nogometne istine uvelike poznate marljivom, nadarenom i studioznom treneru Mariju Careviću, ali… Nije spomenuti mladi i ambiciozni stručnjak nogometni čarobnjak, koji može „preko noći“ nekog od šibenskih prvotimaca napraviti bržim, kvalitetnijim za pas –igru ili tehnički potkovanijim! A dobro posložena zadnja linija Narančastih zaslužuje kreativniji vezni red i opasniji napad od onog, što smo vidjeli u nadmetanju s Varaždincima.
- Vi imate pravo na svoj stav, ali sve bi bilo drugačije da je Božić iskoristio onu zaista zrelu priliku. Ne tražim alibi, no jasno je da nismo vični igri po buri. Ukupno, nisam nezadovoljan bodom. Varaždin je zaista kvalitetna momčad – pričao nam je Carević.
Visoki Makaranin nije samo nadaren nogometni trener, već i izuzetno strpljiv čovjek. Nema kod njega javnih grintanja ni povišenih tonova. U odnosu s klupskim vodstvom drži se stare uzrečice „Veži konja di gospodar kaže!“ Neovisno od činjenice da mu nije udovoljena želja za jednim toliko potrebnim kreativcem u sredini travnjaka. U takvoj situaciji čini nam se da se gotovo „prisilno“ zavarava kako bi to već sutra mogao biti Antonio Jakov Vasilj. Bivša Dinamova nada, koji dosad nije na pravi način opravdao Carevićevo nemalo povjerenje. Dapače, teško se oteti dojmu kako je, neovisno o tome da ne igraju na istim pozicijama, spomenuti nogometaš nezasluženo dobio višu minutažu od, primjerice, Carlosa Torresa i Ivana Delića. Potonji je, nema dvojbe, zaslužio raniji ulazak na utakmici s Varaždinom. Iz prostog razloga što, za razliku od čvršćeg i iskusnijeg Santinija, ima bolji osjećaj snalaženja u malom prostoru. U trenucima, kad je potrebna spretnija kontrola lopte i brži šut. Istodobno, nećemo se zalijetati procjenama o potencijalu dojučerašnjeg mladog hajdukovca Ante Kavelja, neovisno o preciznom prvom dojmu stručnog stožera Šibenika kako je riječ o igraču, koji može
igrati i „šesticu“ i „osmicu“, te koji se, zahvaljujući i dugom koraku, zna nuditi u tzv. međuprostoru.
VRLO DOBRA BILANCA
Ako pođemo od teze kako su Varaždinci bliska prošlost, a Riječani još bliža budućnost, onda svejedno vrijedi posegnuti za nepretencioznom analizom dosad prijeđenog šibenskog prvoligaškog puta. Prije svega, valja konstatirati da su Narančasti u prvoj prvoligaškoj etapi(op.p. odigrano je prvih 6 utakmica u 36 susreta dugom prvoligaškom maratonu) zauzeli četvrto mjesto sa 10 bodova.
Riječ je, nema sumnje, o vrlo dobroj bilanci, koju bi sredinom ljeta kao optimističku prognozu na Šubićevcu svi objeručke prihvatili. Od oružara do predsjednika Željka Karajice, od nadarenog juniora Lovre Kulušića do iskusnog Roberta Punčeca. Spomenuta bilanca ima dodatnu vrijednost u saznanju da je Carevićeva momčad stjecajem okolnosti(op.p. dogodila se zamjena domaćinstva sa zagrebačkom Lokomotivom) čak četiri od šest ovosezonskih susreta odigrala u gostima, te, među inim, donijela 6 bodova sa strane.
Ostaje jedino mala dvojba je li u analizi prijeđenog puta treba potencirati taj podatak ili činjenicu da su Šibenčani u zadnja dva kola, kad su imali „na papiru“ najslabije suparnike (Gorica, Varaždin), ostvarili samo bod, te zabili samo jedan gol!? Neovisno od toga što i površna (statistička) analiza otkriva kako su se Narančasti u posljednjem, šestom kolu samo uklopili u opću prvoligašku neefikasnost ili u podatak da je u pet susreta postignuto samo 5 pogodaka.
- Bilanca nije samo dobra zbog lijepog broja osvojenih bodova. Pa, mi imamo samo 3 boda manje od Dinama! Više nego „pristojni“ start nam omogućuje da polako nadograđujemo igru i momčad – još jednom se oglasio trener Šibenika.
Iako Mario Carević ima praksu da razmišlja od utakmice do utakmice, točnije da se ne opterećuje kratkoročnim ili dugoročnim kalkulacijama, teško je pobjeći od logične pretpostavke kako će se šibenska nogometna jesen uvelike „krojiti“ u idućoj etapi od 6 kola. U utakmicama, gdje na Narančaste vreba zahtjevan raspored ili, ako hoćete, neugodni suparnici. Rijeka, Hajduk i Slaven Belupo u gostima, te Istra, Dinamo i Lokomotiva na Šubićevcu.
POZO SE POLAKO VRAĆA
U susret novoj seriji utakmica dobra je, nema sumnje, vijest da je nadareni vezist Iker Pozo od početka ovog tjedna uključen punom snagom u treninge. Mala je, dakako, bolje reći nikakva vjerojatnost da će od prve minute zaigrati na riječkoj Rujevici, ali će njegova nazočnost na treninzima vjerojatno natjerati na još ozbiljniji rad konkurente u šibenskom veznom redu. Mlađahne Prekodravca i Kavelja, sve čvršćeg Bakića, nedorečenog Iyedjocka, robusnog Rocu i već spomenutog Vasilja, kojega bi dobri, stari, ali nažalost pokojni splitski stručnjak Biće Mladinić vjerojatno krstio „lakom konjicom“.
Imaju li Narančasti izgleda da se iz Rijeke vrate neporaženi!? Ne reci nikad – nikad! Neovisno o zadnjim uvjerljivim predstavama novog trenera Radomira Đalovića.
- Rijeka je skup sjajnih individualaca i brzih igrača. No, mi se nikad ne predajemo unaprijed. Imali smo svoje prilike i u Maksimiru, pa zašto ne bismo nešto pokušali i na Rujevici – na svoj način najavljuje utakmicu Rijeka – Šibenik trener Carević.
Statistika međusobnih govori o tome da su Šibenčani još od „vladavine“ Ivana Pudara, pa do svježih prvoligaških sezona znali slaviti s istim rezultatom (3:1) na riječkom travnjaku. A kako je krenulo teško je vjerovati da će Carevićeva momčad na Rujevici bez potpore svojih navijača. Za Funcute znamo nerijetko tvrditi kako su eliksir ljubavi ne samo prema šibenskom sportu, već Krešimirovu gradu uopće, no nećemo bježati od kritičkih tonova, kad je riječ o ubačenim bakljama na utakmici s Varaždinom. Dapače, uvjereni smo kako je prekid susreta, uvjetovan tim nesportskim gestama, zaustavio šibenske nogometaše u svojevrsnom naletu. U potrazi za opravdanjem tog poteza Funcuta možemo im jedino oprostiti tezom kako su na taj način htjeli podsjetiti na slavni Rujanski rat i jednako slavnu 113. šibensku brigadu, pod čijim su se stijegom najveći dio utakmice Šibenik – Varaždin zbijali najžešči domaćih navijači.
Za razliku od incidenta s bakljama, šibenska publika je sjajno reagirala, kad je nadareni, ali na trenutke nedorečeni sudac Ante Čulina htio bez ozbiljnijeg razloga, zbog kontakta na sredini travnjaka, pokazati crveni karton iskusnom Ivanu Santiniju. Sjajnom reakcijom dovela je u pitanje arbitrovu nepravednu odluku. No, jamačno ne bi uspjeli u tome da se nije oglasio VAR (čitaj: Fran Jović), te nas tako posredno vratio u prošlu sezonu, kad su šibensku kapu „krojili“ isti suci. U prvom, osječkom susretu sa Zrinskim Čulina nas je silno oštetio, ne dosudivši crveni karton i kazneni udarac protiv domaćina, dok se u posljednjoj utakmici sezone Jović hrabro isprsio, te nije dozvolio nastavak sudačke rabote, koja je na neprihvatljiv način prije toga izgurala osječke „pivare“ na prvo mjesto.