StoryEditor
NogometDosje Šubićevac

Trener Perković je eksperimentirao, vezni red i napadači su podbacili, a ni vratar Žitnjak nije se baš proslavio... Borna, vidiš li di je balun?

3. listopada 2017. - 14:18

Nema kraja ekstremnim amplitudama raspoloženja na Šubićevcu, vrlo sličnim onim temperaturnima koje su nas šokirale ove jeseni nakon (pre)vrućeg ljeta. Od očaja do euforije i natrag. Tako je izgledalo dosadašnjih devet ligaških kola, uključujući i kup-utakmicu sa Zagorom. Počelo je s četiri poraza. Neugodan niz presječen je s tri pobjede. A onda kad se činilo da kreće nabolje, Šibenik se vratio na početnu poziciju. Istina, relativno je daleko Kustošija, no deseto mjesto, s bodom više od pretposljednjeg Dragovoljca, nije ono s čime se na Šubićevcu zadovoljavaju.

Nakon novog, već šestog prvenstvenog poraza, ovaj put od Dugopolja, sveprisutna je dilema jesu li dvoboji s Kustošijom, Sesvetama i Zagorom prekrili pravo stanje stvari ili je trener Borimir Perković poslije tih pobjeda pomalo pretjerao s eksperimentima u potrazi za najboljom jedanaestoricom. Bolan treći domaći poraz od Dugopolja kumovao je, nema sumnje, da se zaboravi sve dobro što je prethodno napravljeno. Čak i solidna partija u Varaždinu.

Pobjeda nad Sesvetama i poraz od Dugopolja dvije su utakmice koje najbolje oslikavaju uspon i pad Šibenika. Protiv dvije momčadi slične kvalitete, iz gornjeg doma Druge lige, vidjeli smo dva lica Perkovićeve momčadi. Trener Šibenika u tim je dvama dvobojima igrao s dvije potpuno različite vezne linije. Protiv Sesveta su tandem zadnjih veznih činili – i vrlo dobro svoju ulogu odradili – Ivan Roca i Luka Celić, dok je ispred njih ordinirao Mihael Pongračić. Minule su subote kontra Dugopolja zajedno zaigrali najmlađi i najstariji prvotimac Šibenika – Marko Bulat i Mehmed Alispahić. U polušpici je igrao Stipan Banić. Kad smo prije utakmice vidjeli jedanaestoricu koju je pripremio Perković, ona nas je, logično, navodila da je došlo do promjene sustava. S tako velikim brojem ofenzivno orijentiranih igrača očekivao se "romb", u kojemu bi Banić (lakše) pomagao Bulatu i Alispahiću u razgradnji protivničkih napada. Perković je, međutim, ostao pri starom sustavu 4-2-3-1, u kojemu je previše igrača igralo na krivim pozicijama.

– Da ponovno sastavljam momčad, ne bih ništa mijenjao. Prije utakmice sam imao osjećaj da smo se rekuperali nakon teškog ritma srijeda – subota, da smo dovoljno svježi. Krenuo sam s vrlo ofenzivnom formacijom, očekujući da ćemo se nametnuti protivniku već u prvom poluvremenu i u tom razdoblju trasirati put ka pobjedi. Nažalost, nisam predvidio da ćemo toliko griješiti. Birali smo kriva rješenja i u najjednostavnijim situacijama. To je odlučilo utakmicu – odgovorio je Perković na pitanje novinara.
Šibenik je s viškom ofenzivnih igrača u većem dijelu susreta bio orijentiran na obranu.



U toj je situaciji možda i najviše patio Alispahić, nominalno graditelj igre. Rezultat je bila njegova velika potrošnja. No, nije samo on u drugom poluvremenu bio iscijeđen poput limuna. Šibenski pad u nastavku samo je dodatno potencirao problem fizičke pripremljenosti momčadi.
– U trkačkom smo dijelu bili inferiorni Dugopolju. Riječju, bili smo slabi – žalio se Perković.

Još jednom je na vidjelo izišao i problem koji Šibenčane muči već dvije sezone. U onom kratkom periodu u kojem je Šibenik dominirao, stvorio je gotovo više "mrtvih" šansi nego Dugopolje u cijeloj utakmici. No, napadači su promašivali s nekoliko metara, a dvije su lopte "odsjele" na prečki. Ako izuzmemo Brekalov subotnji pogodak s bijele točke, od šibenskih je ofenzivaca u ovom prvenstvu mreže pogađao samo (ozlijeđeni) Maleš (tri pogotka).

Nakon poraza od momčadi Miroslava Bojka pala su u vodu i optimistična razmišljanja o dvanaest bodova u četiri utakmice (Dugopolje, Novigrad, Dragovoljac, Lučko), pa i ona sasvim realna o osvajanju devet punata.

Sljedeća će tri kola krojiti jesensku sudbinu Šubićevca. No, prije gostovanja u Novigradu i susreta s bivšim "narančastima" Grgom i Antom Živkovićem, imamo se još jednom pravo zapitati jesu li neki igrači ili, ako ćemo konkretno, Mihael Pongračić, potrošili sve Perkovićeve kredite. Jedina konstanta posuđenog ofenzivca "narančastih" je da igra loše. Mnogi se pitaju koliko će još prilika imati Borna Žitnjak, koji je zajedno s njim stigao iz Osijeka.
– Mislim da zasad nema potrebe za promjenom na vratima. Ja mu vjerujem – kazao je Perković o vrataru.
Činjenica je, međutim, da je Borna odgovoran za nekoliko primljenih golova Šibenika. Posebice za one u Solinu i protiv Dinama 2 u Zagrebu, kada je primio gol s tridesetak metara, uz objašnjenje "da je kasno vidio loptu". Kao da za silno oblačnog vremena čovjek iziđe iz kuće bez kišobrana i, nakon što pokisne, kaže da nije očekivao kišu!

Na tribinama Šubićevca još za vrijeme utakmice s Dugopoljem, te posebno poslije drugog, jeftino primljenog pogotka, aktualizirana je stara priča o tome je li ceh za ljetno "čišćenje" svlačionice morao platiti i iskusni vratar Hrvoje Slavica, najveći funcut među šibenskim nogometašima.


Činjenica je da je Borna odgovoran za nekoliko primljenih golova Šibenika, posebice za one u Solinu i protiv Dinama 2 u Zagrebu, kad je primio gol s 30-ak metara, uz objašnjenje 'da je kasno vidio loptu'

item - id = 509987
related id = 0 -> 1137384
related id = 1 -> 1137107
25. listopad 2021 10:33