Šibenik je trenutno hit prvenstva. Pobjeda nad Dinamom lansirala ga je u vrh medijske i stručne pažnje. Ali, narančasta momčad već cijelu sezonu igra dobar, prepoznatljiv, moderan nogomet. Pokazale su to igre i pobjede nad Hajdukom, Rijekom, sada Dinamom. Upravo je ta maksimirska pobjeda najsnažnije odjeknula. Porazi Dinama u HNL-u su rijetkost, posebice oni na Maksimiru. Ali, evo, nakon Rijeke koja igra Europu, Modre je u njihovom gnijezdu šokirao i Šibenik. Klub koji se nakon osam sezona vratio iz druge lige, koji u svom rosteru nema izrazite zvijezde, ali ima “ono nešto”.
Mnogi će reći da za taj ključni “touch” najviše zasluga pripada Krunoslavu Renduliću. Nakon odlaska Gorana Tomića iz Lokomotive, upravo je ovaj staloženi 46-godišnji Vinkovčanin postao trener s najdužim stažom od svih 10 HNL klubova. Mislite da je to slučajno? E, pa ne bismo rekli. Porazgovarali smo s njim u nedjelju dan nakon rušenja Dinama, rezultata za povijest...
- Hvala na čestitkama. Cijeli dan ih primam sa svih strana. Ha, pa tko mi je kriv što smo dobili Dinama... - uvijek sve baca na šalu kormilar Šibenčana.
Kako je smislio i sproveo u djelo operaciju “pad Dinama”?
- Pa, jednostavno. Stalno govorim igračima da oni to mogu, da se ne treba nikoga bojati. Svaka čast svima, pa i Dinamu, ali ja sam znao da oni to mogu. Za dobiti Dinamo u Maksimiru ne smijete imati slabu točku u momčadi, treba odigrati savršeno i očekivati nešto slabiji dan protivnika. I, naravno, kao uvijek, treba i malo sreće. Sve su to stvari bez kojih nema rezultata.
Znači, Šibenik je odigrao savršenu utakmicu i bez slabe točke u momčadi?
- Tako je, svaka čast momcima, dali su sve od sebe i to im se vratilo. Najsretniji sam zbog njih jer sam vidio koliko im je značila ta pobjeda. Neka se raduju…
Upisali ste se u klupsku povijest?
-Tim ljepše, to je nešto što svakog veseli.
A kakav je bio taktički plan?
- Vidjeli ste da smo prvih 15-20 minuta visoko napali Dinamo na njihovoj polovici, bili agresivni. Nisam se želio zatvoriti i braniti. Došli smo napasti, zabiti gol, pobijediti. Ne znam jesu li to očekivali, ali zabili smo u 13. minuti, imali još neke prilike. Naravno, znali smo da nećemo moći tako igrati 90 minuta. Tko može takvu momčad punu reprezentativaca napasti, a ne očekivati da će i sama biti napadnuta? Primili smo gol, ali to nas nije obeshrabrilo. Izdržali smo do poluvremena, znao sam da će nas stisnuti u drugom dijelu. Trebalo je to izdržati. Čekali smo svoju priliku i ona je došla. Sjajna kontra i lijep pogodak. Do kraja nam Dinamo nije opasnije naudio. Kada vi jednu momčad koja vrijedi preko 100 milijuna eura limitirate na 1,5 šansu u 90 minuta, onda to govori o kvaliteti naše igre.
Potom je dodao i sljedeće:
- Možemo mi sada govoriti je li nas Dinamo podcijenio, je li ima kontinuiteta kod nekih igrača i slično. Znamo tko je Dinamo i što predstavlja u hrvatskom i europskom nogometu.
Ipak, po nama, ključna je bila psihološka priprema utakmice. Stalno ste govorili da idete na pobjedu, ma koliko to možda zvučalo kao neka isprazna fora, kao da ste zaboravili 20 tužnih maksimirskih epizoda?
- Pa, neće nas Dinamo dobiti 21 utakmicu za redom!? Tko će nas dobiti 21 za redom, ha, ha... Moram se malo našaliti. Ma, reći ću vam jednu stvar. Ja ne znam koji trener ide negdje ne pobijediti. Ako ih ima, onda tu nešto ne štima. Ja sam svjestan da mi imamo kvalitetu, igrače koji znaju, mogu i žele se potući sa svima u ligi. I to im uporno ponavljam, a oni to i sami znaju.
Pobijedili ste i Hajduk i Dinamo u gostima, za poljudski trijumf ste rekli da vam je najveća trenerska pobjeda u karijeri. Do ove maksimirske?
- Pa, obje su mi pobjede drage. Mi od početka igramo dobro, prepoznatljivo, s jasnom vizijom i planom, s gardom. Svugdje idemo pobijediti i to nam se honorira na rezultatu. Naravno, bit će i poraza, lošijih utakmica, ali putanja je jasna.
Gode li vam neke usporedbe s trenerom Ivanom Jurićem, koji sa svojom malom Veronom ruši velikane u Serie A?
- Pa, nisam to još čuo, ali godi svakako. Srušili smo hrvatske velikane, razveselili naše navijače, ali svaka pobjeda je važna i vrijedi tri boda. Na bih imao ništa protiv da se taj trend nastavi jer bi to značilo da ćemo ostati u ligi bez nekih stresova.
Ali, nije samo Šibenik “krvnik velikih”, i drugi tu i tamo iznenade favorite. HNL je nikad izjednačeniji, znači li to da možda i 30 bodova neće biti dovoljno za miran san i ostanak u ligi?
- To samo govori o izjednačenosti, ali i porastu kvalitete lige. Nitko nije 100% favorit, ako ne uđeš maksimalno nitko ti ne jamči uspjeh.
Sahiti i Jurić su u strašnoj formi, jesu li Albanac i australski Hrvat glavne poluge Šibenika?
- Oni igraju stvarno dobro, ali oni su plod igre čitave momčadi. Sve kreće od obrane, Deni Jurić je naš prvi obrambeni igrač, on to radi odlično. Sahiti također.
Je li dolazak Schildenfelda bio onaj faktor X koji je nedostajao za mirniju plovidbu HNL-om?
- Nema sumnje da je Šifin dolazak znatno pridonio čvrstini naše obrane, čovjek je to koji je odigrao nebrojene važne utakmice u karijeri.
Šibenik nema preveliki i široki kadar kao većina drugih momčadi, neki igrači se već žale na umor, desetorici prijeti odmor zbog dva žuta kartona. Bojite li se toga u nastavku sezone u ovom gustom ritmu utakmica?
- Sigurno da ćemo morati nešto miksati u narednom razdoblju. Gusti ritam utakmica, veliki broj utakmica, fizička potrošnja, sve se to odražava na stanje igrača. A ništa, nema nam druge nego stisnuti i ići dalje...
U prijelaznom roku osim Schildenfelda stigao je tek Argentinac Bailon. Ali, Gaučo se odmah ozlijedio. Rekli ste da ne bi bilo loše pojačati se još za nastavak sezone...
- Nemamo toliku širinu, i samo zbog ovih spomenutih razloga bi bilo dobro se proširiti. Ali, ako i ne bude ništa od toga, idemo dalje.
Od 19 bodova čak 13 ste osvojili u gostima?
- Komentar? Do kraja ćemo sve utakmice igrati u gostima… Šalim se. naravno. Doći će pobjede i na Šubićevcu.
Kakav je vaš odnos s novim vlasnicima kluba?
- Ja radim svoj posao najbolje što znam i umijem, oni rade svoj. Ne znam što bih vam mogao više reći o tome.
Koji su vaši trenerski ciljevi, želje, planovi?
- Cijeli sam u nogometu, pratim, gledam, analiziram, nekad i po četiri utakmice dnevno. Kao što je i svakom igraču cilj zaigrati u ligi Petice, tako je i meni želja raditi u nekom iz klubova iz pet najjačih liga. Sigurno je da se uzdam najviše u svoj rad, svoju intuiciju. Bilo bi bolje i lakše da sam bio u statusu vrhunskog igrača jer su tako vrata otvorenija, ali što se može. Treba prionuti radu i vjerovati u ono što radiš!
A Rendulić svoj posao na Šubićevcu zaista radi dobro...