Šibenik je zimski "mercato" okončao s jednom prinovom. Na Šubićevac je iz Dugog Rata sletio Karlo Veliki, kako smo odmah "krstili" Karla Bilića. Novi stoper, visok 188 centimetara, na prvu se svidio svima. I struci, i suigračima. Pa, i navijačima koji su po njegovu ulasku u igru u prijateljskoj utakmici protiv Lučkog reagirali sa simpatičnom konstatacijom ili tipičnim šibenskim izrazom "Lipo figura na terenu!" Dakako, svi oni vjeruju da će Dugoraćanin "narančastima" značiti puno više od toga.
Bilić je na Šubićevac stigao na početku priprema. S obzirom na prve, pozitivne reakcije trenera Borimira Perkovića i novih suigrača, činilo se da će se potpis ugovora dogoditi i ranije. No, Karlo je novim igračem Šibenika službeno postao tek prošloga tjedna.
- Istina, sjajno sam se, od prve, uklopio u novu momčad. Imam osjećaj kao da sam tu sto godina! Proba je trajala nešto dulje jer su se trener i čelni ljudi kluba htjeli uvjeriti da sam fizički u dobrom stanju. Prethodno sam, naime, imao problema s upalom pubične kosti. Moja kvaliteta im nikad nije bila upitna. Dogovorili smo se da ćemo potpisati ugovor ako me ne bude boljelo. Tako je i bilo - otkriva nam novi igrač Šibenika.
Pandža i Vukorepa
Karlo Bilić će se za mjesto u momčadi boriti s, dosad, "zabetoniranim" stoperskim parom Pandža - Vukorepa. Obrana "narančastih" prošle je jeseni bila najbolja u ligi, ali direktnu zamjenu spomenuta dvojica nisu imali. Kad bi netko od njih bio odsutan mijenjao ih je zadnji vezni Ivan Roca. Dolaskom Bilića više nema razloga za takve pretumbacije u momčadi.
- Bio sam svjestan da me ne čeka mjesto u prvih jedanaest. Da krećem kao treći stoper. Najvažnije je da sam uhvatio ritam, jer sam imao stanku od sedam mjeseci. Naravno, da se nadam mjestu u momčadi. Kada dobijem priliku vjerujem da ću je iskoristiti - rezolutno će Karlo Bilić.
Tko zna, možda se to dogodi već u Osijeku. Karlo bi trebao biti starter u prvoj proljetnoj utakmici, u kojoj neće biti "požutjelog" Pandže.
- Dobro funkcioniram i s Vukorepom i s Pandžom. Puno pričamo, zatvaramo jedan drugoga na terenu, međusobno si pomažemo. Vjerujem da ćemo se u preostalom pripremnom razdoblju dodatno uigrati - kaže Karlo.
Osim što je Karla, kako kažu šibenski kibici, "lipo vidit' na terenu", lako je primijetiti da ponekad voli iznijeti loptu iz posljednje linije.
- Otac mi uvijek govori da moram češće izlaziti s loptom, uključivati se na taj način u igru. Imam ja i dugu loptu, a u obrambenim intervencijama mi je forte igra glavom - opisuje svoje prednosti.
Košice se ugasile
Karlo Bilić prije dolaska u Šibenik nije imao samo problem s pubičnom kosti. Prije početka sezone su on i njegov dotadašnji klub Zelezniarne Podbrezova raskinuli ugovor zbog strašne nesreće koja mu se dogodila prošloga ljeta.
- Zapravo sam imao veliku sreću u nesreći! Nakon pobjede naše reprezentacije nad Rusima na Svjetskom prvenstvu slavilo se kao nikad u mom Dugom Ratu. U tom ludilu sam bio neoprezan. Umjesto dimne bombe, uzeo sam i zapalio topovski udar. On je eksplodirao i oštetio mi ruku, oko, bubnjiće, usta… Poslije su mi se i vid, i sluh vratili, ali ostao sam bez dva prsta. Hvala bogu, danas sam u redu. Funkcioniram i treniram normalno. Prsti? A valjda ćemo pronaći neku protezu - šali se pomalo gorko na svoj račun Karlo.
Posljednje dvije godine stameni je stoper proveo u Slovačkoj. U Zelezniarne je stigao iz Košica, s kojima je izborio ulazak iz druge u prvu ligu.
- Košice su zahvaljujući mojim pogocima ušle u prvu ligu. No, klub se gotovo preko noći ugasio! Puna dva dana bio sam slobodan igrač, a onda me zvala Podbrezova. Točnije Vratislav Greško. Ako ga se sjećate, nekad lijevi bek milanskog Intera, za koji je u to vrijeme nastupao i Brazilac Ronaldo - priča Karlo.
Ružna epizoda
Bilić je usporedio slovački nogomet s hrvatskim.
- Naša je prva liga, definitivno, kvalitetnija. Posebice, u tehničkom smislu. Dinamo bi Žilini ili Slovanu iz Bratislave vjerojatno dao pet komada. Tamo se igra čvrsto, borbeno, s nešto više duela. No Slovačka je u prednosti što se tiče uvjeta i količine rada. Zna se da smo mi Balkanci neradnici. Kod njih nema ljenčarenja. Kod Slovaka je sve, što se kaže, po PS-u. U Slovačkoj sam bio zadovoljan. To je liga po mjeri za mladog igrača - ističe 25-godišnji Bilić.
Novi stoper Šibenika igrao je i u sarajevskoj Slaviji. No, razdoblje provedeno u BiH ne pamti po dobrom.
- Bila je to baš ružna epizoda. Došao sam tamo kao pojačanje, a gotovo da nisam igrao. Da mi brat nije slao novac, ne bih imao od čega živjeti. Kad sam vidio kakvo rasulo tamo vlada, shvatio sam da je najbolje pobjeći. Vratiti se doma - priznaje Bilić.
Karlo se vratio u svoj Orkan na poziv Ante Vitaića, koji ga je ove zime i preporučio Šibeniku. Svojemu je klubu pomogao da iz četvrte lige uđe u treću. Potom je slovačke Košice uveo iz druge u prvu. Šibenčani vjeruju kako je vrijeme da i s njima izbori elitu.
- I ja se nadam da će biti tako! Sa Šibenikom sam potpisao do ljeta iduće godine. Bilo bi lijepo kad bih kraj ugovora dočekao u Prvoj ligi - poručuje Bilić.
Nogometaši iz Dugog Rata
Bilić je posljednji u nizu Dugoraćana koji su odjenuli šibenski dres. Prije njega su na Šubićevcu bili Tonči Žilić, Frane Vitaić, Mario Bartulović…
- I ne samo oni. Moji su susjedi u Dugom Ratu i Juraj Grizelj i Ivan Rodić.
Puno mi je prijatelja i poznavatelja nogometa reklo da nisam mogao izabrati bolji klub za nastavak karijere. A i ja već sad vidim da je potpis za Šibenik pun pogodak. Blizu sam kuće, a blizu je i Prva liga - kaže Karlo.
Musa mi je i kufere nosio
Najbrže sam se sprijateljio s vratarima, Labrovićem i Rogićem, te napadačem Lokinom. Oni žive blizu mene na Šubićevcu, pa uvijek idemo zajedno na ručak, večeru...
No, znam popiti kavu i s Pandžom, Blaićem, Rocom… Sve su to dobri momci. Atmosfera u momčadi je fenomenalna. Eto, sada, kad sam se selio u drugi stan, Musa mi je pomogao nositi kufere - priča Bilić.