Cipal od porta - poznati je šibenski izraz za ljude, koji se dobro snalaze u svojoj djelatnosti. A vodički je "cipal od porta" u narančastom, šibenskom dresu Ivan Roca. Da taj izraz nismo upotrijebili bez razloga, govori i podatak da Ivana u Vodicama zovu Cipal! Taj je nadimak, naime, dobio u nasljedstvo od oca Antonija, neustrašivog vodičkog ratnika!
Ako se ostavimo zgodne igre riječi, valja konstatirati kako je Ivan, zaista, nadareni nogometaš. Iznad svega, nogometni ratnik bez mane i straha. Igrač, kojega bi zbog čvrste, beskompromisne igre poželio svaki trener. Zato, ni ne treba posebno naglašavati kako šibenski prijatelji nogometa cijene njegov pristup na terenu.
Odlazak u Manly United
No, Roca nije samo interesantan kao Vodičanin u dresu Šibenika i veliki fajter. Intrigira i njegov nogometni put, koji ga je preko daleke Australije vodio do seniora Šibenika. Ivan je, naime, s 18 godina napustio obitelj u potrazi za nogometnom srećom.
- Nakon završetka juniorskog staža ukazala mi se prilika za odlaskom u Australiju. Dobio sam poziv jednog hrvatskog trenera, koji tamo živi i radi. Odmah sam stupio u kontakt s Viktorom Guberinom, Šibenčaninom rođenim u Australiji, s kojim sam rodbinski vezan. On mi je ponudio smještaj u Sydneyju. Na meni je bilo samo da kupim avionsku kartu i dođem na probu u klub Manly United, koji igra drugu australsku ligu – priča nam Ivan Roca o odlasku u "Down under", kako zovu Australiju.
Vodički "pitbull" zadovoljio je struku Manly Uniteda, no tek ga je čekao pravi ispit: prilagodba na život na drugom kraju svijeta.
- Da sam došao u neki grad u unutrašnjosti Australije vjerojatno bih već nakon nekoliko dana pokupio kufere i vratio se u Vodice. Sydney mi se, međutim, svidio na prvu. Istina, trebalo mi je mjesec dana da se priviknem na veliki grad, drugu vremensku zonu, drugačiji mentalitet. No, sve ostalo mi je odgovaralo. Toplo vrijeme, more, plaže… Tamo živi veliki broj Hrvata, pa sam često posjećivao i hrvatske večeri u Sydneyju. Ljepota toga grada natjerala me da ostanem - priznaje Roca.
Ivana su u Australiji dočekali sjajni nogometni uvjeti, klub uređen po najvišim standardima, pod vodstvom Engleza.
Povratak u Hrvatsku
- U Australiji se puno ulaže u nogomet. Ne ulažu samo Englezi, već i Kinezi. Posljednjih godina uspijevaju privući i poznate europske nogometaše na zalasku karijere, poput Talijana Alessandra del Piera. Igra se brz, čvrst nogomet, sličan engleskom, što je meni odgovaralo. Igrao sam standardno u svom klubu, pa sam pri kraju moje jedno i pol godišnje australske epizode petnaestak dana trenirao i s prvoligašem Western Sydney Wanderersom. Klubom, koji je nedavno osvojio azijsku ligu prvaka, a u kojem kao trener radi bivši australski reprezentativac hrvatskih korijena Toni Popović - kaže 21-godišnji nogometaš.
No, s obzirom na to da je Cipal na australsku obalu otišao s mišlju "idem, da bih se vratio", nije mu dugo trebalo da se vrati na Jadran, u Hrvatsku. Za taj je potez imao i dobar razlog.
- Na moju adresu je stigla ponuda jednog hrvatskog prvoligaša. Međutim, kad sam već stigao u Hrvatsku, stvari su se zakomplicirale. Zato i ne želim spominjati o kojemu se klubu radi. U tom trenutku sam zamolio ljude na Šubićevcu da treniram sa Šibenikom. Nažalost, propisi nisu dozvoljavali da se odmah registriram - govori Roca o svom povratku u "matično jato".
Igrač iz generacije Marina Jakoliša, Duje Ćalete-Cara, Martina Vukorepe, kojega su odavno prepoznali stari šibenski trenerski vukovi Ivo Šupe i Mile Petković, dočekao je priliku da zaigra za svoj klub.
Klupske dobre vibracije
- Shvatio sam da je Šibenik uporan u namjeri da me zadrži, a meni je bilo sasvim logično za ostanem u svom klubu, kad već nemam prvoligašku opciju. Trebalo mi je malo vremena da se ponovno adaptiram na naš nogomet. Nije bilo lako prošle sezone kada je Šubićevac više nalikovao autobusnom kolodvoru, na koji su svakodnevno stizali(i odlazili) novi igrači. Bilo je previše igrača, previše jezika se pričalo u svlačionici. Danas smo, to nije fraza, prava klapa. Borimir Perković nas je ujedinio. Donio je mnoge pozitivne promjene. Ima zanimljive treninge, dobru pripremu utakmica. On je prošao puno toga u nogometu. Zna svakoga igrača u dušu. Njegove vrline i mane - hvali svoga "šefa" jedan od Perkovićevih najpouzdanijih ratnika Ivan Roca.
A promjene nabolje ne osjećaju se samo na donjem katu Šubićevca, tvrdi vodički nogometaš.
- U klubu vlada optimizam, kojega prije nije bilo. Situacija se mijenja nabolje u svakom smislu. Ipak, prerano je razmišljati o nekom većem dometu. Drugu hrvatsku ligu zovem "krumpir-ligom", jer svatko svakoga može pobijediti. Smatram da mi imamo respektabilnu momčad, koja bi uz dva, maksimalno tri istinska pojačanja mogla napraviti dar-mar do kraja sezone. A tko sretniji od nas da se to i dogodi!? - poručuje Ivan Roca.
Najbolje se živi na vodičkoj rivi
Slobodno vrijeme većinom provodim u Vodicama. Na vodičkoj se rivi najbolje živi! Guštam u kavama sa starim prijateljima, ali se često zaletim i do Šibenika, najčešće na piće sa suigračem Bornom Žitnjakom. Znam baciti đir i do Splita, jer mi sestra tamo studira. Noćni izlasci su vrlo rijetki, pogotovo zbog toga što živim pravim sportskim životom. Kod mene nema alkohola ni cigareta - veli disciplinirani Ivan.
Ćaćina zasluga
Ja se osjećam Šibenčaninom gotovo jednako kao i Vodičaninom. S izuzetkom australske avanture cijeli sam život na Šubićevcu. Drago mi je i da sve više Vodičana pohodi naše utakmice. Za to je zaslužan i moj ćaća, koji ih tjera da me dođu pogledati - smije se Roca.