Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Ovu staru narodnu izreku na svojoj je koži u oba smjera osjetio Lovre Rogić. Dvadesetšestogodišnji vratar Šibenika poslije 2,5 godine ponovno je dobio priliku postati prva šibenska jedinica, i to premijerno u 1.HNL. Nakon što je donedavni nedodirljivi Nediljko Labrović preselio na klupu, Rogić je dobio šansu, i to u debiju, ni više, ni manje nego na Poljudu.
-Čekao sam dugo svoju šansu, vjerovao sam da će doći taj trenutak, i eto desio se. Ispalo je to baš na Poljudu protiv Hajduka. Kada mi je tadašnji trener Rendulić to rekao sigurno da sam imao malu tremu, ali to me samo dodatno motiviralo. Kada je krenula utakmica, kada sam pokupio prvu loptu kao da sam branio u kontinuitetu godinama – prisjetio se tih povratničkih minuta na gol šibenskog prvoligaša Lovre. Po svim ocjenama i izvješćima, i u tom porazu Rogić je ostavio odličan dojam. Udarac mladog Ljubičića nije mogao obraniti, ali zato se u idućem susretu protiv Dinama na Šubićevcu promovirao u junaka. Svojim bravuroznim intervencijama čak je u sjenu bacio i reprezentativnu jedinicu Livakovića.
- Bila je to stvarno odlièna utakmica, ne samo moja već i čitave momčadi. Istina je da sam obranio nekoliko teških udaraca, ali kada je obrana na visini zadatka i vrataru je uvijek lakše.
Do sada je već skupio sedam utakmica kao prvi portir Šibenika, ima jedan 'clean sheet'.
- Ma, nisam od onih golmana koji puno daju na tu statistiku čiste mreže. O.K., lijepo je kada te prati takva statistika, ali mislim da je puno važnije za golmana da obavi svoj posao kako treba u cijelosti, da pridonese svojim obranama rezultatima momčadi.
Rogić je stigao na Šubićevac iz 3.HNL-jug gdje je po mnogim ocjenama bio ponajbolji vratar trećeligaškog juga. Iz biogradskog Primorca ga je na Šubićevac doveo trener Šibenikovih golmana Ivica Matas, i to u statusu prvog vratara. Nekako u isto vrijeme također iz treće lige, iz sinjskog Junaka stigao je i Labrović, koji je bio Rogićeva pričuva. No, nakon samo nekoliko kola u 2.HNL Rogić se ozlijedio, ligamenti koljena su stradali, a između vratnica je stao Labrović. I svoju ukazanu priliku iskoristio postavši dugo standardni, nezamjenjivi prvi vratar prvo drugoligaša, a potom i prvoligaša sa Šubićevca. Rogić se u tom dugom razdoblju morao zadovoljiti s nekoliko nastupa u Kupu, te u prijateljskim dvobojima. Nije mu bilo lako ali čitavo to vrijeme bio je velika podrška svom kolegi, čekajući novu priliku. I dočekao je.
- Sigurno da mi nije bilo lako, kako ste rekli došao sam i zadobio povjerenje ljudi iz kluba sa Šubićevca, Matasa i Ivana Bulata, i s velikim ambicijama stao na gol Šibenika. Nakon povratka iz Njemačke gdje sam bio 1,5 godinu, pomalo sam izgubio volju, bio sam mlađi, nesigurniji, i trebala mi je neka sredina da povratim samopouzdanje. Bilo je to u Primorcu, a potom u Šibeniku što je bio novi, veliki iskorak za mene. Desila se nažalost ta ozljeda, oporavak, povratak i čekanje nove šanse. Ali, nisam gubio vjeru, nadu. To te jednostavno učvrsti, izgradi i kao osobu, i kao sportaša. Nediljko je stvarno iskoristio priliku, bodrio sam ga, ali kao u životu, u nogometu se neke stvari promijene preko noći. Sada sam tu, želim se dalje dokazivati, pokazati svoje kvalitete, i naravno pomoći momčadi na putu ostvarenja svojih klupskih ciljeva.
Iako Šibenik ima dva podjednako kvalitetna golmana, Rogić se ipak dosta razlikuje po stilu od Labrovića. Ne libi se izlaziti na bočna ubacivanja, prekide, kornere, dobro se postavlja a ima i refleks na crti, kao i u situacijama 1 na 1 kao u malom nogometu. Šibenik je ove sezone primio najviše golova iz prekida, kornera, često i sa 3,4 ili 5 metara.
- Što se golova iz prekida tiče to ste u pravu, to je sve stvar vježbe, ali i koncentracije, rekao bih i muda. Što se mene tiče mislim da svaki golman ima nešto što mu je urođeno, i da se ne može neka vratarska osobina dobiti treningom. Volim izaći iz svoga prostora, pratim igru, pokušavam predvidjeti gdje će ići lopta i instinktivno reagiram. Morate nekad i pogriješiti, kako ćeš inače naučiti, ali to se jednostavno ima u sebi.
U doba pandemije kada su tribine prazne, kada nema navijačkog huka, pjesme, često se čuje svaka riječ koja dolazi s terena. U Šibenikovom slučaju onaj koji se najviše čuje je Rogić. Svih 90 minuta dirigira svojim igračima, bodri, upozorava…
- Pa, lakše mi je tako. Imaš neke utakmice u kojima se ne dogaða puno posla na golu, pa se koncentriram na igru, pratim sve. Kada momčad malo padne, bodrim ih da se probude, pohvalim ih, gdjekad pokudim. Mislim da je i to jedan od zadataka golmana.
Kada ispred sebe imaš jednog Schildenfelda sve je lakše?
-Kako ne, Šifo ulijeva sigurnost, svima. U Biogradu sam imao Vedrana Ješu ispred sebe, tako da znam koliko je to važno za vratara.
Ima li uzora među golmanima?
-Prije je to bio Buffon, volim stil Keylora Navasa. Ali, najviše mi se sviđa Nick Pope, iz Burnleya, i drugi, treći golman reprezentacije Engleske. Ima naravno i jako dobrih golmana u HNL-u.
Bliži se kraj sezone, Rogiću istječe ugovor, i postavlja se pitanje hoće li ostati na Šubićevcu, ako je to uopće upitno?
-Istina je da još nisam potpisao, nadam se da ću uskoro i to riješiti. U Šibeniku mi je lijepo, prihvaćen sam sjajno, kao kod kuće sam, sada sam opet in…I volio bih ostati još barem jednu sezonu.