Šibenik zaslužuje veće poštovanje: klub sa Šubićevca tiho proslavio rođendan. Obilježili su ga igrači - štrajkom

Osamdesetdeveti rođendan HNK Šibenik prošao je posve nezapaženo. Obilježen je jedino jednodnevni štrajkom igrača! A taj hrvatski nogometni starac zaslužuje puno više poštovanja – s nemalim cinizmom i gorčinom javila nam se skupina starih Šibenčana, koji su desetljećima hrlili na Šubićevac.

Naše su misli automatski poletjele prema više nego lijepoj svečanosti proslave 80. rođendana kluba u Šibenskom narodnom kazalištu, kad su se među govornicima pojavili bivši reprezentativci Slaven Bilić i Krasnodar Rora, a riječ, među inim, uzeo i ondašnji izbornik Igor Štimac.

Trnovit put

– U moje doba nogometaši Hajduka stizali su s nemalim poštovanjem na Šubićevac. Svejedno, radilo se o prijateljskoj, ligaškoj ili kup-utakmici. Znali smo da nas čeka suparnik, koji zaslužuje respekt. Zbog nemale nogometne tradicije i privrženosti Lijepoj Našoj – kazao je, među inim, Štimac.

U glazbenom programu na istoj svečanosti pomalo zaboravljene primoštenske "Dalmatinke" zapjevale su Pattierinu "Da mi se vratit". S jasnom porukom da se ondašnji drugoligaš Šibenik treba vratiti u društvo najboljih. Želja je bila više nego jasna, a put do njezina ostvarenja i više nego trnovit. Ako slučajno svratite na Šubićevac na zidovima gornjeg kata nećete primijetiti momčad, koja je vratila klubu prvoligaški status, ali nijedan drugi trag slavne šibenske nogometne prošlosti.

Iz hodnika su kod (pre)uređenja klupskih prostorija uklonjene sve fotografije, koje su svjedočile o uspjesima HNK Šibenik: polufinalu Kupa u bivšoj državi, tituli amaterskog prvaka Jugoslavije, sjajnoj juniorskoj generaciji (Miljević, Orošnjak, Mikulandra…), prijateljskoj utakmici s reprezentacijom Sovjetskog saveza, koju je predvodio legendarni vratar Lav Jašin… Zašto? Nema suvislog odgovora na to pitanje, jer šibenska nogometna povijest ne počinje s kolumbijskim vlasnicima, a vjerojatno se neće ni završiti s njihovim odlaskom.

Nikša Stipaničev/Cropix

Pripremajući knjigu, kojom kanimo obilježiti 90. obljetnicu HNK Šibenik pod naslovom "Lipo stoji narančasta boja", došli smo i do vrijednog podatka o 12 nogometaša, koji su svoj nogometni put na ozbiljan način počeli na Šubićevcu, a koji su nosili dres reprezentacije Hrvatske i bivše države.

"Državni neprijatelj"

Ne vjerujemo da će se utemeljitelji kluba (na drugom svijetu) ljutiti što smo Gordonu Schildenfeldu - Šifi, Duji Čaleti Caru, Nikici Cukrovu - Cukiju, Krasnodaru Rori, Arijanu Ademiju, Slavku Luštici - Žigi, Petru Nadovezi, Zoranu Slavici - Lavu, Deanu Računici, Josi Bulatu i Mati Malešu pridodali Ratka Kaciana, koji nikad nije nosio dres Šibenika, ali koji je blistao u starijem bratu, predratnom Osvitu. Uostalom, to je i jedan od načina da barem malo ispravimo nepravdu, koju smo mi, Šibenčani nanijeli tom sjajnom nogometašu, kad je poslije Drugog svjetskog rata poželio odjenuti dres Šibenika.

– Ne želimo u svojim redovima "državnog neprijatelja" – reagirali su nepromišljeno i ideološki obojeno čelnici kluba na Kacianovu želju. Pritom su ciljali na statistiku, koja govori da je nadareni nogometaš odigrao deset utakmica za reprezentaciju NDH, a posve zanemarili podatak da je potom odjenuo i partizansku uniformu. Odgovor na tu šibensku glupost stigao je vrlo brzo. "Državni neprijatelj" je kao prvotimac Dinama nastupio za reprezentaciju Jugoslavije na utakmici sa Čehoslovačkom!
Stoga i Kacian zaslužuje posebno poštovanje, baš kao i vitalni 90-godišnjak na Šubićevcu. Klub, što predstavlja staru tvrđavu hrvatskog nogometa i nepresušno vrelo talenata.