Svaki put, kad je na redu dalmatinski derbi, automatska nam je asocijacija na Ivicu Kostanić, načelnik uprave Šibensko-kninske policije, koji bi, katkad smo imali dojam, najradije prespavao nadmetanje Šibenika i Hajduka. Preciznije, na njegovu neizbježnu (polu)privatnu žalopojku.
- Kako će mi biti jednostavno, kad igraju Hajduk i Šibenik!? Rođeni sam Splićanin, koji sam djetinjstvo proveo stotinjak matera od „Slobodne Dalmacije“. S pokojnim novinarom Miloradom Bibićem – Mosorom i drugima. Istodobno, pokojna majka Milka je fetiva Šibenka, rođena Belamarić. Bila je, među inim, i predsjednica Kluba Šibenčana u Splitu. Supruga mi je Šibenka, godinama sam poslom vezan za Krešimirov grad. Vjerojatno nisam jedini, koji je emotivno razapet, kad igraju Narančasti i Bijeli – u tom stilu znao nam je Kostanić unaprijed komentirati nogometne derbije Šibenika i Hajduka.
Suprotno toj iskrenoj ispovijesti, emocija, međutim, nije bilo ni u tragovima, kad je riječ o preventivnim akcijama prvog šibenskog policajca i njegovih suradnika prije utakmica Splićana i Šibenčana. Prije jedne od posljednjih šibenskih utakmica Krešimirov grad je imao gotovo status „opsadnog stanja“. Na dan nadmetanja šibenski policajci su u ranim jutarnjim satima, doslovce, uklonili s gradskih ulica sve ekstremne Funcute i „torcidaše“. Istodobno, na šibenskom ulazu Dalmatine spriječen je dolazak BBB-a koji su pohitali u pomoć Šibenčanima u očekivanom sukobu s navijačima Hajduka.
Sve slične, pomalo rigorozne akcije šibenske policije glede sprečavanja nisu prošle bez negativnog odjeka sa strane u stilu „da su šibenski organi red previše dosljedni, pa i strogi u svojim akcijama“.
Načelnik Ivica Kostanić imao je za sve takve i slične reakcije uvijek spreman odgovor:
- Ne treba mijenjati zakone o navijačima. Valja ih samo striktno promjenjivati. Mi se držimo do kraja slova zakona. Ostaje, dakle, samo pitanje zašto slično ne postupaju u ostalim prvoligaškom sredinama!?
Utakmica "visokog rizika“
Kao da su prošla iskustva natjerala Šibensku policijsku upravu (i ne samo nju) „da se utakmica Šibenik – Hajduk proglasi susretom visokog rizika“. Čak deset dana prije nastavka prvoligaške utrke.
Nova jasna odluka, dobrim dijelom povezano i s COVID-problematikom, otkriva da nema prodaje ulaznica na dan utakmice. Ograničen je broj prodanih ulaznica za gostujuće navijače. Oko 600 ulaznica za istočne tribine, tradicionalno rezervirano za pristalice Bijelih, moraju biti personalizirane. Kupuju se online po sustavu ili principu jedna osoba – jedna karta.
O kakvom se susjedskom rivalitetu radi vrlo je brzo shvatio i trener Šibenika Španjolac Mario Rosas, porijeklom iz andaluzijske Malage, koji će ne tako davno:
- Rivalitet splitskog Hajduka i Šibenika vrlo sličan je onome iz Seville i moje matične Malage. Rivalitet u takvim i sličnim situacijama nerijetko nema veze sa stvarnim dometima klubova. Riječ je jednostavno o vrućoj, neskrivenoj želji da se slavi u susjedskom okršaju.
Možda griješimo, ali, ako izostavimo navijačke tenzije, onda nam se čini da su odnosi dva jedina šibenska prvoligaša, za razliku od ranijih sezone, bez pretjerivanja korektni. Nema problema oko protoka igrača u oba smjera (Marin Jakoliš, Emir Sahiti), dobar dio momčadi Šibenika čine igrači, koji nisu našli sreću u bijelom dvoru (Kvesić, Batarelo, Bilić, Ćurić, Delić…).
- Zadovoljan sam kratkim, ali konstruktivnim susretom sa Šibenčanima i njihovim kolumbijskim vlasnicima – povjerio nam se Lukša Jakobušić, predsjednik Hajduka, kad se proljetos sastao sa čelnicima šibenskog prvoligaša.
Kraj takvih informacija najteže je zapravo onima, koji žele dobro dalmatinskom nogometu ili jednom i drugom klubu, te posebno mira među dalmatinskim nogometnim maslinama.
- Ja sam hajdukovac od malih nogu, ali kad igraju Hajduk i Šibenik moje srce jače za kuca za klub iz mog rodnog grada. Nije riječ o argumentima, u pitanju su samo emocije- kazivao nam je Marinko Mikulandra – Miki, dubrovački Šibenčanin, koji nam se javlja poslije svakog prvoligaškog kola.
Lakše bez livaje!?
Slučaj je htio da se trener Šibenika Mario Rosas s dijelom narančastih navijača minulog tjedna sretne u zrakoplovu za London!
Kako? Na to pitanje i nije kompliciran odgovor. Rosas je ocijenio da mu je put do Španjolske, gdje mu živi obitelj, najjednostavniji preko Londona, dok su Funcuti na putu do ciparske Larnace, gdje su igrali Vatreni, također, najjednostavijim (ili najjeftinijim!?) odabrali let preko Velike Britanije.
- Bit će nam lakše, što ne igra sjajni Marko Livaja. Ako su točne informacije iz Poljuda, onda će Bijelima nedostajati i Krovinović i Elez. Red je, dakle, da prekinemo niz od dva domaća poraza – otvorio se Rosas.
Da izostanci najboljih igrača ne moraju biti ključni uvjerio se trener Šibenika u minuloj utakmici, kad su Gorici nedostajala tri „standardna“, uključujući i najboljeg strijelca Kristijana Lovrića.
No, istina je da Hajduku Livaja znači puno više nego Lovrić Velikogoričanima. Kao kvaliteta, ali i snagom vođe, za kojima u Poljudu dugo vape.
- Pratim pomno igre i jedne, i druge momčadi. Zato mi se čini da se moji Šibenčani varaju, ako drže kako će im biti puno lakše protiv Hajduka bez Livaje. Livaja je samo sjajni šlag na čvrstu, suvemenu igru splitske momčadi. Igre, u kojoj se ne umire u ljepoti, ali se gine za svaku loptu. Uostalom, načinom igre Hajduk se ne razlikuje bitno od Osijeka i Gorice, koji su slavili na Šubićevcu – drži Hajdukov (i Šibenikov) veteran Ante Žaja, koji, vjerovali ili ne, zbog emocionalne rastrganosti nikad nije gledao službenu utakmicu Hajduka, u kojemu je odradio profesionalni put od čvrstog braniča do direktora kluba, te Šibenika, njegova matičnog kluba iz rodnog grada.
Sve su to mišljenja, koje itekako uvažava šibenski trener Mario Rosas. Bez žalopojke, karakteristične za većinu ostalih stručnjaka. Ni ligaška stanka nije do kraja zacijelila ozljede dvojici iskusnih stopera, Karlu Biliću i Indijcu Sandeshu Jhinganu. Više se, primjerice, priča, kad će (i u kojoj crkvi) Indijac pred oltar nego hoće li brzo odjenuti narančasti dres!?
Problem s koljenom nekad nezamjenjivog Messe je puno veći što se u prvi mah mislilo. Riječanina Moćinića malo tko na Šubićevcu ozbiljno spominje. Je li to znak da se na njega ne računa ni na proljeće? I tako u nedogled.
U takvoj situaciji Rosas je u dvojbi da li pokloniti povjerenje momčadi, koja je u prvih 11 kola igrala, uglavnom, atraktivno ili, pak, barem malo otškrinuti vrata onima, koji su iz različitih razloga dosad ostali u drugom planu. Uz iskusnog Stipu Bačelića – Grgića, tu su, čini se, sve spremniji iskusni Josip Kvesić, mladi Doni Grdić, Haićanin Christhofer Attys, nadareni Osječanin Adam Benić…
Možda nedovoljno provjereni za početni sastav, ali, nema sumnje, riječ je o „ključnim“ dokazima da pogled prema klupi za pričuve ne treba više, kao na početku sezone, obeshrabrivati stručni stožer Šibenika.