Šutnja je zlato, kaže stara poslovica. No, šibenski cinici na to, vođeni crnim humorom dodaju “da je šutnja zlato, onda bi mutavi bili milijarderi”.
- Zašto se čudite što su procurili nogometni transkripti komunikacije glavnog suca s kolegama u VAR-sobi, kad živimo u državi, gdje “cure” puno važniji podaci iz institucija koje bi trebale najviše čuvati državne interese – kazivao je u sportskoj prilogu na HRT4 splitski kolega Edo Pezzi.
Je li važnije zašto su “procurili” transkripti ili što oni sadržavaju!? Po nama, najgora od svega je hrvatska nogometna podjela na “velike” i “male”. Točnije, sudački propusti na utakmicama Dinama, Hajduka i Rijeke stavljaju se pod najosjetljiviju lupu, dok tko “šiša” previde na utakmicama gdje su oštećeni Lokomotiva ili Slaven Belupo, a pogotovu ono, što se zbiva na utakmicama Druge lige. Da su, primjerice, Dinamo ili Hajduk doživjeli onakve sudačke nepravde, kakve su u jesenskom dijelu zadesile nogometaše Šibenika, vjerojatno bi o tome raspravljao i Hrvatski sabor, a kamoli Komisija za suđenje i vodstvo HNS-a!
Selektivno pamćenje
U cijeloj problematici najviše nam na živce idu ljudi, koji imaju selektivno pamćenje i “tradicionalnu” nedosljednost. Nije prošlo tako puno ljeta, kad je dojučerašnji čelnik sudačke organizacije Bruno Marić dobio dobre batine od nezadovoljnih navijača Hajduka u restoranu u predgrađu Splita. No, to nije koju godinu poslije smetalo vodstvu Bijelih da prešutno podrže prilično ishitrenu reakciju predsjednika Rijeke Damira Miškovića, koji iz fotelje u dalekom Dubaiju naredio da se promijeni sudački šef Šibenčanin Ante Kulušić. Točnije, da zbog navodno lošeg suđenja zagrebačkog Sinjanina Ivana Vučkovića na utakmici Rijeka – Šibenik (2:2) Kulušića naslijedi raniji “Hajdukov neprijatelj broj jedan” Bruno Marić.
Sad su, pak, čelnici Hajduka uspjeli u svojoj nakani da neviđenim pritiskom iznude Marićevu ostavku na čelu Komisije za suđenje. Otuda i neizbježno pitanje:
- Jesu li hajdukovci bili u pravu, kad su se naslađivali zbog batina, kod Marićeva promoviranja za šefa sudaca ili sad, kad su iznudili njegovu smjenu!?
Istodobno, direktor Lokomotive Josip Šikić je među prvima podržao Marićevu inauguraciju, a sad baca drvlje i kamenje na Bruna. Nema preciznog odgovora na to pitanje, kao ni “zajedničkog nazivnika” u različitim reakcijama oko istog čovjeka. No, “zajednički nazivnik” je, nema sumnje, istina da “veliki” za sve propuste svojih trenera, sportskih direktora i igrača optužuju druge. Suce, delegate, novinare…
Dvostruka mjerila
Istodobno, šute kao zaliveni, kad je netko od njihovih igrača prešao granicu sportskog, a zato samo blago kažnjen. Dinamovac Bruno Petković je dobio tek novčanu kaznu za vrijeđanje Vatrenog Roberta Jarnija, a Marko Livaja zabranu samo jedne utakmice igranja zbog javnog (televizijskog) vrijeđanja Šibenika, najstarijeg samorodnog hrvatskog grada na Jadranu poslije finala Kupa Hrvatske. Suprotno (i nedosljedno) odluci da se (bivši) sudac Ivan Bebek kazni zabranom arbitriranja na četiri mjeseca zbog neslužbene(i potajno snimane) ćakule za stolom!
Kad već spominjemo Šibenik, ne možemo pobjeći ni od pitanja tko je u pravu!? Dinamo, Hajduk i Rijeka, koji se dižu na zadnje noge i za najmanju sudačku grešku na njihovu štetu ili čelnici Šibenika, koji šute i kad je i zadnjem nogometnom laiku jasno kao dan da su arbitri grubo oštetili Narančaste!?
Precizan odgovor na to pitanje je vjerojatno negdje na pola puta između “velikih” i “malih”. Između splitskih (i zagrebačkih) kampanja i šibenske šutnje, koja, također, nije zlato. Neovisno od toga što za povremena posrtanja Narančastih, suprotno Zagrepčanima, Splićanima i Riječanima, ne kanimo kriviti isključivo suce! Nešto je i do nas, Šibenčana.