Labrović, Paić, Schildenfeld, Pandža, Todoroski – Alimi, Bulat, (stariji) N. Rak – Ampem, Jurić, Sahiti. Tako bi uz potonule Vukorepu i Celića izgledala momčad, koja je ljetos napustila Šubićevac.
Riječ je, među inim, o sedmorici ključnih igrača (Labrović, Paić, Schildenfeld, Bulat, Ampem, Jurić, Sahiti), koji su iz različitih razloga potražili sreću u novim sredinama. Ni pod kojim uvjetima Paić, Schildenfeld, Ampem i Labrović nisu htjeli produljiti vjernost Šubićevcu. Dapače, dojam je da su svoje odlaske iz Šibenika dugo i tiho pripremali.
Ambiciozni Marko Bulat i Deni Jurić rastali su se s narančastim dresom gotovo na optimalan način ili njihovi transferi su pošteno napunili klupsku blagajnu. Emotivna izjava Emira Sahitija na kraju minule sezone „da bi najradije ostao s bratom u šibenskom dresu“ ustuknula je pred jasnom željom Hajduka da nadarenog Albanca vrati sa šibenske posudbe u Poljud.
Nova momčad
U takvom raspletu nogometno – trgovačkih zbivanja novi trener Mario Rosas našao se u sličnoj situaciji kao Krunoslav Rendulić, kad je preuzeo drugoligaški Šibenik – prisiljen je stvarati novu momčad.
A za dio odlepršalih zvijezda i zvjezdica je sve samo ne samo lako naći primjerene zamjene. Zato je u cijeloj problematici najmanje potreban defetizam, koji povremeno izvire u šibenskim nogometnim kuloarima, pa i, što kriti, u novinarskoj loži na Šubićevcu. Umjesto neprihvatljivog defetizma šibenski stručni stožer, igrači i klupsko vodstvo prosto vape za toliko potrebnim strpljenjem.
Jasna je želja Rosasa, koji je, kažu, bio nogometaš plemenita kova da u njegovoj viziji igre prednost dobiju znalci u odnosu na priučene igrače ili „polufabrikate“. No, ta želja krije kompliciranu zadaću da se momke, koji mogu gotovo „progutati loptu“ nauči ili prisili na igru u oba smjera.
I nogometnim laicima je jasno da na šibenskom travnjaku odavno nije bio takav koncentrat nogometnih driblera, kojima je talent itekako povezan s brzinskim osobinama. Nije riječ samo o povratniku Marinu Jakolišu, koji je od standardnog mladog reprezentativca, neočekivano dospio u nemilost Hajdukovog stručnog stožera. Nemali potencijal krije se u mladom (posuđenom) dinamovcu Antoniju Marinu, pa i Splićaninu Ivanu Deliću, koji je, konačno, poslije toliko nesporazuma na relaciji sa šibenskim prvoligašem, odjenuo narančasti dres. O talentu kapetana Marija Ćurića, također, nema smisla posebno raspravljati. No, najugodnije je šibensko iznenađenje mlađahni Niko Rak kao „novi Marko Bulat“.
Mlade nade
Riječ je o 18-godišnjaku, koji pokazuje želju za toliko potrebnom igrom u oba smjera, ne baš svakidašnju za nogometnog tinejdžera.
Nemalo ohrabrenje stvaranju nove momčadi, pa i klime na Šubićevcu nije samo visoka pobjeda seniora od 6:2 nad Hrvatskim dragovoljcem, koju su Funcuti pozdravili ne samo na tribinama, već i željom da šibenski nogometaši dođu po novu porciju pljeska i pjesme pred svlačionicom. No, tek nešto manje raduje 0:0 šibenskih juniora s Osijekom.
- Osijek već desetljećima dobro radi s mladima, pa njihov remi sa šibenskim vršnjacima sugerira da se i na Šubićevcu sve više vodi briga o mladima – unisoni su čelnici HNS-a Tomislav Svetina i Ante Kulušić.
Benat, Grdić, Brajković, Bolanča, Lopez, Slunjski… To je samo dio mladića, koji najavljuju skori pohod na seniorski dres. Uz napomenu da će im aktualna sezona, kad idu na noge juniorima Dinama, Hajduka, Rijeke i već spomenutog Osijeka, biti uvjerljivo bolji filtar nego prošla, u kojoj su se šibenski juniori mučili na nogometnim ledinama od Paga do Konavala.