Uvijek srdačan i lokal-patriotski raspoložen, šibenski trener Goran Tomić na „privremenom radu Rijeci“ javio nam se u utorak iz Salzburga, gdje je vikend proveo s obitelji. Ne slučajno. U braku je s Austrijankom. Kao plod ljubavi iz doba, kad je igrao za Red Bull ili nekadašnju Austriju iz Salzburga. Razgovor je bio bio i više nego otvoren.
No, poslije prvih nekoliko rečenica vezanih za trenutačno stanje u hrvatskom nogometu, razgovor je neizbježno krenuo prema nedjelji, kad Tomićeva Rijeka gostuje na njegovom Šubićevcu. Na vikend, kad se Goran barem na tren vraća kući.
- Kako ne priznati da me kod svakog dolaska ili ako hoćete povratka na Šubićevac drma poseban osjećaj. Vraćaju mi se slike mog djetinjstva, provedenog u kući blizu stadiona. Prve utakmice u šibenskom dresu. Iznova se budi ljubav, koju ću „vječno“ osjećati za matični klub, narančastu boju – krenuo je Tomić u otvorenu, iskrenu priču.
Imamo dojam da ste izuzetno zadovoljni na riječkoj Rujevici. I igrama i trenutačnim plasmanom. Da su uz Vas čvrsto i klupsko vodstvo, i navijači. Primjerice, dr. Zlatko Trobonjača nam je kazao „kako je izuzetno zadovoljan što je njegov Šibenčanin Goran Tomić preuzeo riječku momčad“.
- Pa, hvala mu na tome. A kako ne bih bio zadovoljan. Plovimo u prvoligaškom vrhu. Dosad nam se isplatio nemali, mukotrpni trud na ljetnom slaganju praktički nove momčadi. Bez lažne skromnosti rodio se sastav, koji njeguje brzu i kolektivnu igru.
Dobro složena momčad
Zaslužuje li Šibenik barem malo sličnih komplimenata, neovisno od toga što se u zadnjim kolima osjeća „mali zamor materijala“? Ruku na srce, očekivali smo pobjede i protiv Slavena Belupa, i Hrvatskog dragovoljca.
- Ne želim štedjeti komplimente za moje Šibenčane. Moj španjolski kolega Mario Rosas obavio je odličan posao na šibenskom travnjaku. Složio je momčad, koju krase brzi i nadareni igrači. Nisu to samo dva Marina, Marin Jakoliš i Antonio Marin. Što fali Mariju Ćuriću, Ivanu Deliću, najmlađem Nikoli Raku? Bez brzih igrača ne možeš opstati u suvremenom nogometu, a na Šubićevcu ih, hvala bogu, trenutačno ima dovoljno. Otud i toliko potrebna tranzicija u ovosezonskim igrama Šibenika, kojom su namučili većinu jesenskih suparnika. Konačno, tako ne mislim samo ja. Igru Šibenika hvale gotovo svi televizijski komentatori.
Nije ni Vama bilo lako sa Šibenčanima u Rijeci?
- Narančasti su nas, blago rečeno, namučili u prvoj utakmici. I ostajem pri izjavi, koju sam dao još vruć od tog susreta, kad sam kazao „da smo pomalo nezasluženo pobijedili, kako je neodlučan ishod bio pravedniji završetak utakmice“. Uostalom, kako podcijeniti momčad, koja je u svojevrsnom nogometnom vatrometu sa 2:0 nadvisila uvijek ambiciozni Hajduk?
Cilj je uvijek pobjeda
Je li to i priznanje da s oprezom iščekujete nedjeljnu utakmicu Šibenik – Rijeka?
- Za momčad, koja je u vrhu, kao što je Rijeka, u svakoj utakmici postoji isti cilj – pobjeda. No, prvoligaška konkurencija je toliko izjednačena da ne možeš nikog potcijeniti, a pogotovu ne Šibenika na njegovom travnjaku. Dobro ćemo proučiti šibensku momčad, odabrati primjerenu taktiku, ali me za prognozu konačnog ishoda utakmice nemojte pitati. Ja sam „tvrdi“ profesionalac, koji u svakom susretu želi puni uspjeh svoje momčadi, a istodobno se u pripremi utakmice neizbježno javljaju i moje šibenske emocije.
Vi ste, očito, bacili sidro u Rijeci. Je li to znak da Vas ne zanimaju drugi klubovi, da nema i drugih ponuda?
- Mislim da ne trebam puno objašnjavati kako izgleda naš trenerski posao. Danas si junak, sutra tuku u medijima po tebi iz svih oružja. Već sam kazao kako sam zadovoljan u Rijeci, ali i priznat ću da se s vremena na vrijeme jave neki klubovi, koji bi me rado vidjeli na svom kormilu. Mogu samo kazati da sam kao trener u zrelim godinama, ali da sam još uvijek toliko mlad da se ne mogu odreći najviših ambicija.
Dvaput trener Šibenika
Goran Tomić je bio igrač i trener Šibenika. Kao nadarenog nogometaša zapazila ga je talijanska Vicenca, pa je, uz dobru odštetu, relativno brzo napustio Šubićevac.
Na klupi Šibenika prvi put se pojavio kao trener, zamijenivši Splićanina Vjekoslava Lokicu u sezoni 2011/2012. Na šibenskom kormilu ostao je i cijelu iduću sezonu, kad su narančaste boje branio i aktualni reprezentativac Duje Čaleta Car, i uspješni povratnik Marin Jakoliš. Napustio je Šibenik sezonu poslije, kad su Zdravko Mamić i njegovi pajdaši „dekretom“ gurnuli četvrtoplasirani klub Druge lige u niži rang.
Kao trener Tomić se samo na kratko vratio na Šubićevac u kvalifikacijama za Prvu ligu prije 5 godina. No, nije imao sreće. Poslije dva remija s pulskom Istrom Šibenčani su izgubili priliku za viši rang lošim izvođenjem kaznenih udaraca.
Zanimljiv je podatak da je kod tog kratkog vraćanja u matični klub Tomić potpisao ugovor, u kojemu od kluba traži za svoj rad samo jednu kunu! Tek toliko da zadovolji formalnost i još jednom iskaže svoju neskrivenu pripadnost Šubićevcu.