StoryEditor
Nogometod la masije do Šubićevca

Prvih 100 dana Rosasa na klupi Šibenika: ‘Sve ću učiniti da klub bude sve bolji. Ovdje se sjajno osjećam, prati me i moj prijatelj Xavi‘

Piše Davor Trutin/SN
25. listopada 2021. - 18:27
Mario Rosas, trener ŠibenikaNikša Stipaničev/Cropix

Dolaskom novih vlasnika na čelo šibenskog prvoligaša promijenile su se i neke odrednice u stručnom promišljanju. Brzo po preuzimanju kluba kolumbijski vlasnici su se zahvalili Krunoslavu Renduliću, istina na ne baš ugodan način, i na klupu kluba sa Šubićevca instalirali Sergija Escobara. Iskusni Španjolac samo je nastavio gdje je stao Rendulić, i momčad sigurno doteglio u luku spasa, čitaj ostanka.

No, samo dva dana nakon zadnjeg kola HNL-a Escobar se vratio na Pireneje, a na njegovo mjesto došao je još jedan Španjolac. Mario Rosas, 41-godišnji Andalužanin dočekan je sa dosta skepse, jer se radilo o mladom treneru bez nekog iskustva, posebice ne kao samostalnog stručnjaka. No, u njegovom CV-iju stoji kako je nekoć bio velika nada španjolskog nogometa, iz ranga Xavija, Inieste, Busqetsa… što je bilo dosta intrigantno. No, Rosas je u kratko vrijeme nakon početnih kola laganog lutanja i traženja u koncepciji, pokazao da je talentirani trener, posloživši Šibenik. Narančasti su pod njegovim vodstvom od prvog kola zadobili simpatije javnosti zbog napadačkog načina igre, ustrajanju na posjedu, ali bodova nije bilo.

A, kada se na dobre, dopadljive partije počeli slagati bodovi (sada ih ima već 14 nakon 13 kola) Šibenik je od svih označen kao respektabilan suparnik, sa prepoznatljivom igrom, standardiziran, okomit. Možda i najvažnija stvar je u tome da je preporodio Marina Jakoliša, Antonija Marina ponajprije koji su od igrača za posudbe, postali tražena roba na mercatu. A, pobjeda u 12. kolu protiv Hajduka Rosasa je lansirala za trenera kola u mnogim izborima, dovoljno da postane heroj šibenskih navijača.

S Rosasom, inače jako cool i simpatičnim čovjekom smo obavili razgovor na klupi za trenere i rezervne igrače, tamo gdje se najbolje osjeća. Uz veliku pomoć Josipa Maleša, bivšeg igrača i kapetana Šibenika, koji prevodi i prenosi misli španjolskih govornika kao da se radio u Malagi.

- Ha, kažete 100 dana je prošlo od mog dolaska. Kako se osjećam nakon 3,5 mjeseca ovdje? Brzo je proletjelo. Ma, sjajno, odlično iskustvo, otišao sam iz svoje zemlje da upoznam novi nogomet, nova iskustva, novu zemlju. I naišao sam na odlične igrače, krasne ljude prije svega. HNL je posljednjih godina jako, jako napredovala i sve u svemu jako se dobro osjećam tu.

Četvrtina prvenstva je za nama, Šibenik ima 14 bodova, dobiva komplimente za igru, a kako na to sve skupa gleda Rosas, je li to realno?

- Zadovoljan sam ali po prikazanom smo mogli imati i više. Nogomet nije uvijek baš pošten što se učinka u rezultatskom smislu tiče. Taktički i tehnički se sve više-manje pokrije, ali sve na kraju ovisi o igračima, o njihovom učinku, raspoloženju. Nisam mijenjao svoju ideju igre koju sam postavio od prvog dana, iako nas na početku nisu popratili rezultati.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Ipak, Šibenik je prvih kola igrao više na posjed, neku tiki-taku da bi se kasnije više orijentirao na tranziciju, koristeći brzinu napadača koje posjeduje?

- Prošao sam školu nogometa koja teži posjedu lopte, dominaciji ali naravno da se trebate prilagoditi igračima koje imate u datom trenutku, ekipi. Mi dakako nismo odustali od takvog stila, dogodi se u tijeku utakmice da se promijeni način igre, ali nešto ovisi i o protivniku. Evo, recimo gledao sam baš Manchester city protiv Club Bruggesa, oni imaju taj nevjerojatan posjed, ali zahvaljujući svojim brzim igračima došli su do golova iz tri poteza. To je nekakav stil koji ja želim prenijeti na moju ekipu.

Nije kritika, ali možda treneri daju više sebi na važnosti ali na kraju sve ovisi o igračima, njihovoj kvaliteti, izvedbi na terenu. Kako gleda na kvalitetu HNL-a i recimo La Lige?

- Hrvatski nogomet je na visokoj razini, a HNL konstantno raste po svim kriterijima. Nema tu neke prevelike razlike.

Kakve su mu osobne ambicije, i sa Šibenikom ove sezone, i njegove daljnje. Razmišlja li možda o povratku u Španjolsku?

- Sve ovisi i rezultatu, koji će nas dovesti do nekog cilja kojemu težimo svi. Ja još više želim učiti, znati, usvajati nova znanja kao trener. Da imam primjerice Messija, Neymara ili Mbappea vjerojatno bi osvojio ligu, ali to je glupo reći. Ja naravno želim napraviti čim bolji rezultat, pa ćemo vidjeti. Nemam neki imperativ da se moram vratiti u Španjolsku kao trener. Razmišljam samo o mom radu ovdje, zahvalio bih se ljudima koji vode klub na povjerenju koje su mi ukazali. I sve ću učiniti da Šibenik svakim danom bude sve bolji i bolji.

Da se pita Funcute oni bi vjerojatno Rosasa zadržali na klupi nakon velike pobjede nad Hajdukom, makar i izgubio sve do kraja da se malo našalimo?

- Ha, ha drago mi je da smo tako obradovali naše navijače, čuo sam za to navijačko rivalstvo dva susjedna kluba. Istina je da nam ova pobjeda puno znači, ali ja stojim čvrsto na zemlji. Ja znam dobro kako nogomet funkcionira, odmah poslije te utakmice rekao sam igračima da nas čeka Belupo za četiri dana. I nešto jako važno, svi najbolji igrači ali i treneri su imali jednu stvar – kontinuitet! Zato je Messi najbolji jer 15 godina igra najbolji nogomet, Bit ću još sretniji ako nastavimo ovako igrati i pobjeđivati.

Koji bi klub u Španjolskoj usporedio sa Šibenikom?

- Usporedio bih ga sa Mallorcom. Bili su dugo prvoligaši, ostvarivali dobre rezultate, potom su ispali u drugu ligu. Ono što imaju i što bih htio da postane i Šibenik, da postane stabilan klub prvoligaš. Nije pitanje hoće li to biti prva ili druga liga, ali važno je da klub nastavi rasti na svakom polju, i da kroz nekoliko godina dođe do Europe.

Kada bi preporučio nekog Šibenikovog igrača za Primeru, tko bi to bio?

- Mislim da je Mario Ćurić najbolji vezni igrač u ligi. Nadalje, držim da bi se Marin Jakoliš odlično uklopio u španjolski nogomet. Isto i Antonio Marin me dosta podsjeća na mene iz igračkih dana, po talentu. Možda puno ljudi misli da je to velika razlika, ali znam dosta igrača koji su došli iz drugih liga i poslije postali pravi igrači u velikim klubovima. Ima Šibenik još dobrih igrača, recimo Delić koji je snažan ali i tehnički potkovan, Batarelo je puno napredovao od lani, kada je ušao u prvoligaški nogomet. Ima tu i mlađih igrača, poput Nike Raka koji se razvija u pravog igrača, potom Lopez i Bedoya koji mogu imati dobre karijere ako nastave s jakim radom.

I, spomenuo bih Viktora Damjanića, momka koji još nema 16 a priključen je prvoj ekipi u trenažnom procesu. Imaju dosta stvari za popraviti ali zato treneri služe da ih upozore na te stvari koje možda rade krivo. Evo, vratit ću se na Marija Ćurića, koji ima ponekad na utakmici 15 ak minuta praznog hoda i to treba popraviti, dobiti kontinuitet. Važnu ulogu u momčadi ima Stipe Bačelić-Grgić, koji usmjerava te mlade igrače.

Vratimo se malo na Rosasovu karijeru, koja je mnogo obećavala. Legendarni igrač Barcelone Xavi, inače njegov veliki prijatelj je jednom izjavio kako je Rosas bio kombinacija Messija i Laudrupa, i da je u dobi sa 15, 16 ili 17 godina mislio da će zapanjiti Camp Nou. Ali, za Barcelonu je upisao tek jedan nastup u Primeri, uz čak 300 nastupa uglavnom u Segundi. Gdje je krenulo po krivu?

- Ha, tužna tema. Sve to stoji ali držim da je najveća krivica na meni. Ali, to mi je pomoglo da budem bolji čovjek, trener, i da to svoje iskustvo mogu bolje prenijeti na igrače. Ukazati im na neke svoj pogreške i iskustva da to ne ponove.

image
Nikša Stipaničev/Cropix

Rosas je imao tu privilegiju da su ga trenirali neki od najboljih trenera današnjice ali izdvojio je posebno jedno manje poznato ime.

- Vodili su me brojni veliki treneri poput Van Gaala, Mourinha, Koemana ali najviše sam nauèio od Joana Vile. To će vam isto reći i Xavi i Iniesta. Isto tako puno sam naučio od Josea Mendilibara. Puno mi je pomogao i Luis Enrique kada sam ulazio u prvu momčad Barcelone, i ljudski i igrački.

U kakvim je danas odnosima sa Xavijem, čuje li se s njim?

- Sa Xavijem sam igrao 8 godina, znamo se cijeli život, i jako smo dobri prijatelji. Ono što je kod njega posebno za cijeniti je da je ostao isti onaj Xavi kada smo prije 25 godina ušli u prvu momčad Barcelone. Bili smo malo sramežljivi kada smo dolazili iz Akademije. On je lud za nogometom, u svakom pogledu. Da ga pitate za nekog igrača iz 3. španjolske lige on će znati.

Zna li možda kojega iz Šibenika?

- Ha, ha zna, zna. Ono što mogu sigurno reći je da zna da sam trener u Šibeniku, prati rezultate sigurno.

Može li Xavi postati trenerom Barcelone o čemu se u zadnje vrijeme sve više govori?

- Da budemo na čisto Xavi može trenirati Barcelonu. To će se siguran sam dogoditi prije ili kasnije. On će definitivno biti odličan trener.

Najbolji igrači HNL-a

- Ako ne računamo naše igrače iz HNL-a mi se sviđaju Bruno Petković i Marko Livaja. Mislim da mogu igrati u bilo kojoj ekipi u Europi.

Dinamo bi bio dobar u Primeri

- Dinamo bi u Primeri bio dobro plasiran, rekao bih odmah do Villarreala koji je španjolski velikan. Naravno, treba biti realan i reæi da veliki klubovi imaju veće budžete i kupuje bolje igrače. Ali, po pitanju talenta hrvatski klubovi mogu se uspoređivati sa svima u Europi, i više od toga.

Kriza na Camp Nou

- Barcelona je po meni neke stvari trebala napraviti ranije, reagirati i pripremiti se prije 2-3 godine na život bez Messija. Najveći problem je da zbog financijskih problema ne mogu dovesti najveće zvijezde. Ima u Barceloni mladih, ekstra talentiranih igrača ali nema zvijezda, a klub je navikao na borbu za trofeje. Treba više strpljenja. I po meni bi klub trebao stati iza svojih igrača. To je po meni rješenje, u tom slučaju patio bi rezultat neko vrijeme ali to je po meni rješenje ove krize u klubu.

Čovik s mora

Mario Rosas je rođen u Malagi, ali živi dugo već u Castellonu. Budući da je čovjek s mora život u Šibeniku mu odgovara.

- Šibenik je jako lijep grad, i volim šetati po njegovim ulicama, trgovima. Najviše me opušta sjedenje u kafiću negdje uz more, na plaži. Rođen sam u Malagi, živim u Castellonu gradovima na moru, i sada sam u Šibeniku. Najviše mi nedostaju moja dva sina, obitelj i jedva ih čekam vidjeti. Navikao sam živjeti sam, odvojen od obitelji, jer sam sa 12 godina otišao od kuće u La Masiju. Ali, kada su se rodili sinovi najviše se radujem kada smo zajedno.

item - id = 1137864
related id = 0 -> 1145980
related id = 1 -> 1145930
25. studeni 2021 21:26