Poslije velebne pobjede (4:1) i uvjerljive igre protiv Osijeka, koja je probudila nade Šubićevca, drugoligaški se ponor sedam kola prije završetka sezone ponovno otvorio Šibenčanima. A poslije prvih poluvremena u Koprivnici (Slaven Belupo – Šibenik 0:0) i Velikoj Gorici (Gorica – Istra 2:2), nije baš sve mirisalo na epilog u kojemu će momčad iz Turopolja pobjeći Narančastima za nemala 4 boda. S malo sreće vratar Filipović je u prvih 45 minuta sačuvao svoju mrežu, dok je Istra furioznim vodstvom od 2:0 djelovala kao momčad, koja može gotovo unakaziti oslabljenog domaćina. No, druga su poluvremena donijela nemalu tugu navijačima Šibenika. Zašto je potonuo Šibenik!? Gdje je „nestala“ Istra!?
To pitanje o Puljanima, koji su minulih dana tretirani kao „hit hrvatskog nogometa“ postavljali su nerijetko dobri poznavatelji nogometnih prilika u Lijepoj našoj!? Slično pitanje nije se potenciralo, kad je riječ o igri Narančastih u nastavku. Iz prostog razloga što momčad Šibenika, koja, ruku na srce, nema ni tipičnog fantazistu(čitaj: organizatora igre) u veznom redu, ali ni napadače, sposobne da driblingom rješavaju situacije „jedan a jedan“, funkcionirao samo kao kolektiv, ako na travnjaku „kraljuje“ taktička disciplina. Od prve do posljednje minute. A toliko potrebne šibenske agresije i odgovorne igre tijekom svih 90 minuta, ruku na srce, u središtu Podravine nije bilo.
U tom smislu brutalno iskren bio je uvijek realan i odmjeren trener Rako Vidović: - Bili smo ravnopravni samo prvih 20 minuta. Za sve što se događalo poslije toga mogu kazati da se radi o boljoj igri i zasluženoj pobjedi domaćina.
Ima li bolje ilustracije Vidovićevoj tvrdnji od statističkog podatka, što govori da je domaćin imao 8, a Šibenčani samo jedan udarac u okvir vrata!? No, po tome su se Narančasti mogli još i provuči, jer sreća je, otkad je svijeta i vijeka, bila bitan čimbenik u nogometu.
Međutim, kad kraj svih drugih slabosti primiš i dva, blago rečeno, jeftina pogotka glavom u trenucima, kad je manje koprivničkih nego šibenskih igrača u kaznenom prostoru ili petercu, onda se svaka i najmanja nada u mogući uspjeh pretvara u iluziju.
Ruku na srce, Koprivnica je donijela najslabije izdanje Šibenika, otkako je Rajko Vidović preuzeo momčad. Vrlo slično onome, koje su Narančasti prikazali u Varaždinu(1:2). I kako se, kad je dogorjelo do noktiju, ne sjetiti istine da je i pegula ove sezone „kraljevala“ u šibenskom prvoligašu. Od gola, primljenog protiv Hajduka(1:2) na Šubićevcu u zadnjim sekundama do priznatog neregularnog gola Slavenu Belupu(1:1) u ne tako davnoj utakmici na domaćem travnjaku. Takav osmijeh sreće, kakav je Gorica doživjela u posljednjem kolu, kad je o:2 pretvorila u pobjedu(3:2) Narančasti, očito, ne mogu ni sanjati.
PUN KOFER PRIČA O FINANCIJAMA
No, novi bijeg Gorice na nemalo odstojanje, nažalost, jedini problem Šubićevca. Nama, koji pratimo šibenski nogomet „od stoljeća sedmog“ pun je kofer priča o tome jesu li igračima isplaćeni dohoci i premije, hoće li biti štrajka igrača ili neće, tko je dao novac, a tko poseže za lažnim obećanjima. Ukratko, moguće ispadanje kluba iz društva najboljih nije i jedina sramota, koja bi mogla obilježiti sezonu, koja završava za sedam kola. Toliko je negativnih napisa i optužbi, izgovorenih ili napisanih u medijima, da sramoćenje kluba, koji traje više od 90 godina, a koji je hrvatskom nogometu podario 12 reprezentativaca, postaje dodatno potencirano, gotovo nepodnošljivo. Ne pretjerujemo, kad tvrdimo da se na drugom svijetu, zbog svega spomenutog, crvene od srama i nezaboravne šibenske nogometne legende: Zvonko Tedling, Petar Iljadica – Lala, Boško Miljević – Cane, Petar Stošić – Bubić…I ne samo oni! Neovisno što je riječ o nekim drugim vremenima, kad je većina šibenskih prvotimaca, uz igranje nogometa, imala dodatan posao, ne vjerujem da bi bivši, ali nažalost pokojni predsjednici kluba poput Maće Lambaše, Marka Slavice ili Branka Petrovića dozvolili sebi ovako javno blamiranje kluba, koji nije prolazna postaja u hrvatskom nogometu. Poput zaboravljenih Pazinke, Mladosti iz Suhopolja, Kamen Ingrada iz Velike…
Očito, predsjednik (i vlasnik kluba) Željko Karajica nema nimalo empatije za muke Šubićevcu. A ako je istinito samo 10 posto (financijskih) priča, koje kolaju nogometnim kuloarima, onda je i sram nepoznanica onima, koji najizravnije odlučuju o sudbini šibenskog prvoligaša. I sve da želimo ne možemo utišati one, koji su sve glasniji, a čiji se stav svodi na misao „bolje da potonemo u niži rang s domaćim i dalmatinskim snagama nego da se ovako blamiramo u sezoni", koja je počela bajkovito. Emotivnim dočekom prvoligaša na Poljani, projektom novog stadiona i, očito lažnim, brojnim obećanjima“. Taj zvuči zdravo, ali bivši predsjednik kluba Goran Pauk, koji je Jobovskom strpljivošću svojedobno izvukao klub s dna zna dobro koliko je ozdravljenje Šubićevca težak (financijski) zalogaj.
VARLJIVA MATEMATIKA
Suprotno svemu spomenutom, „vječni“ optimisti (ili utopisti) pozivaju se na matematiku, koja govori da Narančasti nisu izgubljeni. Da do kraja sezone igraju četiri utakmice na svom travnjaku ili jednu manje u gostima. A u pitanju je, blago rečeno, varljiva matematika, jer ako izuzmemo „derbi začelja“ s Goricom na Šubićevac stižu odreda momčadi, koje jurišaju na vrh: zagrebački Dinamo, Rijeka, te u posljednjem kolu splitski Hajduk. Istodobno, Šibenčani putuju u Zagreb (Lokomotiva), Pulu (Istra) i Varaždin.
Stara je istina da nada umire zadnja, ali i ta nada, pa ma kako bila varljiva, mora imati uporište u nečem opipljivom. Kao što bi značila stabilizacija kluba, iznenadni osmijeh sportske sreće ili slabi dani jakih suparnika.
S nama se, očito, slaže trener Šibenika Rajko Vidović, kojega su dosad rijetko napuštali upornost i optimizam, a koji je poslije Koprivnice utvrdio: „Sad smo zaista u teškoj situaciji“.
O ne baš uspješnoj potrazi za „unutrašnjim pričuvama“ već smo se nekoliko puta oglasili. Samo bismo dodali kako bi sve bilo nešto lakše, kad bi netko od nadarenih juniora mogao osvježiti seniorsku momčad u teškoj završnici prvenstva. To, međutim, izgleda kao „nemoguća misija“. Ne samo zbog neiskustva nekih nadarenih šibenskih nogometaša, nego i zbog jednako grčevite borbe za ostanak juniorske momčadi u Prvoj HNL. Situacija na ljestvici se, naime, silno pogoršala poslije dva uzastopna poraza s ukupnim skorom od 0:7. Nije baš teško objasniti posrtanje (0:3) protiv Hajduka u Splitu, ali još teže visok, glatki poraz (0:4) šibenskih juniora protiv Gorice na Šubićevcu. A porazi su stigli poslije rođene nemale nade. Točnije pobjede od 4:1 u Varaždinu, gdje je minulog vikenda zapela i vodeća Lokomotiva. Kao nepresušni izvor nadarenih igrača u hrvatskom nogometu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....