Za samo pet, šest dana bitno je izmijenjena (krvna) slika Šubićevca. Marina je okružena Kulama. Dakako, nije riječ o nautičkoj luci, već o predsjednici HNK Šibenik Marini Jurić, kojoj su prvi suradnici Hrvoje Kulušić (kao sportski direktor) i Ante Kulušić (kao drugi trener). Obojica s nadimkom Kula. Kad njima pridodamo Darija Kulušića, prvoligaškog nogometnog suca i tajnika Šibenskog sportskog saveza, te starijeg Antu Kulušića, važnog čimbenika u HNS-u, onda predsjednica zaista ne može pobjeći od Kula.
Izmijenjena je i krvna slika momčadi sa Šubićevca. Zato ne smijemo posve odbaciti glasna razmišljanja dijela šibenskih nogometnih djelatnika u stilu „Kad smo već izgubili od autsajdera, bolje je da je konačan rezultat 0:5 nego O:1, jer bi se s minimalnim porazom i dalje zavaravali kako su nam neka rješenja dobra“.
Dragovoljci ponizili narančaste
Bilo je, doduše, i većih rezultatskih blamaža nogometaša Šibenika u 90. godišnjoj povijesti Šubićevca, ali se šibenski prijatelji baluna nisu nikad osjećali tako poniženo i jadno kao poslije „petarde“(0:5), kojom je pomlađeni „Hrvatski dragovoljac“ demolirao momčad, što je jesenas imala epitet najugodnijeg iznenađenja prvenstva.
Ljeta 1961. godine Šibenčani su poniženi sa čak 10:0 od zagrebačke Trešnjevke. Dobrim dijelom i zbog toga što je nadareni Petar Nadoveza isključen već u 21. minuti zbog udaranja bez lopte svog čuvara Banožića. Jednako bolno odjeknuo je poraz od 7:0 protiv Varteksa u Varaždinu, što se dogodio u jesen 1998. godine, kad su ondašnji trener Rajko Magić i prvotimci posegnuli za alibijem „kako nisu ponijeli na put primjerene kopačke za snježni travnjak“.
U najnovijem „slučaju Dragovoljac“ nije dovoljno ni opravdanje kako su Narančasti zaigrali bez tri važna obrambena igrača (Kvesić, Bilić, Perić), te s rovitim Batarelom. Za usporedbu, koja nikako ne ide u prilog (sad već bivšem) treneru Ferdu Milinu i njegovoj momčadi, valja posegnuti za utakmicom Šibenik – Hajduk(1:2), odigranom u jesen 2.011. godine, kad je, zbog neisplaćenih plaća i premija štrajkala gotovo cijela momčad. Mlađahni trener Goran Tomić je tom prilikom „prisilno“ posegao za sastavom, u kojemu većina jednako mlađahnih nogometaša nije baš posebice zapamćena na Šubićevcu: H.Slavica, Blaić, Grubić, Spahija, Maruna – Mišlov, Anić – Georgijevski, Malčić, Vuk(A.Živković) – M.Slavica.
No, ta je momčad, sastavljena od juniora i anonimaca ostavila srce na travnjaku, pa i zabila gol (op.p. strijelac je bio junior Ante Živković).
Zaludu me svitovala mati
Još jednom su na djelu bili stihove Arsenove pjesme „Zaludu me svitovala mati“. Uzalud smo na stranicama našeg lista upozoravali na lošu povijest Narančastih, kad je riječ o utakmicama s „fenjerašima“.
- U klubu moraju biti svjesni i da bod protiv „Dragovoljca“ ima vrijednost, jer bi Šibenčani zadržali razliku od 16 bodova, a time i praktički osigurali prvoligaški ostanak – kazivao je manirom iskusnog nogometnog djelatnika već spomenuti Ante Kulušić.
Ništa nisu drugačija bila ni razmišljanja iskrenih starijih navijača poput 76-godišnjeg inženjera Tomislava Milete.
- Iako na „papiru“ i ljestvici izgleda sve sasvim drugačije, silno sam zabrinut za ishod večerašnje utakmice – otvorio nam se u jutarnjoj šetnji Poljanom inž. Mileta.
Većinu tih razmišljanja prenijeli smo na profesionalan, pa i pomalo prijateljski način treneru Šibenika Ferdu Milinu, a on je uzvratio obećanjem u stilu „Od ponedjeljka do petka radit ću na silnoj motivaciji igrača. Tražit ću od njih da igraju maksimalno agresivno“. A ono, što smo vidjeli na utakmici bila je sušta suprotnost obećanog. Očito, Milin nije uspio uvjeriti većinu prvotimaca o značenju utakmice s „dragovoljcima“.
- Ja sam najodgovorniji za visok, bolan poraz, no igrači moraju podijeliti odgovornost sa mnom. Očito, nisu shvatili ozbiljno moja upozorenja tijekom tjedna – reagirao je Milin samo dvadesetak minuta poslije utakmice.
Nezahvalnost novom vlasniku
Trener Ferdo Milin je platio buletu smjenom već poslije trećeg kola drugog dijela prvenstva. No, prvotimci Šibenika, jednostavno, ne smiju pobjeći od svog dijela odgovornosti za blamažu, koja je ne samo poljuljala poziciju na ligaškoj ljestvici, već i uzdrmala temelje kluba, gdje je novi vlasnik nemalim financijskim injekcijama stvorio pretpostavke za mirnije dane Šubićevca.
„Gladni tići najbolje kantaju“. Tako nerijetko govore zaljubljenici u ptice pjevice, ali i u klapsku pjesmu na sjevernom Jadranu.
- Izgleda da naša momčad igra bolje, kad im klub duguje nemale novce, nego kad im klupsko vodstvo isplati gotovo sve plaće i premije – govorili su s nemalo dozom sarkazma najvjerniji navijači Narančastih još u poluvremenu utakmice.
Krajem jeseni šibenski nogometaši punili su novinske stupce žalopojkama „kako im obitelji neće imati novaca za božićne blagdane“, a potom odigrali sjajnu, ratničku utakmicu, te pobijedili (3:2) objektivno jaču Goricu u gostima. A kad je novi vlasnik kluba nemalom brzinom pokrio gotovo sva dugovanja, ne samo ona prema igračima i radnoj zajednici, prvotimci Šibenika su, figurativno rečeno, pljunuli su na podatak da je obitelj Jurić u kratkom razdoblju uložila u klub gotovo milijun eura. Točnije, svotu o kojoj se kod ne tako davnog ulaska u Prvu ligu moglo samo sanjati.
Kao Nuernberg
Na streljani se u (ne)službenim klupskim razmišljanjima poslije katastrofalnog poraza našao i zapovjednik obrane Ivica Batarelo. Zbog olako skrivljenih kaznenih udaraca protiv Hajduka, izravne krivnje za barem dva gola protiv „dragovoljaca“ i procjene da se „nedovoljno zalaže na utakmicama i treninzima“.
Ova potonja procjena nas je posebno iznenadila, jer je riječ o igraču, koji je u minuloj sezoni najprije uspješno uskočio u momčad umjesto iskusnog Pandže, a potom u tandemu s još iskusnijim Schildenfeldom dobro zatvarao suparničke koridore prema šibenskim vratima. Navodno, klupsko vodstvo mu je kazalo „kako slobodno može otići, ako ne promijeni svoj odnos prema radu“. Ta je rečenica indikativna za cijeli igrački kadar na Šubićevcu. U situaciji, kad je uspješno okončana nemala financijska bitka oko brojnih dugovanja, profesionalni odnos prema treninzima i utakmici je minimum, što ga prvotimci moraju ispuniti. Stoga i prihvaćamo izjavu kapetana Marija Ćurića.
- Nisu samo trener Milin i Batarelo krivi za težak poraz. Krivnju moramo prihvatiti svi – kazao nam je Ćurić.
S nespornim saznanjem da je šibenski proljetni start bio neuvjerljiv. Iz prostog razloga, što su Šibenčani, ako izuzmemo prvo poluvrijeme protiv Hajduka, te prvih desetak minuta u Koprivnici, u prva tri proljetna susreta djelovao neuigrano, blijedo.
Da se u nogometu mogu događati neugodni mirakuli, kakav je zadesio Šubićevac, govori i prošlotjedni identičan slučaj iz njemačke Druge lige, gdje je posljednje plasirani Ingolstadt u gostima s istim rezultatom(5:0) demolirao velikog favorita Nuernberga. Ne znamo kako je poslije toga izgledao „nirnberški proces“ tamošnjem treneru, ali je vodstvo Šibenik udovoljilo željama navijača, koji su na internetskim stranicama gotovo unisono zatražili smjenu trenera Ferda Milina.
Predsjednica Marina Jurić se oglasila kratko i jasno:
- Milin je dobar čovjek, korektan suradnik. Bili smo planirali suradnju s njim na duge staze, ali drugog izbora osim smjene nismo imali.
Teško se oteti dojmu da vodstvo Šibenika smatra da je sazrelo vrijeme za novog, šibenskog kormilara. Da vjeruje kako je Marko Kartelo sa svojim suradnicima Antom Kulušićem, Hrvojem Slavicom – Lavićem i Ivicom Matasom sposoban zalijepiti polupane lončiće u skladan mozaik na Šubićevcu.
Kartelo je u najboljim godinama (41) za početak ozbiljnog trenerskog posla. Riječ je o bivšem nogometašu, koji je u svojoj karijeri jednako dobro igrao l stopera, i veznog. O Anti Kulušiću da ne govorimo. Kao članu mlade reprezentacije i igraču s velikim međunarodnim iskustvom. Nogometnom intelektualcu.
Jasna je zadaća Kartela i suradnika. Valja vratiti žar i red na travnjaku iz doba Rendulića i Rosasa. Ako u tome uspiju brzo će se zaboraviti i poraz, koji peče kao sol na otvorenoj (nogometnoj) rani.