Poznata je priča o očevima i sinovima u šibenskim sportskim kolektivima. Najsvježiji primjer su Marko i Josip Bulat, koji, svaki na svoj način, brane boje šibenskog nogometnog drugoligaša. Nešto se rjeđe u sportskoj povijesti Šibenika događalo da dva brata igraju zajedno ili, pak, obnašaju neke druge funkcije u klupskoj hijerarhiji.
A vjerojatno se nikad nije dogodilo da dvojica Šibenčana, braća, u isto vrijeme imaju istu zadaću u stručnim stožerima hrvatskih nogometnih klubova. Sve dok ove sezone kondicijskim trenerom Šibenika nije postao Frane Cinotti. On je preuzeo poziciju u stručnom stožeru, koju je prije nekoliko godina imao njegov četiri godine stariji brat Tonči, danas kondicijski trener zagrebačke Lokomotive, koju vodi još jedan Šibenčanin – Goran Tomić.
Karačić i Pudar
Priča o Frani i Tončiju, dakako, ne bi bila toliko zanimljiva ni vrijedna da obojica u svojim klubovima ne rade dobar posao. Najbolje o tome govore rezultati. Šibenik je prvi u drugoligaškom društvu, a Lokomotiva na "europskoj" četvrtoj poziciji u Prvoj ligi.
Tončijev kvalitetan rad nije poznat od jučer. Kad je Šibenik pod vodstvom Branka Karačića postizao najbolje klupske uspjehe, starijeg su Cinottija prozvali "malim čudotvorcem". Referirajući se na brzinu kojom su nedovoljno spremni ili ozlijeđeni igrači ulazili u top-formu.
Tonči je prvi put kao kondicijski trener došao u klub za vladavine Ivana Pudara. No, bez obzira što je Šibenik i tada igrao odličan nogomet, Pudar i Cinotti su se razišli.
– Najkraće rečeno, nismo kliknuli. On je imao drukčije metode rada, koje meni nisu odgovarale. Zato sam se preselio u omladinski pogon. Radio sam s juniorima. Istodobno sam pripremao i neke šibenske plivačice. U to sam vrijeme često radio i individualno s nogometašima. S Antom Rukavinom, Antom Kulušićem, pa i Goranom Tomićem, koji je odrađivao posljednje godine karijere. Tako je i počela naša suradnja – otkriva Tonči Cinotti.
I u Kini s Tomićem
Stariji od braće Cinotti prvi je put s Tomićem sjeo na (šibensku) klupu 2011. Poslije ih je put vodio na trogodišnju kinesku epizodu u trima klubovima.
– To je najupečatljiviji, ali i najstresniji dio moje dosadašnje karijere. U Kini je vladao veliki pritisak. Goran i ja smo kao anonimusi došli u ligu s puno renomiranih trenera. No, u prvoj sezoni u Pekingu smo napravili sjajan rezultat. Najbolji u povijesti kluba. Donijelo nam je i novi ugovor, što je u Kini pravo čudo. Tamo se rijetko koji trener zadrži više od jedne sezone u nekom klubu. U Kini smo ostavili dobar trag, o čemu svjedoči poziv Svena Gorana Erikssona. Čuveni švedski trener angažirao nas je u svom stručnom stožeru, makar nas nije poznavao – kazuje Cinotti.
Tandem Tomić – Cinotti u međuvremenu se nakratko vratio i na Šubićevac kako bi pomogao svome klubu da kroz kvalifikacije s Istrom uđe u Prvu ligu. Nakon što u tome nisu uspjeli, ostali su u Hrvatskoj. Angažirao ih je upravo prvoligaš iz Pule. Bila je to jedna od rijetkih sezona koje je Istra provela u gornjem dijelu ljestvice. Zapamtili su to u zagrebačkoj Lokomotivi, čiju je klupu Tomić preuzeo u posljednjim danima 2017. godine.
– U Lokomotivi je gušt raditi. Dobra je klima u klubu, najviše zahvaljujući direktoru Božidaru Šikiću. Riječ je o dobrom, kooperativnom čovjeku, koji se uopće ne miješa u naš posao. Posljedica toga su dobri rezultati seniorske momčadi, ali i mladih sastava kluba – ističe Cinotti.
Teški dril
Šibenski stručnjak za kondicijsku pripremu dosad je radio u sedam klubova, dvije zemlje, na prvoligaškoj i drugoligaškoj razini. Za razliku od brata Frane, koji je "rookie" među kondicijskim trenerima, Tonči već ima puno "utakmica u nogama".
– Danas se u svakom ozbiljnijem klubu radi ozbiljno. Gotovo da nema razlike između intenziteta treninga ako uspoređujemo Prvu i Drugu ligu. Jedina je razlika u višoj razini kvalitete nogometaša. Naravno, uvijek ima onih s kojima je teže ili lakše raditi. Kinezi su, za razliku od naših igrača, ponekad lažno poslušni. U Lokomotivi je možda i najveći problem zadržati fokus mladih igrača na treningu. Oko njih se stalno vrte menadžeri, milijuni. Nije im lako. Najsretniji smo što, osim zadnjeg dijela jeseni, nismo imali puno ozljeda. Čak je i Dejan Radonjić ostao zdrav. To je bila prva polusezona u kojoj se nije ozlijedio. A to je najveća satisfakcija za kondicijskog trenera. Mi smo ti koji svojim radom moramo spriječiti ili prevenirati ozljede – napominje 43-godišnji Tonči.
Ni na Šubićevcu ne žale što su posegnuli za još jednim Cinottijem. Ne pamtimo utakmicu u kojoj je Šibenik minule jeseni fizički pa(da)o u drugom poluvremenu. Dapače, momčad Borimira Perkovića je 15 golova od ukupno 21 zabila u drugom dijelu utakmica. Zasluge za taj statistički podatak idu svakako i Frani Cinottiju.
– Sve leži u dobroj suradnji s glavnim trenerom. To moj brat Tonči najbolje zna. Glavni i pomoćni trener moraju imati istu ili sličnu viziju. Trener Perković i ja često razmjenjujemo mišljenja. Pogotovo je to bilo potrebno nakon utakmica s Hajdukom u ligi i kupu. Momčad je bila iscrpljena, upali smo u teški dril, ali smo sve izdržali. Dobili smo i Kustošiju, a poslije, što je bilo važnije, i Varaždin... Nismo bili samo fizički, već i mentalno dobro pripremljeni – prisjetio se 39-godišnji Frane.
Sportski tipovi
Novi je kondicijski stručnjak na Šubićevac stigao iz Crnice. Lani je, naime, radio sa šibenskim malonogometašima. Frane je, kao i njegov brat, dugo godina igrao mali balun za momčad "Stari grad".
– Obojica smo sportaši od glave do pete. Ja sam igrao i rukomet, Tonči košarku... Moje je mišljenje da bi kondicijski trener trebao biti sportski tip. Kao primjer sportašima s kojima radi. Smiješno bi bilo da nogometaše na spartanske treninge tjera netko s dvadeset kilograma viška! A hvala bogu da je olakotna okolnost kad oni vide da nisi mutav s loptom. Automatski te drukčije gledaju – smatra Frane, čije riječi potvrđuje i Tonči.
Stariji je brat mlađemu uzor, ali i savjetnik, podrška.
– Često se s njim savjetujem oko stvari koje radim, pripremam. Kad mi on kaže da radim ispravno, dobro, sigurniji sam u sebe. To mi je prava potvrda da sam na dobrom putu. Danas se kondicijski treneri mogu lako educirati. No, bitno je da ono što naučiš znaš pravilno primijeniti na svoju radnu skupinu. Iznenadili biste se, ali je na treninzima Šibenika najuporniji Boris Pandža. Ponekad mu trebam objašnjavati da treba stati jer drugi ne mogu pratiti taj tempo – otkrio nam je Frane, kondicijski trener Šibenika.
Vaganje prije odmora
Makar hrvatski nogometni klubovi imaju i previše dugu ligašku stanku, za Franu i Tončija nema (velikog) odmora. Pripreme kreću već početkom siječnja, a u razdoblju mirovanja kondicijski treneri moraju paziti na svoje nogometaše da se ne zapuste. Nekad bi se igrači poslije božićnih i novogodišnjih blagdana vraćali s nekoliko kilograma viška. No, (kondicijski) treneri su smislili način kako ih zaskočiti.
– Sada provodimo vaganje prije raspusta, da izbjegnemo probleme – smiju se braća Cinotti.
Prvi u akciju kreće stariji Tonči, koji sa svojom Lokomotivom ide na pripreme u Medulin. Šibenik, pak, nakon "sprinterske" polusezone očekuje ogromna stanka do ožujka. No, Frane se već sada zagrijava za ono što "narančaste" čeka u ovoj godini.
– Mi već obavljamo uvodni dio priprema s igračima koji su u Šibeniku. Sastajemo se i na terminima malog baluna. Posebno je zanimljivo vidjeti Okechukwua i Princea, koji nikad nisu igrali na male branke. Ostali su dobili individualni program rada. Igračima je jasno da imamo veliku priliku za povratak u Prvu ligu. Svi su žestoko zagrizli da to i ostvarimo – kaže Frane.
Cinottiji bi, dakako, bili najsretniji kad bi iduće sezone Lokomotiva i Šibenik igrali jedni protiv drugih u elitnom rangu. Da se braća nađu na suprotnim stranama. Tonči kontra Frane.
– Bio bih presretan da se to dogodi. Makar bi mi bilo čudno doći na Šubićevac u bojama drugog kluba. Naš stariji brat se već šali na račun toga s ocem. Nedavno ga je nazvao i pitao za koga će navijati. Ćaća se u prvi tren zbunio, a onda odgovorio: "A za koga nego za Šibenik!?" – nasmijao se na kraju Tonči.
