Godinama je na Šubićevcu kronični problem bio nedostatak pravog golgetera. Poslije sezona suše, Narančasti su dobrog strijelca našli lani u Luki Juričiću, koji je na Šubićevac došao gotovo kao anonimac iz opuzenskog Neretvanca. Međutim, stasiti Hercegovac bio je najbolji strijelac Šibenika u šampionskoj drugoligaškoj sezoni koja je Narančaste promovirala u prvoligaša nakon osam godina čekanja. I kada se očekivalo da će Juričić predvoditi šibenski napadi u 1.HNL on se odlučio dignuti sidro sa Šubićevca i potpisati za sarajevski Željezničar.
Ponovno se uprava Šibenika našla u mukama, jer s budžetom kojim raspolažu nije lako pronaći napadača koji će jamčiti barem 10-15 golova po sezoni što je zalog za mirnu prvoligašku plovidbu. U toj potrazi braća Bulat i trener Krunoslav Rendulić odlučili su se za 23- godišnjeg Denija Jurića, momka kojeg su dobro poznavali iz drugoligaškog društva (Rudeš, Sesvete, Hajduk 2). Međutim, taj australski Hrvat porijeklom iz Kraljeve Sutjeske u Bosni i Hercegovini, bio je igrač bez prvoligaškog iskustva pa su dežurni skeptici oko Šubićevca sumnjičavo vrtjeli glavom. U njegovom slučaju nije nedostajalo ni crnog humora, pa se aludiralo na podatak kako je u Juriću Šibenik dobio pojačanje iz Liverpoola, budući da je 23- godišnji napadač dobar dio života proveo u tom gradiću pokraj australskog Sydneya.
Doduše, bilo je i suprotnih mišljenja. Sinjanin Mirko Labrović, koji je Jurića trenirao u zagrebačkom drugoligašu Rudešu, u prijateljskom razgovoru nam je kazao: 'Dobili ste jako dobrog igrača i karakternog momka'. A Labrovićeve procjene kada su angažmani igrača za Šibenik u pitanju u pravilu su bile precizne. Dovoljno se samo sjetiti stopera Matea Baraća ili vratara Nediljka Labrovića.
Jurićev početak sezone u narančastom dresu bio je pomalo klimav. U prvih deset kola je ostao na učinku od samo jednog pogotka, i to u pobjedi kontra zagrebačke Lokomotive na Šubićevcu. Istina, mučio se u tom razdoblju Jurić i s ozljedom. No, bez obzira na golgetersku sušu, centarfor Šibenika dobro je radio one 'prljave' poslove u mehanizmu trenera Krunoslava Rendulića, posebice kao mantinela žrtvujući se za kolektiv. I bio je u pravu Rendulić kada je vjerovao Juriću, premda su neka razmišljanja na Šubićevcu išla u smjeru kako je Kolumbijac Yeferson bolje rješenje za šibenski vrh napada od australskog Hrvata, koji je kao slobodan igrač stigao iz Rudeša.
Jurić je dug počeo vraćati već protiv Rijeke kada je razvlačio obranu Rožmanove momčadi što je sjajno koristio brzonogi Prince. Konačno, Jurić je 'eksplodirao' u 11. kolu torpediravši Varaždin s tri pogotka. Bio je to istinski hat-trick, jer je svako od pogodaka postignut na razlčiti način. Prvi iz okreta, baš ono golgeterski, drugi rutinski u gotovo praznu mrežu i treći iz dalnje- s oko 25 metara. Na iznenađenje varaždinskog vratara.
- Znate da ja ne volim izdvajati pojednice. I pobjeda u Varaždinu je djelo momčadi, svi su bili odlični. Međutim, baš mi je drago zbo Jurića što mu se otvorilo. Momak radi vrlo pošteno na treninzima i puno znači za igru naše ekipe. Njegov doprinos kao napadača u polju je nemjerljiv- kazao je Krunoslav Rendulić, trener Šibenika.
Junaka Šibenikove pobjede u Varaždinu uhvatili smo u trenucima zasluženog nedjeljnog odmora s obitelji i prijateljima. Ipak je spremno izdovojio vrijeme za razgovor s nama:
- Da, to je samo jedan dan odmora. Već od ponedjeljka nastavljamo s novim radnim zadacima. Pitate me kako se osjećam nakon postignuta tri gola? Osjećaj je neopisiv, to više što je to moj prvi hat-trick u seniorskoj karijeri. I još kada svojim golovima donesete bodove svojoj momčadi onda nitko sretniji od mene. Znate, ja sam napadač i moj posao je postizanje golova, ali to se može samo zahvaljujući cijeloj momčadi- kazao je Jurić.
Do Varaždina je narančasta devetka bila na samo jednom golu, a onda se odčepilo:
- Nisam se ja bojao ni u jednom trenutku. Bio sam svjesan da igramo dobro, da radimo dobro i da će sev doći na naplatu. Čujte, niti jedan napadač ne uspije zabiti svaki put- veli centarfor Šibenika.
Narančasti su hit sezone, mnogi su im prognozirali grčevitu borbu za opstanak, a oni su trenutačno bliže vrhu tablice:
- Čim sam došao u Šibenik izjavio sam kako se ne bih iznenadio da se borimo za sredinu tablice. Znao sam iz 2.HNL da Šibenik ima mladu momčad, ali s dosta kvalitete. Jedini uvjet za naš uspjeh je bilo da se držimo kao ekipa i to i činimo. Dakle, mene nije nimalo iznenadio naš trenutačni rezultat. Samo da ovako nastavimo, da se ne 'izgasimo'- drži Jurić.
On je jedan od niza Šibenikovih igrača (Labrović, Ćurić, Bilić, Sahiti,...) čiju kvalitetu nisu prepoznali na Poljudu. Ili, u Hajduku su ga se prelako odrekli dok je igrao u drugoj momčadi Splićana:
- Ja sam igrajući za Hajduk 2 u 3.HNL-jug u 20-ak utakmica postigao 15 golova i dodao još nekoliko asistencija. Međutim, procjena je bila da ja u tom trenutku nisam dovoljno dobar za Hajduk, kao i još neki igrači. Zbog toga nikoga ne krivim, niti ikome zamjeram. Možda je netko pogriješio, ali ja u to neću ulaziti. No, vrijeme je pokazalo da je bilo nešto u nama- prisjeća se napadač Šibenika splitske epizode.
Nadate li se povratku u Hajduk?
- Ja vam gledam samo iz dana u dan. Zanima me samo prvi sljedeći trening i prva naredna utakmica. U fokusu mi je samo kako ih što bolje odraditi. Naravno da svatko od nas nogometaša sanja nešto veliko i želi zaigrati u najboljim klubovima. No, nogometni put je nepredvidiv, nikada ne znate gdje će vas odvesti- zaključio je napadač Narančastih.