Kako se u trenutku, kad je nadareni sudac Mateo Erceg iz Pristega (kod Benkovca) odsvirao kraj ne baš privlačnog, ali tvrdog i muškog nadmetanja Lokomotiva – Šibenik (0:1), ne prisjetiti izjave Jorgea Sampaolija, bivšeg argentinskog izbornika ili njegova pragmatičnog i slikovitog tumačenja posjeda lopte, temeljenog i na primjetnoj dozi seksizma!?
- Što znači posjed lopte u nogometu ili postotak kontrole lopte!? To vam je kao da u noćnom baru nekoliko sati „barite“ privlačnu damu, a onda dođe drugi, naočit frajer i bez puno objašnjavanja odvede je ravno u krevet – kazivao je ne tako davno Argentinac, koga pamtimo i po čupanju kose od bijesa poslije poraza (0:3) od Hrvatske u Nižnjem Novgorodu za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Takvom tumačenju Sampaolija najbliža je ovosezonska nogometna vizija trenera Šibenika Marija Carevića, temeljena prvenstveno na destrukciji igre suparnika, a s osjetno manjim posjedom lopte. Igra, koja bi, nema sumnje, dobila posve suvremeni, plemenitiji obris da se stručni stožer na Šubićevcu može domoći iskusnog i plemenitog veznog igrača. Nogometnog fantaziste, koji bi u trenucima silnog pritiska suparnika, kakvom smo svjedočili u prvih 10 minuta drugog poluvremena nadmetanja s Lokomotivom, znao stati na loptu. S dva cilja. Da obrana barem malo predahne, te se istodobno otvorio mogućnost za tranziciju, opasnu (polu)“kontru“.
A kakve su šanse da se Carevć domogne igrača takvog formata!?
Previše optimistički jamačno nije zvučala nedavna izjava predsjednika Željka Karajice, koja je imala okus općenitih poruka socijalističkih govornika u stilu „Situacija je složena, ali molim drugove da usmjere pravac svog djelovanja u smjeru naših stremljenja“. Ne, nimalo ne pretjerujemo, kad takvim ocjenjujemo Željkov istup.
„Što se pojačanja tiče gledamo i pratimo stanje na tržištu. Znate kako je to u nogometu, uvijek morate ostaviti prostora da reagirate pred sam kraj prijelaznog roka. Dakle, spremni smo reagirati, ako se ukaže potreba…“, kazao je, među inim, Karajica. A sve je moglo zvučati puno jednostavnije. Jasno je, naime, da vodstvo Šibenika, suprotno izjavama poslije lipanjskog slavlja na Poljani, nije spremno za skupe transfere. Da se vreba na veznog igrača, kojemu su propali visoki planovi, a time i cijena.
Visokopozicionirani Denis Brašić bio je u neslužbenom razgovoru nešto određeniji: - U ozbiljnim smo pregovorima s jednom prokušanom „desetkom“.
A možda nešto više znaju Mario Brkljača i Stipe Bačelić Grgić, koji su na mini –turneji po Italiji. S jasnim ciljom.
Sve spomenuto ne isključuje ni mogućnost da se Careviću i suradnicima ponudi stara poslovica o tome da se u nastavku prvoligaške utrke „uzda u se i u svoje kljuse“. Temeljena na vjeri u rast aktualnih vezista, te skorom povratku rekonvalescenta Ikera Poze.
MARIO JE NOGOMETNI MUDRAC
Mario Carević je nogometni mudrac, izrazito nadareni trener. U to danas malo tko sumnja. Sve je samo ne lako bilo prisiliti praktički istu momčad da lepršavu, ofenzivnu i efikasnu igru iz drugoligaških nadmetanja transformira u, što kriti, „rudarski nogomet“. Istodobno, trener Šibenika je elokventni, odmjereni sugovornik, čije rečenice jasno dopiru i do nogometnih laika. Ne samo kroz doskočice poput one „Što bi drugi htjeli da budemo simpatični i taktički naivni!?“ Jednako je briljirao u izjavama poslije pobjede nad Lokomotivom.
„Nije bilo lako u Kranjčevićevoj. Odigrali smo dva različita poluvremena. Prvo zrelo u taktičkom smislu, kad smo suparniku oduzeli međuprostor, a istodobno opasno prijetili. Došli smo u vodstvo u pravi trenutak. Ne, nisam zadovoljan igrom u nastavku. Prerano smo se povukli, dijelom i podsvjesno da sačuvamo vrijedan rezultat. Uz napomenu da se na toj utakmici nešto pitalo i Lokomotivu! No, drma me dobar osjećaj da ćemo polako, ali sigurno rasti. Ne samo kroz moguća pojačanja, već i poboljšanje tjelesne spreme aktualnih prvotimaca“, kazivao je Carević još vruć od zagrebačke utakmice.
O mogućim pojačanjima već smo lamentirali, no itekako vrijedi drugi dio trenerova obrazloženja odmjerenog optimizma. Znakovi poboljšanja tjelesne spreme itekako su vidljivi kod bivšeg reprezentativca Ivana Santinija, vrijednog klupskog igrača Tonija Kolege, pa i novajlije Leonarda Žute, što je odmah rezultiralo boljim učinkom na travnjaku. U zagrebačkoj utakmici, posebice u prvih 45 minuta, Santini je potvrdio zašto je doveden. Dobivao je duele, čuvao loptu, odgađao igru. Kolega postaje šibenska konstanta, dok je Žuta sjajnim, spretnim pogotkom potvrdio i ofenzivne sposobnosti. Istodobno, vezni igrači Šibenika Roca, Bakić i Prekodravac imaju, kako bi duhovito kazao legendarni splitski trener Biće Mladinić(op.p. i on se kratko okušao na Šubićevcu), „moralno-voljne osobine pasa goniča“. Njihov pristup igri je izuzetno pošten ili suparnicima su neugodni kao ose, a dosadni kao čimice. Uz neizbježan dojam kako su neki od njih, prvenstveno Ognjen Bakić počeli pokazivati prve znakove spremnosti da pomognu u ofenzivnom smislu.
Više nego jasno, ali istodobno i diplomatski Carević je reagirao na, očito, neizbježno pitanje „Jeste li očekivali 9 bodova u prva četiri kola!?“
-Nisam ja ništa očekivao. Znao sam samo da nas čeka prilagođavanje na viši, kvalitetniji rang natjecanja. Nije lako pobijediti Lokomotivu, koja je, primjer, selektiranja mladih i motoričnih igrača. I ponovit ću, teško je bilo izdržati pritisak u drugom poluvremenu. No, u tom smislu raduje borbenost i karakter naših igrača, spremnost da se, figurativno rečeno, „bacaju na glavu“. Zahvaljujući takvom pristupu došli smo, neovisno od čak tri gostovanja, do 9 bodova u četiri kola. Stara je sportska istina da se bodovi pišu, a da će sve što sam govorio ja ili netko drugi o utakmici brzo pasti u zaborav – kazivao je, među inim, Carević.
Ne, nećemo biti nepravedni pa preskočiti glavne šibenske uzdanice. Braniče Perića, Punčeca i Morrisona, koji je svojim igrama, u to ne treba sumnjati, već itekako animirao nogometno tržište. Dodatne pohvale zaslužio je i Ivan Božić, koji je u prvoligaške bitke ušao kvalitetnije, samouvjerenije nego prošlog ljeta u prvenstvo Druge lige.
GORICA JE STARI DUŽNIK
Zagrebački ciklus s tri uzastopna gostovanja Narančasti završavaju ovog vikenda u Velikoj Gorici. Uz gorko prisjećanja na ne tako davno prvoligaško proljeće, kad su Goričani, predvođeni fanatičnim trenerom Sopićem na gotovo nevjerojatan način nadoknadili „minus“ od 11 bodova, teško je pobjeći od konstatacije da je idući suparnik Šibeniku veliki, stari dužnik.
Šibenski prijatelji nogometa, dakako, sanjaju nastavak uspješnog rezultatskog niza. Trener Carević, pak, u svojoj diplomatskoj maniri puše i na hladno. S respektom prema suparniku, ali i jedva skrivenim optimizmom.
- Ima li smo sedam dana za analizu i dobru pripremu te utakmice. Nema u Prvoj ligi lakih suparnika. Vidjeli ste Goricu u dobrom izdanju protiv Osijeka, pa i protiv Dinama. Sad su se, čujem, malo i pojačali. Ostajem vjeran svojoj staroj filozofiji da ne kalkuliramo na duže staze. Da se pripremamo iz tjedan u tjedan na kvalitetne, ali različite suparnike – najavio je Carević.
U iščekivanju utakmice u gradu, koji se smjestio tik uz zagrebački aerodrom, vrijedi tekst završiti na ne baš ozbiljan način ili jednom od „tradicionalnih“ šibenskih sportskih ćakula.
- Šibenik je izgubio samo od Dinama, koji ima visoke europske ambicije. Znači li to da smo mi sposobni barem za Konferencijsku ligu – potencirali su šibenski zajebanti.
Ili vam je draža druga poruka, koja baš kao i mišljenje Argentinca Sampaolija, počiva na maloj dozi seksizma u stilu: - Je li ovaj petak još jedan dan za šibenski metak!?