Narančastima se ukazao Rt dobre nade!?

Šibenčani su, baš kao i prije više od 500 godina portugalski moreplovac Bartolomeu Dias,ugledali Rt Dobre Nade(čitaj: mogući prvoligaški ostanak). No, idućih će 10 kola dati odgovor na pitanje jesu li četiri zaista vrijedna boda(Rijeka, Istra), osvojena u dvjema uzastopnim susretima bili i „pravi“ kapital u nastojanju da se izbjegne prvoligaški „fenjer“. U grčevitoj borbi, gdje su na brisanom prostoru ostali probuđeni i taktički osvježeni Šibenik, te Carevićeva Gorica, koja je posramljeno napustila svoj travnjak poslije poraza(0:3) sa Slaven Belupom.

Međutim, dobri posljednji rezultati Narančastih nisu izbrisali i nemale mrlje, koje su ostale na barjaku Šubićevca, a koje su plod brojnih medijskih napisa o financijskim(i inim) problemima, što potresaju staru hrvatsku nogometnu tvrđavu, koja je Lijepoj Našoj

podarila čak 12 reprezentativaca. Više nego svih ostali klubovi iz donjeg dijela prvoligaške ljestvice zajedno.

Spomenuti napisi su više nego jasan dokaz kako je, za razliku od nekih vitalnih klupskih organa, na djelu neformalna, ali dobro organizirana i tajna antipropagandna komisija Šubićevca. No, ako možemo sebi dozvoliti procjenu da je riječ o svojevrsnoj (anti)kampanji, nema nikakve dvojbe da autori tih ne baš ugodnih informacija o klupskim problemima nisu sve „isisali iz prsta“. Da su napisi u medijima sve samo ne i daleko od istine. Na pravi način je reagirao jedino trener Rajko Vidović rečenicom „kako klub ima stanovite problemčiće kao većina prvoligaša“. Ostali su na Šubićevcu šutjeli kao zaliveni, iako im je čvrsto istupanje u javnost temeljni dio njihovih funkcija. Tu prvenstveno ciljamo na predsjednika (i vlasnika kluba) Željka Karajicu, koji već mjesecima šalje ne baš uvjerljive poruke u stilu „sve će se sredit,i sve će biti dobro“. Istodobno, direktorica kluba Sabrina Buljubašić slijedi u medijskoj šutnji svog gazdu, pa su neizbježna dva pitanja. Prvo, koje govori, ako su se najprije zaostala plaća, a potom i komunalije mogle riješiti u zadnji tren, zašto se čekalo „ pet do dvanaest“, ostavljajući dovoljno postora i za zlonamjerne dezinformacije. I drugo, što sugerira treba li Karajica u brojnim danima, kad „ne stanuje“ na Šubićevcu, ostaviti klub u rukama neke čvršće osobe poput Denisa Brašića, koji je dosad na sve moguće načine manifestirao svoju privrženost HNK Šibenik!? Od financijske pomoći do običnih, manualnih poslova na uređenju travnjaku.

Zbog svega spomenutog ne treba se čuditi da fanatično vjerni Funcuti i dalje drže transparent na zapadu „Uprava odlazi“. Uz neizbježno pitanje, tko je zapravo uprava!? Itekako vrijedi prijedlog da se klupska vrata barem odškrinu dijelu (financijskih) moćnih šibenskih nogometnih zaljubljenika, koji bi da su, kojim slučajem službeno u klubu, lakoćom riješili probleme dugovanja „Vodovodu“ i „Elektri“. Kao što raspolažemo s pouzdanom informacijom da jedan ugledni hrvatski prvoligaš nije već godinu dana platio struju, ali o tome nitko u tom gradu ne smije napisati ni riječi. Kao ni ruske novine o Putinovim ljubavnicima.

Sportskog direktora Marija Brkljaču u svom lamentiranju o temi „Uprava, odlazi!“ nismo htjeli posebno spominjati. On je morao dati čvrsti odgovor zašto Carević, a potom i Vidović nisu dobili na raspolaganje trojicu iskusnih i kvalitetnih igrača u veeznoj i napadačkoj liniji. Zbog tanke klupske blagajne ili krive procjene!?

Autora ovih redaka posebno boli što je izostala minulog ljeta „svečano“ najavljena orijentacija na igrače iz Hercegovine i Dalmacije. Spomenut ćemo samo trojicu Antu Šutu, Vinka Rozića i Luku Lučića, koji je iz Posušja požurio u Podravinu, a ne u puno bliži Šibenik. Pa, nije vrag da nitko, ama baš nitko od nadarenih dalmatinskih i hercegovačkih igrača nije htio u Šibenik!? Puno je realnija teza da bi ti netko od spomenutih ili sličnih nogometaša zapeo za oko moraš malo „pomaknuti guzicu“ iz klupske fotelje, skautirati, a ne samo čekati na jeftine, slobodne igrače.

VIDOVIĆ JE „ALKEMIČAR“

Kraj tako promašene sportske politike nije daleko od istine tvrdnja kako je aktualni Šibenika Rajko Vidović nogometni „alkemičar“. Iako je od svog dolaska bez konkretnih rješenja za neke ključne pozicije, poput vezne linije, on promovira ne baš privlačnu, ali čvrstu igru. Poput zamisli da vezist Cvek i branič Žuta postanu stoperi. Kako će, primjerice, visoki, hitri i nadareni Lovro Kulušić dobiti toliko potrebnu loptu u prazan prostor, ako mu je zapravo nema tko dati na pravi način!? Ustalom, puno toga govori činjenica da su jedini istinski generatori šibenske pas – igre dva bočna igrača Šime Gržan i Elvir Duraković.

Zato je posve logična Vidovićeva odluka da promovira snagu kolektiva. A to se itekako ćutilo, i u Rijeci, te prvom poluvremenu izuzetno važne utakmice s Istrom. Uostalom, kolektivna igra gotovo po nepisanom pravilu lansira neki čudesan potez pojedinca. Svejedno, radilo se o Gržanovoj paraleli na Rujevici ili nebeskom skoku mladog Splićanina Kavelja.

Sve je to na (ne)izravan način potvrdio sportski direktor Istre (i šibenski zet) Darko Bjelanović.

- U nadmetanju, koje je, ruku na srcu, bilo za brzi zaborav, presudila je veća želja domaćina i šibenski kolektivni duh. Kod nadmetanja klubova iz donjeg dijela ljestvice gotovo presudno je uvijek početno vodstvo. Pritom ne želim nimalo umanjiti zaista lijep šibenski pogodak – kratko nam se obratio Bjelanović prije polaska autobusa za Pulu.

Puljani su napustili Šubićevac, ostavljajući u šibenskoj svlačionici malo, pozitivno ludilo. O tome nam se na silno emotivan način otvorio Vidovićev prvi suradnik Ivan Božić.

- Desetljećima sam u nogometu, kao igrač i trener, ali ne pamtim tako teške utakmice. U svakom smislu. Posebice psihičkom. Ne krijem da sam zaplakao od sreće na kraju. Mi iz stručnog stožera smo dodatno zadovoljni što je pogodak pao na način, na koji smo uvježbavali na treningu. Točnije, visoka Durakovićeva lopta na drugu stativu. Sretni smo do neba, iako znam da tek predstoji sad ono pravo. Ne vjerujem da je poslije naša dva uspjeha lako i Gorici. Konačno, oni stižu na Šubićevac u zadnjoj etapi prvoligaške utrke – otvorio nam se do kosti pomoćni trener Ivan Božić.

Njegov šef Rajko Vidović dodao je nešto znakovito na planu taktike.

- Nisu oni nas potisnuli na travnjaku. Od prve do zadnje minute svi su se igrači držali taktičkog plana da budemo više ne svojoj polovini travnjaka. Pa, ne možeš se naivno otvoriti protiv momčadi, koja vrvi brzim igračima- objasnio je Vidović.

Za kraj teksta prelamamo staru dvojbu „puknuti“ ili reći. Visokopozicirani hrvatski nogometni djelatnik i prvi čovjek turopoljskog prvoligaša Nenad Črnko bio je, blago rečeno, nekorektan, kad je suđenje na utakmici Hajduk – Gorica (2:1) na sarkastičan način proglasio „spašavanjem vojnika Ryana“. Istina, radilo se o milimetrima i detaljčićima, ali oba su pogotka gostiju pravilno poništena.

Pretjeralo se, ruku na srce, i s hvalospjevima bivšeg trenera Šibenika, a sadašnje kormilara Gorice Marija Carevića. Kao da se zaboravlja kako je pad Šubićevca krenuo još za njegove „vladavine“. Svaka čast Careviću za šibensko stvaranje drugoligaškog prvaka, ali… Dva boda uz gol-razliku od 1:9 koliko je osvojio u zadnjih pet utakmica kao trener Šibenika predstavlja ritam za ispadanje iz Prve lige. A istina je u životu uvijek negdje po sredini. Nije ambiciozni Mario Carević „svjetski trenerski talent“, kako forsiraju neki mediji, niti je uporni i vrijedni Rajko Pavlović, koji gotovo mazohistički podnosi sve nedaće, zaslužio svojevrsno ignoriranje nekih nogometnih dušebrižnika i „mudraca“.

TREČELIGAŠKI KANTUN

„Petarda“ Zagore

Ne daju se naši u natjecanju južne skupine Treće HNL. Bez poraza su u minulom kolu pošli i razigrani Unešićani, i borbeni Vodičani.

Iako je nastupila bez dva najbolje napadača Krajine i Gabića Zagora je na svom Borovištu „petardom“(5:0) ispratila nogometaše Hrvatskog viteza iz Posedarja. Pet postignutih podataka krije pet različitih strijelaca: Zeljković, Rodić, Tomić, Barić i Lugović.

Vodičani su, pak, gostovali u Ivanbegovini, gdje su protiv domaćeg Kamena iščupali bod(2:2). Pogocima su se osladili Jurić i Nakić.

U idućem kolu u vodičkim Račicama se igra županijski derbi Vodice – Zagora.