U pravu je bio trener Šibenika Mario Carević kad je ne tako davno izjavio da, ukoliko želimo na jesen gledati uživo prvoligaške priredbe, treba sve pobjede do kraja drugoligaške utrke.
Suprotno nekim jedva skrivenim šibenskim nadama, poslije minulog vikenda nastavlja se mrtva utrka Zrinskog i Šibenčana. Ista meta, isto odstojanje, što govori da Narančasti i dalje pušu u vrat lideru sa zaostatkom od dva boda.
- Sve se odvija po planu. Nije bilo lako pobijediti domaćina koji je u usponu forme, na ne baš idealnom terenu – glasan i jasan bio je kormilar Šubićevca poslije vrijedne "slavonske" pobjede.
No, kao da je malo vajde od nade da će u idućim kolima netko pomoći Narančastima" tako da zapne nogu lideru "Zrinskom". Sve je izglednije da se Šibenčani, kako kaže stara narodna, moraju "uzdati u se i u svoje kljuse". Da vodeću momčad iz malog Jurjevca krasi ne samo pragmatičnost u nogometnom nadmetanju, već i neviđena sreća na teškim, važnim gostovanjima uvjerili smo se u TV-prijenosu utakmice s riječke Krimeje. Kako nego srećom, primjerice, objasniti podatak da na riječkom travnjaku u prvih pola sata igrači Zrinskog nisu uputili nijedan udarac na suparnička vrata, ali su svejedno vodili sa 1:0 autogolom najiskusnijeg igrača Orijenta Tadejevića!?
To je vodstvo pretočeno i u konačan rezultat susreta. Neovisno, od toga što su tijekom utakmice Riječani uputili 11 udaraca na suparnička vrata, a Slavonci samo četiri. Da ne govorimo o posjedu lopte Orijenta (65 posto) nasuprot mizernih (35 posto), koliko je u svom posjedu loptu uspio čuvati Zrinski. Ipak, ako išta raduje s utakmice Orijent – Zrinski(0:1), to je zrela arbitraža nadarenog Matea Ercega iz Pristega kod Benkovca.
Za razliku od nekih jesenskih susreta Slavonci nisu imali ni povjetarac, a kamoli jaki sudački vjetar u leđa. Usporedbe radi, Šibenčani su u pobjedi(3:1) na umjetnom travnjaku Bijelog brda uputili 22 udarca na gol, od kojih 12 u okvir vrata. Zato je, unatoč vrijednom uspjehu, razumljiva ljutnja trenera Šibenika.
- Promašili smo šest – sedam mrtvih prilika. Morali smo, jednostavno rečeno, puno ranije otkloniti sve sumnje oko konačnog pobjednika susreta – otvorio se Carević.
Prošlo kolo je zapravo, zahvaljujući izravnim televizijskim prijenosima jasno potvrdilo kako je Šibenik najbolja drugoligaška momčad, kako bi bilo zaista nepravedno da se ekspresno ne vrate u društvo najboljih. No, unatoč glatkoj pobjedi na vrućem terenu u Bijelom Brdu, Narančasti su povremeno iskazivali slabost, koja nije u nogometnoj nego mentalnoj sferi. Igrači Marija Carevića, jednostavno rečeno, moraju više vjerovati ne samo u svoju pojedinačnu kvalitetu, već i snagu cijele momčadi. Primljeni, blago rečeno, jeftini pogodak u zadnjim minutama prvog poluvremena jedan je od dokaza spomenute teze. Kolika je doza dekoncentracije potrebna da bi primio gol sa samo dva metra udaljenosti !? Tako da je niska, prizemna lopta prošla kraj cijelog niza šibenskih obrambenih igrača.
Na jednak način valja tumačiti i činjenicu da su Narančasti s igračem više u jednom dijelu drugog poluvremena djelovali isuviše rezervirano. Taj problem povremene dekoncentracije i manjka samopouzdanja, međutim, ni slučajno ne muči Kolumbijca Carlosa Torresa. Naprotiv, on plijeni toliko potrebnim pozitivnim bezobrazlukom, pretočenim u driblinge, brzinu i precizne pasove, pa i, makar se ne može pohvaliti viškom centimetara, hrabrošću u visinskim duelima.
Nadareni je igrač, nema sumnje, zaslužio ne samo epitet najboljeg igrača susreta BSK – Šibenik(1:3), već i definitivno mjesto u početnom sastavu. To više, što on zadovoljava i onu, za Šibenčane ne baš uvijek ugodnu kvotu od tri igrača, mlađih od 21 godine, koji moraju, po propozicijama, odigrati prvo poluvrijeme. Da je u šibenskom slučaju sve lakše govori i činjenica da mladost (Dujmović, Cvijanović, Torres) znači istodobno i kvalitetu.
Izostanak Dujmovića na lijevoj strani obrane itekako se osjetio u trenucima kada su nogometaši BSK-a, posebice u prvom poluvremenu, ambiciozno pritiskali upravo tim koridorom umjetnog travnjaka u Bijelom Brdu. Majstorski pogodak Ivana Delića u zadnjim minutama susreta nije samo riješio Šibenčane svih briga, već je i dodatno potencirao slatke Carevićeve dvojbe oko početnog sastava. Tko će izletjeti iz momčadi, a tko prigrabiti mjesto među prvom jedanaestoricom!? Na to pitanje nije lako odgovoriti, neovisno o tome što neki dosad standardni prvotimci pokazuju znakove umora ili zasićenosti. No, ponovit ćemo Torres je mjesto u početnom sastavu zaslužio na jedini mogući način. Dobrim igrama, koje počivaju na toliko potrebnoj okomitoj igri, bez čega nema puno sreće u suvremenom nogometu.
S dovoljno samopouzdanja u vlastitu kvalitetu Šibenčani moraju, nema sumnje, ući i u idući susret kad na Šubićevac stiže sastav iz nedalekog Solina. Momčad, koja je kombinacija provjerenih internacionalaca (Mađar Lovrenčić) i Hajdukove mladosti, koja je na posudbi na igralištu kraj Jadra, ali koja je zakovana za dno ligaške ljestvice. Zašto prešutjeti kako su Solinjani barem malo živnuli (op.p. slavili su pobjedu u gostima), otkako je njihovo kormilo preuzeo iskusni strateg Luka Bonačić!?
Lukavi Luka je itekako poznat šibenskim prijateljima nogometa. Kao igrač bio je bitan dio momčadi koja je 1983. godine pod vodstvom kormilara Stipe Kedže izborila plasman u "onu" Drugu ligu, ali i ne baš sretni trener kad su se Narančasti dvadeset ljeta poslije oprostili s Prvom hrvatskom nogometnom ligom.
Bonačić je, to je stara istina, pedantan u taktičkoj pripremi utakmica, što je razlog više da Šibenčani solinske susjede shvate dodatno ozbiljno. I zašto ne bismo za kraj ponovili ne tako davnu izjavu trenera Marija Carevića, kad je kazao: "Mene u završnici prvenstva ne zanima umiranje u ljepoti, već samo pobjede".
A riječ je o izjavi, koja je posve u skladu sa starom sportskom, ne samo nogometnom istinom kako se dojmovi brišu, a bodovi pišu. Neovisno od evidentnog dojma kako su u izuzetno vrućoj bonaci slavonske ravnice Šibenčani imali dovoljno refula kvalitetne i kombinatorne igre.