Lijepe su ove kolovoške vrele noći na Šubićevcu. Šibenski drugoligaš odigrao je još jednu atraktivnu utakmicu, pobijedio uvjerljivo, i publika koja u sve većem broju pohodi tribine sve je zadovoljnija.
-Uh, šta je lipo ovako kada pobjeđujemo, igramo efikasno, napadački, lipo za oko. Nije loše igrati povremeno ovu drugu ligu – moglo se čuti od domaćih navijača. Uz znakovit dodatak – „ispadanje u drugu ligu je najbolja stvar šta se mogla dogoditi Šibeniku“!
I, stvarno, ovaj Šibenik koji je posve nov je pravi užitak gledati. Trener Mario Carević koji je od nekih dočekan sa skepsom, od nekih čak i s neskrivenim animozitetom u rekordnom je roku od igrača skupljenih sa svih strana (Slovenija, Hrvatska, BiH, Malta) uz par posudbi i jedva 3-4 „preživjela“ iz lanjske sezone složio momčad koja ima i glavu i rep.
Prije svega mjesec i po ova momčad nije postojala, niti u nekim planovima. Na dan kada je obznanjeno da Makaranin preuzima klupu Šibenika u svlačionici su ga dočekala tek sedmorica igrača, ustvari niti toliko. Bio je tu tek golman Đaković, stoper Perić koji je na odlasku, Đira i Delić na koje ne može dugo (još)računati, i par priključenih juniora. Tih dana tek su počeli pristizati novi igrači, poput Osmankovića, Božića, Majića, Pavičića, Gačića…
S posudbe iz Dugopolja se vratio Torres, ali se nije odmah pojavio na prvim treninzima. Nakon što je brzo stvar izglađena, Kolumbijac se priključio ekipi, i sada je najbolji strijelac momčadi i lige (4 gola)! Španjolac Iker Pozo je dodana vrijednost, a Majić, Božić, Roca i ostali igraju kao da su godinama zajedno. A, mnogi se prije dolaska na Šubićevac nisu ni poznavali.
Protiv BSK-a je Šibenik odigrao vrlo dobro, posebno drugih 45 minuta, kada je ulaskom Poze pas igra još više prodisala. Španjolčev euro gol otvorio je špinu, redale su se šanse, akcije, kontinuirani napadi. Bijelobrđani su teturali poput uzdrmanog boksača, a to je sve samo ne naivna momčad, prepuna iskustva.
Ono što plijeni je vidljiva intencija trenera da se kad god je to moguće odigrava iz prve, s ulascima u slobodne prostore, s Majićem i Pozom kao režiserima, a Torres i Božić su zaduženi za dubinu.
I dok Božić još nije uštimao svoje sprave (gol protiv BSK-a mu je prvi u sezoni) atraktivni Kolumbijac je s posudbe iz Dugopolja došao kao preporođen, laganog koraka, jednostavnih rješenja i nadasve mirnoće u realizaciji. Kao da je zabio desetine i desetine golova, a nije sebičan.
Carevića može radovati i reakcija igrača s klupe, koji su u najmanju ruku zadržali ritam iz prvog dijela, štoviše još ga i podigli. Vidjeli smo razigranog Brajkovića koji je željan igre, debi 17 – godišnjeg Kulušića, ali i prvi put u šibenskom dresu Rovisa koji je dan prije došao na posudbu iz Istre 1961. Svi oni, uz dakako Poza koji će uskoro postati starter s pravom se nadaju minutaži u dugoj sezoni.
A, ne zaboravimo da će se ovoj momčadi priključiti Delić i Đira, kada im liječnici dadu zeleno svijetlo. A, to neće biti tako (pre)dugo. Ono što je se ne smije dogoditi je ulazak momčadi u neku fazu samo zadovoljstva, letenja i misli kako će nakon odličnog starta u nastavku sezone bodovi dolaziti sami od sebe.
Carević je to posložio odlično, a sada uz nadogradnju treba ispravljati nedostatke, kojih dakako ima. Ali, su oni zasjenjeni dobrim stvarima, i energijom i sinergijom koja dolazi iz svlačionice, ali i kluba te tribina.
Naravno, maksimalan učinak u prva 3 kola, igra koja obećava, atmosfera u i oko kluba, sve je to zalog za nešto što svi koji vole klub žele – a to je uz povratak u elitu, i konačna stabilnost.