Koji je pravi Šibenik? Start je bio bajkovit, a onda su stigli trenuci na koje je Carević upozoravao

Uvjerljivim porazom na Poljudu Šibenik je zaključio prvu četvrtinu sezone u SHNL-u. Taj poraz u sinergiji s lošim igrama i rezultatima u posljednjih nekoliko utakmica prilično je pokvario cjelokupan dojam o učinku Narančastih u povratničkoj sezoni u HR eliti.

Koliko god je start sezone bio bajkovit, kada su Carevićevi igrači ostvarili tri pobjede u prva četiri kola, toliko je drugi dio prvog kvartala bio u posve drugačijem ritmu.

U posljednjih pet kola Šibenik je „ubrao“ dva boda, upisao tri poraza, postigavši samo jedan gol, bez postignutog gola u posljednje četiri utakmice.

Stoga se postavlja pitanje, koji je pravi Šibenik, onaj s početka prvenstva, ili ovaj iz drugog dijela prve četvrtine? Rekli bismo negdje u sredini, ali 11 osvojenih bodova je gledajući sveukupno više nego dobar učinak.

Mario Carević

Duje Klarić/Cropix

I nakon pobjeda u Osijeku i protiv Lokomotive trener Mario Carević često je ponavljao bježeći od (navijačke) euforije, kako treba biti realan i ponavljati da je glavni cilj uvijek isti – ostanak u ligi! Upozoravao je Makaranin da će stići i trenuci kada će momčad i rezultati patiti, i to se ostvaruje.

Možda je ta patnja nešto izraženija nakon blijede, beskrvne partije na Poljudu, u kojoj su Šibenčani pali bez ispaljenog metka, sa samo tri napravljena prekršaja!? S dva udarca preko 30 metara u okvir, a kada se tome pridoda i nemaštovita igra s igračem više protiv Istre na Šubićevcu, taj se dojam pojačava.

Od kritike se ne može i ne smije bježati, ali ne treba se baš sve napadati, ponekad bez realnih osnova. Jer treba ponoviti kako Šibenik ima najmanji proračun od 10 prvoligaša, da se u ljetnom prijelaznom roku nije odveć isprsio, ako zanemarimo Žutu i Santinija te Gržana koji je tek stigao, velika većina novih igrača su došli bez važnijih uloga u svojim bivšim ulogama, s malim ili nikakvim minutažama (Bakić), iz juniorskog ili drugoligaškog nogometa (Kavelj), poslije teških ozljeda (Vasilj), da bi na Šubićevcu postali standardni prvotimci. Uz to je Šibenik svih devet utakmica odigrao bez svog jedinog, pravog kreativca Ikera Poza, koji se tek vraća u trenažni proces.

Prosjek momčadi Šibenika koja je istrčala na Poljudu iznosi 24 godine, a u nekim prethodnim utakmicama i manje od toga. I baš se vidjelo u nekim utakmicama da ovom Šibeniku nedostaje barem jedan iskusniji vezni igrač, prvenstveno šestica, koji bi bio kohezijski faktor izmeðu obrane i napada, ili osmica.

Dojam je da fali i lider. To je svakako Santini ali on se u nekim utakmicama zbog načina igre doima poput pustinjaka Robinzona, isključen od ostatka momčadi, i u takvoj ulozi teško može pomoći momčadi u tijeku igre.

Mario Brkljaća

Nikša Stipaničev/Cropix

Sportski direktor Brkljača sigurno je tražio igrača takvog profila, ali očito ga zbog nekog razloga nije pronašao.

Nakon stanke koja je Šibenčanima došla rekli bismo u najbolje vrijeme, treba se resetirati, promijeniti neke postavke, izaći iz svojevrsne defanzive ali i defetizma, i pokušati pronaći iznova onu energiju s početka sezone. Jer teško se oteti dojmu da ovoj momčad fali tek jedan, dva djelića da mozaik bude kompletan, a momčad puno konkurentnija.