‘Kali‘ se igrački kadar na Šubićevcu: Careviću i ovce i novci!

Nije, kažu mudri ljudi, lako imati i ovce, i novce! No, trener Šibenika Mario Carević je uspio na tom planu, kad je riječ o kup-utakmici sa Zrinskim u Osijeku. Odmorio je nemali broj (viroznih ili umornih) prvotimaca, te istodobno rezultatski glatko sa 2:0 pogocima povratnika u momčad Ivana Delića nadvisio žestokog rivala iz prošle sezone.

- Nemojte misliti da je bila laka utakmica u osječkom Gradskom vrtu, posebice u prvom poluvremenu. Domaćin više nema onu kvalitetu, kakvu je imao u minuloj sezoni, ali je zadržao navadu tvrde, neugodne igre i borbe za svaku loptu. No, ja sam vjerovao u bolje drugo poluvrijeme. Iz prostog razloga što smo tjelesno spremnija momčad. Zadovoljan sam, kako ne bih bio! Ne samo pobjedom. Drago mi je da je mladi Lovre Kulušić asistirao kod oba Delićeva znalačka pogotka. Debitirao je i jednako mladi Ante Grbelja, koji je zanimljiv „štof“ za veznog igrača – raportirao nam je gotovo u jednom dahu kormilar Narančastih.

Elokventni Makaranin se samo znakovito nasmijao kad smo mu podastrli našu tezu kako pobjeda u Osijeku jača vjeru u aktualni igrački kadar, te tjera na ozbiljno razmišljanje udarne prvotimce. Zbog nemalog broja igrača, koji im pušu u vrat, čemu je kup-utakmica s Zrinskim najbolji argument. Naravno, da je u svemu u prvom planu Ivan Delić. S temeljnom dvojbom je li on „posebna priča“, kako skeptično neki tvrde na Šubićevcu, ili posebna vrijednost u igračkom kadru. Provjereno dobar nogometaš, koga valja prosto natjerati da se uklopi u Carevićev sustav s nemalim taktičkim i trkačkim obvezama!?

OPASNI VARAŽDINCI

Uspjeh u osječkom Gradskom vrtu je, nema sumnje, podigao radnu temperaturu pred drugu ovosezonsku domaću utakmicu, u kojoj na Šubićevac stiže stari rival, „vječno“ neugodni Varaždin. Nisu rijetki šibenski prijatelji nogometa koji tvrde kako je nedjeljna utakmica izuzetno važna postaja u aktualnom prvoligaškom putu Šibenčana.

O Varaždincima nitko nije pisao eksplicite kao „najugodnijem iznenađenju“, iako su samo bod iza Narančastih, koji se mogu pohvaliti sa čak 6 bodova osvojenih na strani.

Trener Carević se itekako slaže s onima, koji tvrde da Varaždince valja maksimalno respektirati.

- Igraju čvrsto u obrani. Ne dopuštaju suparnicima dubinske lopte ni korištenje tzv. međuprostora. A u napadu imaju nekolicinu zaista nadarenih napadača: Šego, Dabro, Mitrovski… Vezna linija bit će im vjerojatno još nadahnutija dolaskom nekadašnjeg velikog Dinamova talenta Ante Čorića. Ukratko, zaslužuju naše puno poštovanje – drži Carević.

Istodobno, šibenski kormilar silno vjeruje ne samo momčadi, već i šibenskoj publici, posebice Funcutima, koji su u prvoj domaćoj utakmici sa Slaven Belupom svojim bodrenjem nosili Narančaste svih 90 minuta.

Tako je intonirana i njegova druga izjava.

- Napokon igramo kod kuće pred svojom vjernom publikom! Kakav bih ja bio trener, kad ne bi vjerovao igračima s kojim naporno radim!? Ne prihvaćam nikakav alibi, pa ni virozu, koja nas je prosto poharala minulih dana – glasan i jasan je Carević.

JESMO LI PRETJERALI!?

Careviću nije bio ni na kraj pameti spomen financijskih teškoća, koje su, što kriti, dominirali u šibenskim nogometnim kuloarima minula dva tjedna. Otud i glasno pitanje „Jesmo li svi zajedno, ne samo navijači, nego i mi novinari, malo pretjerali u pričama o financijskim teškoćama Šubićevca!?“ O plaćama, koje su kasnile, o problemu s računima za struju… Nekim točnim podacima, ali i pretjeranim pretpostavkama o praznoj blagajni šibenskog prvoligaša. Usporedbe radi jeste li ikad pročitali tekst o „minusima“ u Poljudu i na Rujevici ili o zaostalim plaćama nogometašima Gorice, kojima primanja kasne osjetnije nego u narančastom taboru!?

- Nemojte podcjenjivati ljude, koji vode Šibenik. Mi smo dobro pozicionirani u financijskom smislu, a uz nas su, vjerujte mi, još moćniji ljudi u Europi, pa i Hrvatskoj – oglasio se na svoj samouvjeren način u posljednje vrijeme itekako eksponirani Denis Brašić.

Dakako, nije lako neprestano izdvajati sredstva za HNK Šibenik, a istodobno biti itekako strpljiv s eventualnim vraćanjem barem dijela uloženog. Uostalom, aktualno vodstvo djeluje puno uvjerljivije od svojih prethodnika. Posebice od Kolumbijaca, koji su u svojim lažnim obećanjima toliko pretjerali da su bez pokrića najavljivali i dolazak u Krešimirov grad glumice Sofie Vergara, svojevrsnog seks-simbola i zvijezde (južno)američkih sapunica! Ako ćemo biti brutalno iskreni, onda se nećemo iskaljivati samo na stranim investitorima. Nisu baš lijepa sjećanja ni na vladavinu braće Bulat, posebice, kad govorimo koliki je mali financijski bokun pripao Šubićevcu od izdašnog transfera Marka Bulata u Dinamo. Sitni repovi vuku se i oko primopredaje kluba iz ruku obitelji Jurić aktualnim vlasnicima.

Možda griješimo, ali sve čvršći je dojam da Željko Karajica, Denis Brašić, Stipe Dramac i ostali bitni čimbenici kluba misle ulagati na duge staze. I ne samo u nogomet! Da i zaslužuju ruku pomoći, pogotovu kad je riječ o uređenju stadiona, koji je bio, ostao i ostat će šibenski.

KAJZERICA UMJESTO ŠUBIĆEVCA

Nastavljaju se, međutim, općenite teze klupskih čelnika glede najavljenog, ali (zasad) neostvarenog pojačanja u veznom redu. Poput rečenice „Spremni smo uzeti igrača sa slobodnim papirima“. A sve miriše na stav kako vodeći ljudi HNK Šibenik drže da novi vezni igrač nije toliko potreban. Sportski direktor Mario Brkljača govori o Šubićevcu „kao razvojnom gnijezdu mladih igrača“. Znači li to da se od novajlija Prekodravca, Bakića i Vasilja očekuje osjetan pomak u kvaliteti i formi tijekom sezone!? Točnije, da bi taj tercet, kad bude potpuno spreman rekonvalescent Iker Pozo, mogao u konkurenciji iskusnog Roce i ne baš profiliranog Iyendjocka iznijeti na svojim plećima teret igre u sredini travnjaka u ovosezonskoj prvoligaškoj utrci. A jesu li u pravu pokazat će vrijeme.

Mali, ali ne i prejaki kontra-argument našoj pretpostavci je dolazak „u pet do dvanaest“ bivšeg juniora Hajduka Ante Kavelja, koji se ugovorom obvezao na trogodišnju vjernost. Uz odmjereni komentar trenera Marija Carevića: - Riječ je o nadarenom veznom igraču duga koraka, sposobnog da igra i „šesticu“, i „osmicu“. On se jamačno uklapa u temeljnu klupsku viziju stvaranja momčadi od perspektivnih igrača.

Lokomotivi i Varaždinu, očito, misle nešto drugačije, kad je riječ o igračkoj križaljci. Otuda selidba u barokni grad već spomenutog Ante Ćorića. Iz Maksimira je, pak, na posudbu u zagrebačku Kajzericu stigao nadareni 19-godišnji Luka Vrbančić, za kojega je nemalo zanimanje svojedobno iskazao i Šubićevac. Iz Zajecova ureda stiglo je ne tako davno (ne)službeno objašnjenje kako je ta varijanta nerealna, jer „Dinamo ozbiljno računa na Vrbančića“, što se i nije pokazalo baš vjerodostojnim tumačenjem.

Sa zagrebačke adrese je, pak, umjesto Vrbančića stigao nadareni junior Zlatan Koščević, koji nije posuđeni igrač, već je potpisao „normalni“ ugovor sa Šibenikom. Mudra je bila i trenera Marija Carevića i sportskog direktor Marija Brkljače da Koščevića upute na posudbu u susjedno Dugopolje. Baš kao što je prije dvije sezone dres spomenutog drugoligaša nosio i spretni Carlos Torres. Odluka nije mudra samo u stručnom smislu kao način da se Koščević „kali“ za buduće nastupe u narančastom dresu. Očito, vodstvo Šibenika se vodilo Isusovom „kako je oprost najbolja osveta“. Do prije dvije godine trajao je ne baš zdravi rivalitet na relaciji Šubićevac – Dugopolje. Sad je, pak, vjerujemo nastupilo vrijeme sportskog prijateljstva i dobrosusjedstva.

Za kraj kao malu utjehu navijačima i treneru Mariju Careviću glede očekivanih, ali ne i pristiglih pojačanja, valja spomenuti davnu izjavu starog šibenskog likovnog djelatnika Pavla Roce u stilu „Ja sam se odavno pomirio da neću imati sve što mogu, a kamoli sve što hoću!“

Pritom je vjerojatno mislio više na žene nego na nogomet, te išao na mlin Ivanu Mediću, uspješnom predsjedniku KK Šibenka, koji je tvrdio kako je sve u sportu usporedivo sa seksom!

A s Rocinim (i Medićevim) stavom su se, osim Makaranina Carevića, morali „prisilno“ složiti i Talijani Gattuso i Tramezzani. U splitskom Hajduku i pulskoj Istri.