Makedonski napadač albanskih korijena i jedan od boljih napadača koji su prošli kroz HNL, Muzafer Ejupi (31) morao je naprasno prekinuti svoju nogometnu karijeru i to iz zdravstvenih razloga, pišu Sportske novosti.
Iako u igračkim godinama u kojima je još mnogo toga mogao dati nogometu, zbog životnih okolnosti nije mogao nastaviti. U HNL je stigao 2015. godine kada je obukao dres Slaven Belupa, da bi godinu dana kasnije otišao put Osijeka u kojem je proživio sjajne trenutke. Zabijao je Luzernu i Austriji iz Beča, a također je bio dio momčadi koja je prošla velikana kao što je PSV.
– Fizički i psihički sam zaista umoran. Zdravstveni problemi kroz koje sam prolazio i kroz koje prolazim su ostavili traga na meni. Iako je, što se toga tiče, hvala Bogu, sve pod kontrolom i stabilno, to nije dovoljno da na treninzima i utakmicama budem na razini na kojoj sam bio. Šest mjeseci sam u klubu zaista davao sve od sebe, zadnje atome snage, ali jednostavno nije išlo. Zdravlje je nešto što moramo najviše cijeniti tako da sam osjetio da je ovo trenutak kada moram reći zbogom nogometu.
Zdravstvene tegobe koje su pogodile Ejupija dogodile su se u najgorem mogućem trenutku.
– Nikada javno nisam pričao o tome, ali definitivno se slažem da se sve skupa dogodilo u najgorem mogućem trenutku. Tada sam igrao svoj najbolji nogomet, bilo mi je odlično u Osijeku i vjerujem da sam koračao prema velikom transferu. Nažalost, zadesili su me problemi s bubrezima nakon kojih više ništa nije bilo isto. Nakon povratka sam osjetio da ne mogu istim intenzitetom i volumenom raditi ono što sam prije mogao. Nekad mi nije bio problem odraditi dvije utakmice u jednom danu, a danas mi je svaka intenzivnija vježba problematična.
Unatoč preranom završetku, Ejupi se može ponositi na svoju karijeru.
– Sretan sam i zadovoljan sa svojom karijerom, pogotovo s razdobljem od kada sam u Hrvatskoj. Nikad neću zaboraviti trenutak kada sam došao u Slaven Belupo i kasnije u Osijek. Zaista bih se htio zahvaliti svim ljudima u oba kluba. Od predsjednika i direktora, preko trenera i suigrača pa sve do ekonoma i čistačica. Zaista svima veliko hvala i znajte da ću se uvijek s pozitivnim mislima sjećati svakoga od vas. S nogometom ili bez njega, život ide dalje. Naravno, volio bih da je sve skupa duže trajalo, ali nema tuge i depresije. Po prirodi sam pozitivac tako da se radujem novoj stranici svog života.
U svojoj karijeri postigao je mnogo važnih golova i odigrao nebrojeno mnogo odličnih utakmica.
– Sjećam se situacije uoči polufinala Kupa 2016. godine. Do same završnice stigli smo Dinamo, Hajduk, Rijeka i mi, a cijeli internet je bio pun fotografija na kojoj su tri dečka gledala jednu curu. Jasno, svi su nas otpisali, mi smo bili cura koju su svi htjeli dobiti, a dobila nas je Rijeka. Izgubili smo prvu utakmicu na Rujevici s 2:1, a onda smo u Koprivnici odigrali na rubu fanatizma i s 3:0 izborili finale. Fenomenalna utakmica, postigao sam prvi gol i to je susret kojeg se s velikim guštom sjetim barem jednom tjedno. Žao mi je što smo u finalu protiv Dinama ostali milimetar kratki da dođemo do prvog velikog trofeja u povijesti Slaven Belupa.
Ni period u Osijeku se ne smije zaboraviti, dapače.
– Osijek će mi također ostati u srcu. Prelijep period. Golovi Luzernu i Austriji iz Beča, pa prolaz protiv velikana kao što je PSV-a. To su trenuci u kojima smo igrali vrhunski nogomet i koje nikad neću zaboraviti, a još posebnijima su ih činili navijači. Kada osjetiš simbiozu s Kohortom, ta slavlja, podrška nakon remija i poraza… Nešto nezaboravno. Ali još nešto posebno moram izdvojiti iz vremena kad sam zabijao za Osijek. Dva jako draga gola koja sam zabio, a nisam ih slavio, bila su prva dva po dolasku. Nisam ih slavio jer sam ih zabio Slavenu, ali mi je bilo neizmjerno drago jer sam ih zabio Antunu Markoviću, haha.