Poštovana i draga predsjednice!
Nemate pojma koliko sam se radovao dolasku Vaše obitelji, pa i Vas osobno na Šubićevac. Jednako, zbog neskrivene želje da stabilizirate 90 godina stari hrvatski klub, kao i činjenice da Jurići pripadaju našem šibenskom zavičaju. I napravili ste malo čudo u kratkom vremenu. Pokrili ste sve dugove Vaših prethodnika, te počeli na ozbiljan način pratiti sve što se zbiva na Šubićevcu. Uslišili ste želje svih nas, koji desetljećima živimo sa šibenskim nogometom. Pružili ste ruku igračima, koji su, zbog neisplaćenih primanja mogli za tren dobiti ispisnice (čitajte: raspasti momčad). Spasili ste klub, koji je bio na rubu bankrota (čitajte: pada u najniži rang). Vašem dolasku, ako niste znali, radovao se i najstariji šibenski igrač Stipe Bačelić - Grgić, koji je danas razapet kao Isus na križu.
Silno sam cijenio i napor Vašeg brata Marina, koji je plaćom od, za Šubićevac, nedostižnih 12 tisuća eura mjesečno, te spremnošću da sa 250 tisuća eura otkupi njegov ugovor od Hajduka, htio zadržati nadarenog Šibenčanina Marina Jakoliša u matičnom jatu. Sa željom da sutra osigura pristojnu odštetu klubu u slučaju njegova odlaska u inozemstvo. No, kad je sve izgledalo ružičasto za "narančaste" na šibenskom nogometnom nebu počeli su se skupljati sivi, a potom i vrlo tamni oblaci. Iz jednostavnog razloga, što ste se koristili savjetima loših šaptača. Osoba, koje, očito, ne poznaju šibenski mentalitet, a, čini se, ni tajne nogometnog zanata.
Zašto je pao Rosas?
Na prvoj presici, na kojoj je Vašu obitelj predstavljao odvjetnik Stipe Grubišić, nisam bježao od pitanja "Zašto mijenjate španjolskog trenera Marija Rosasa?" Bolje rečeno, zašto se, kad već odlazi najbolji igrač Marin Jakoliš, odričete i stručnjaka, koji je šibensku igru učinio toliko atraktivnom, djelotvornom i prepoznatljivom (op.p. o tome su sa zadovoljstvom unisono govorili svi hrvatski nogometni komentatori).
Šibenski novinari dobili su odgovor "kako je Rosas preskup i ima problema s licencijom, te da ste u potrazi za novim trenerom". Ruku na srce, bilo je ugodno ćakulati sa Zadraninom Ferdom Milinom, koji je bio prvi odabir Vas (ili Vaših šaptača!?), ali koji je u svojim temeljnim nogometnim razmišljanjima puno bliži funkciju sportskog direktora ili šefa Omladinske nogometne škole. O tome najbolje svjedoči podatak kako od ponedjeljka do petka nije uspio motivirati igrače i uvjeriti ih da je utakmica Šibenik – Hrvatski dragovoljac silno važna. Ne samo zbog bodova, jer bi "narančasti" u slučaju uspjeha mogli ostvariti razuman plan da se, ako se osigura mirna prvoligaška završnica, u posljednjim utakmicama pruži kakva-takva minutaža Đakoviću, Grdiću, Damjaniću, Bolanči, Bikiću, Škugoru i drugim šibenskim mladcima, koji se nadaju dresu prvotimca. Godinama se neće zaboraviti sramotni poraz od 0:5 protiv momčadi, koja se ni u snu nije nadala takvom uspjehu na Šubićevcu. Rezultatu, kojim se nisu dosad mogli podičiti ni Dinamo, ni Hajduk, ni Rijeka, ni Osijek.
Tko su zviždači?
Milin je, stoga, zamijenjen domaćim trenerom Markom Kartelom, koji je pobjedom od 2:1 nad Istrom, te dobrom igrom u drugom poluvremenu tog susreta vratio (prividni) mir na Šubićevcu. Zašto prividni!? Pa, zato što su trebala samo dva verbalna delikta (A.Jakoliš, S.Bačelić Grgić) i neodlučnost trenera Kartela da im priopći "kako ih je uprava suspendirala", pa da se nesvakidašnji nemir razlije ne samo u medijima, već i šibenskim ulicama. Da i Vi, osobno doživite neugodnosti od dijela navijača.
Već sam naglasio kako ne želim biti javni odvjetnik Antoniju i Stipi, ali nije shvatljiva toliko duga suspenzija. Zar ne bi bila, ako nema sumnje u istinu o njihovim verbalnim deliktima, djelotvornija financijska kazna za obojicu!? Još apsurdnija je suspenzija Ivice Batarela, u kojega je kao partnera na stoperskim pozicijama, vjerovao i prekaljeni Gordon Schildenfeld, a kojega je netko od Vaših šaptača jednostavno prekrižio, te mu pokazao izlazna vrata.
Umjesto Batarela doveden je Antonio Asanović, kojega, u to sam silno uvjeren, ne bi angažirao nijedan ozbiljan hrvatski prvoligaš. Kao netko, tko živi s hrvatskim nogometom više od 50 godina, nikad nisam vidio sporijeg i nefunkcionalnijeg igrača, koji, da ironija bude veća, ne zna koristiti ni svoju zavidnu visinu. Treba li boljeg argumenta toj tezi od jeftinog pogotka, što smo ga primili protiv Gorice, koja dotad nije zapucala na šibenska vrata!?
Priznat ću da me ne zanimaju samo Vaši šaptači, već i "zviždači". Vi niste bili nazočni, kad su se, navodno, Antonio i Stipe nekorektno ponijeli prema (novom igraču) Luki, ali Vam je to netko, očito, prenio na ne baš dobronamjeran način.
Muke po Deanu
Svim spomenutima uvelike je nagrizena atmosfera u klubu i oko njega ili stvorena je loša percepcija kluba i momčadi u situaciji kad za to nema objektivnih pretpostavki. Zahvaljujući Vašoj obitelji riješene su financijske teškoće, a posegnulo se i za brojnim pojačanjima (Grezda, Vidović, Burgui, Šimunović, Skorup, Klopp…).
Malo tko bi se volio naći u koži aktualnog trenera Deana Računice. Ne govorim kako je on bezgrešan. On je samo jedan od Šibenčana, Zoran i Hrvoje Slavica, Nikica Cukrov, Siniša Petrović), koji su se vratili u matični klub, a koji nastoji izvući momčad iz neviđene krize. Njegova bilanca od tri poraza u tri domaće utakmice samo je dio proljetnog sloma, što govori o 4 boda i gol-razlici od 6:25.
Mogu tek zamisliti kako se Računica osjeća, kad u najavi utakmice s Goricom potencira "kako mu je napadački tercet Grezda – Delić – Marin najveća uzdanica", a njih trojica su, ako izuzmemo već apostrofiranog Asanovića, bili najslabiji šibenski igrači!?
Zato, draga i poštovana Marina, valja nešto bitno i hitno poduzeti kako bismo šibensko nogometno proljeće učinili vedrijim. To prepuštam Vama, uz uvjet da se odreknete loših šaptača. Ja sam svoje prijateljske preporuke, temeljene na šibenskom i nogometnom iskustvu, potrošio u medijskim napisima i, ne krijem, prijateljskim ćakulama. Ne, niste nikad bježali od prijateljskih ćaskanja, ali ste po nekom nepisanom pravilu uvijek postupali drugačije. Zašto? Odgovor na to prepuštam Vama i Vašim šaptačima. Ljudima, koji su neodgovorni, neznalice ili nedobronamjerni. Koji je od tih neugodnih epiteta najprecizniji ili gdje leži prava istina!? Procjenu o tome ostavljam Vama.
Koja je Šošina uloga!?
Šećer (ili sol) ostavio sam za kraj. Od prvog dana Vašeg dolaska govori se da, unatoč tome što obitelj Jurić troši nemali novac za održavanje klupskog pogona, bitne poteze na Šubićevcu povlači menadžer Siniša Šošo. Prije Šošine pojave na hodnicima Šubićevca Narančasti nisu imali loša iskustva s njim. Uspio je dobiti bitku za nemalu odštetu, vezanu za prijelaz Ante Rukavine u Hajduk, prepoznao je talent mladog Nike Raka, borio se kao lav da Marin Jakoliš ostane u narančastom dresu… No, što kriti da je trenutačna percepcija njegove uloge na Šubićevcu među navijačima sve samo ne dobra!? Nitko ne traži od Vas, draga Marina, da se odreknete prijatelja i zagrebačkog susjeda, ali bio bi red da obznanite koja je Šošina uloga u aktualnim šibenskim nogometnim mukama. Kako je riječ o profesionalnom, prvoligaškom klubu, držim da bi službeno trebalo objaviti Šošinu (dosadašnju) ulogu na Šubićevcu.
Ispričavam se što sam posegnuo za ovakvom, ne baš uobičajenom formom, ali ja nisam samo profesionalni novinar. Ja sam zakleti navijač Šibenika i veliki zaljubljenik u rodni grad, pa sam ovim putem prelomio dvojbu, puknuti ili reći.
I još nešto. Volio bih da ovi reci, unatoč kritičkim notama, budu poticaj za Vaše ambiciozne planove na Šubićevcu. Poput izgradnje kampa, "zaokruženja" stadiona, ulaganja u mlade, stvaranja stabilnog prvoligaša…
Iskreno,
Ivo Mikuličin