Čim su preuzeli Šubićevac aktualni kolumbijski vlasnici zapazili su najveće talente među Narančastima. Nerijetko su u tom smislu izgovarali ime veznog igrača Marija Ćurića. Kaštelanina hercegovačkih korijena, koji je uzalud tražio svoju prvoligašku sreću u Hajduku. Našao ju je u Šibeniku, gdje je i dočekao komplimente u stilu „da je najbolji vezni igrač Prve lige“. U tom smislu posebno glasan bio je iskusni stručnjak Branko Karačić, osječki Hercegovac s kojim su Narančasti izborili najveće uspjehe u povijesti, finale Kupa Hrvatske i službeni plasman u Europi.
- Puno hvala šjor Branku na tome. Svaka mu čast, ako tako misli. Takvi mi komplimenti puno znače, pa čak i ako do kraja ne odgovaraju istini. Zašto ne priznati da me takve i slične pohvale dodatno, to nije nikakva fraza, motiviraju na rad na treningu, veće zalaganje i toliko potrebnu taktičku disciplinu na utakmicama – počeo je Mario više nego ugodan razgovor.
Mini kriza
Branko Karačić je svoj kompliment Mariju Ćuriću izrekao prije mini-krize, koja je zahvatila Šubićevac. U tom je razdoblju i naš sugovornik pomalo usporio na travnjaku. U driblinzima, udarcima, pasovima, trci… Svemu što krasi njegovu viziju nogometne igre. Otud i neizbježno pitanje je li mu mala prvoligaška stanka pomogla da se osvježi.
- Oporavio sam se, sigurno jesam. Tome je pogodovalo i ugodno, toplo vrijeme. Dobro sam napunio baterije. Duša i tilo su mi dodatno puni poslije poljudske utakmice Hrvatska – Rusija. Vatreni su jasno demonstrirali koliko vrijedi naš, hrvatski nogomet. Ne pamtim utakmicu, u kojoj je neka momčad toliko dominirala kao mi, Hrvati protiv Rusa. Zato svaka čast ruskog treneru Karpinu, koji je još vruć od utakmice izjavio „kako se njegova momčad nije sastala s loptom“ – rado ističe naš sugovornik i igru, i uspjeh reprezentacije i neviđenu atmosferu u Poljudu.
Vraćanje razgovora k Šubićevcu, kao središnjoj temi bilo je i neminovni podsjetnik na zadnje jesenske utakmice prije prvoligaške stanke. Kapetan Šibenika, očito, ostaje, pri tvrdnji da je za mali pad u igri i rezultatima uzrokovala kratka klupa ili nedovoljno širok roster udarnih igrača.
- Ostajem pri ne tako davno izrečenoj tvrdnji. Znam da slično razmišlja i trener Mario Rosas. Da je imao veći broj pouzdanih nogometaša na klupi, vjerojatno bi u kup-utakmici sa Slaven Belupom, on posegao smjelije, ozbiljnije za pričuvama. Ovako je bio u nemaloj dvojbi: sačuvati obraz kluba i momčadi ili odmoriti udarne igrače. Sve je, nažalost, završilo naopako za nas. Nismo se odmorili, a na penale smo ispali iz Kupa Hrvatske – pomalo žali kapetan Šibenika.
Kratka klupa
Mario Ćurić nije „kontrirao“ našoj tvrdnji kako nije u pitanju samo kratka klupa. Protiv Rijeke je bilo i pegule. Kao da je suparnička mreža bila začarana…
- To je nogomet. Igra, koju dodatno privlačnom čini činjenica da ne pobjeđuje uvijek bolja momčad. Mi smo pomalo sretno dobili Hajduka, a nas na isti, pomalo jeftin način Riječani. Onakav gol, kakav je u zadnjim sekundama glavom s odstojanja postigao Smolčić ne događa se baš svaki dan. Za takav pogodak mora te pomaziti i sreća – još jednom žali Mario.
Ima li smisla kapetana Šibenika opteretiti dvojbom, koja na Šubićevcu „kraljuje“ od početka prvoligaške utrke? Točnije, bili njemu kao veznom igraču bilo lakše da Šibenik kao nekad igra s tri stopera, bolje rečeno nešto zatvoreniju varijantu!? Kao u doba, kad su on i friški dinamovac Marko Bulat bili i jedini vezni igrači…
- Svaki sustav igre ima svoje prednosti i nedostatke. Jasno je kao dan da je sustav s tri stopera nešto defenzivniji, da se prima manje golova. Istodobno, poznato je da naš trener Mario Rosas skloniji ofenzivnijem nogometu. Nije isključeno da se vratimo igri s tri stopera. Takav taktički raspored je, uostalom, bliže kadru s kojim raspolažemo. No, to ruku na srce, nije moja briga. O tome će odlučiti trener sa svojim suradnicima – vrlo izravan je Ćurić.
Više koncentracije
Šibenska obrana će, nema sumnje, trebati više koncentracije u zaštiti vlastite mreže u zadnjih pet kola, koji mnogi Šibenčani etiketiraju „prijetećim rasporedom“. Ne bez razloga. Na Šubićevac stiže europski jaki Dinamo, a Narančasti putuju u Pulu, Osijek, Veliku Goricu i na noge zahuktaloj zagrebačkoj Lokomotivi…
- Bit će nam sve samo ne lako. Ne znam ni jednu od tih utakmica, koja nije teška, zahtjevna. No, uzdamo se i u objektivno procjenu da je ovogodišnja prvoligaška utrka puna iznenađenja. Da nema utakmice, u kojoj i najjači mogu unaprijed uknjižiti bodove. U takvoj atmosferi dodatno sam sklon korisnoj praksi da se valja pripremati ili, ako hoćete kalkulirati iz kola u kolo, iz utakmice u utakmicu.
Prvo je na redu gostovanje u Puli…Šibenčani već ovog vikenda moraju put pod noge. Na megdan, čini se, sve čvršćoj i opasnijoj Istri.
- Puljani su težak, neugodan suparnik. Posebice na svom travnjaku. No, ako se vratimo u formu, koju smo imali prije, kako vi kažete, mini –krize, onda ih možemo pobijediti. Poslije stanke definitivno su se oporavili neki ozlijeđeni igrači, što je razlog više za optimizam- vjeruje u bolje dane Šubićevca naš sugovornik.
Ćurići su, ako niste znali, Hercegovci. Ima ih oko Livna, gdje su prvi susjedi izborniku Zlatku Daliću. No, kapetan Šibenika je korijenima iz Korite pored Tomislavgrada. Za blagdan Svih svetih obišao je grobove svojih predaka. No, adresom je od malih nogu u Kaštel Kambelovcu. Nekoliko kuća od poznatog restorana „Baletna škola“. Zato je neizbježno pitanje prate li Ćurićevi Hercegovci i Kaštelani nastupe Narančastih.
- Pomno prate nastupe Šibenika i jedni i drugi, te se raduju našim pobjedama, pogotovu moji Duvnjaci. Kaštelani su, dakako, odreda hajdukovci, ali pozdravljaju i uspjehe Šibenika. No, posebno ih, priznat ću, zanimaju moje igre, moja forma – iskren je naš sugovornik.
Blizanac menadžer
O formi kapetana Šibenika dodatno brine i njegov brat blizanac, koji mu je istodobno i menadžer. Toliko su napadno slični da smo mu prije jedne od šibenskih utakmica na tribinama prišli s pitanjem „Zašto ti, Mario, danas ne igraš?“
- Niste prvi, koji se prevario u tom smislu. Sličnost je zaista nevjerojatna, gotovo frapantna. S bratom kao menadžerom imam dodatni mir u svojoj karijeri. Sve, ama baš sve vjerujem svom menadžeru – sa smiješkom će Mario.
Iako zakleti Funcuti ne vole takva pitanja, neizbježan je bio i upit glede Ćurićeve buduće karijere. Temeljen na sve brojnim informacijama da je kapetan Šibenika ove jeseni itekako na meti nogometnih emisara. Hrvatskih i inozemnih.
- Ima, bez lažne skromnosti, poziva i ponuda gotovo svaki dan. No, meni se nigdje ne žuri. Od prvog trenutka, kad sam odjenuo narančasti dres, osjećam se više nego dobro na Šubićevcu. Posebno želim biti miran do zimske stanke, kad ćemo brat i ja sjesti mirno za isti stol sa čelnicima i vlasnicima kluba. Tko zna možda dotad bude pristigla i ponuda, koja će u sportskom smislu zadovoljiti i mene, i klub. No, ponavljam, meni se nigdje ne žuri – završio je Mario Ćurić.
Treći klub
Prije Šibenika Ćurić je igrao u samo dva kluba. Hajduku i Solinu.
U Poljudu je prošao sve kategorije, osim prve momčadi. U Solinu ga je, pak, zapazio Ivan Bulat u doba, kad je Šubićevac dobrim skautiranjem slagao momčad za Prvu ligu.
Jhingan kao Besok!?
Kad govori o nešto boljem rosteru za nastavak prvenstva kapetan Šibenika Mario Ćurić cilja prvenstveno na oporavljene Karla Bilića, Josipa Kvesića i Suada Sahitija, koji spremno dočekuju završnicu nogometne jeseni na Šubićevcu.
Svoje stare ozljede na treningu su još jednom obnovili Riječanin Ivan Močinić i Indijac Sandesh Jhingan. Očito su na svoje došli oni, koji su kod zvučnog predstavljanja indijskog reprezentativca govorili kako njegov dolazak neizbježno podsjeća na „slučaj Besok“. Točnije, priču s Baldekina, kad je pokojni predsjednik Gordan Baraka angažirao turskog košarkaškog reprezentativca Huseyina Besoka, a ovaj potom nije odigrao ni minute u šibenskom dresu