Igrači Šibenika se prije ključne utakmice fizički sukobili u svlačionici? Kruže priče o velikom incidentu

Kada je Ramom Mierez zabio svoj drugi, a Osijekov treći gol za prednost gostiju 1:3 na Šubićevcu, u Velikoj Gorici su već vjerojatno počeli slaviti svoj ostanak u HNL-u. A mogli su i puno prije s obzirom na to kako je Šibenik izgledao i igrao u zadnjih sedam-osam kola prvenstva.

Iskreno, dok smo ovo krenuli pisati, Gorica još nije bila ni započela svoj susret s Varaždinom, u kojem im je za matematičku potvrdu ostanka trebao samo bod. Ali, unaprijed smo mogli znati da Turopoljci nisu takvi bedaci da bi tu priliku, koju su im servirali Šibenčani propustili. Baš kao što nisu propustili sve one ludosti, kikseve kluba sa Šubićevca u ovoj novoj, turbulentnoj sezoni kluba iz Krešimirovog grada.

A koja to sezona tog istog kluba - nije turbulentna?

Mnogi se pitaju zbog čega i kako je šibenski klub uspio napraviti ovaj salto mortale, i od sigurne oklade u to da će izboriti ostanak doći u ovaj položaj. Nakon pobjede u Koprivnici, prve uopće u HNL-u, a nakon poraza Gorice na Poljudu Narančasti su imali nestvarnih 10 bodova fore, a ustvari 11 jer su bolje stajali i u međusobnom omjeru. I sve su to Čanadijevi igrači uspjeli prokockati. Kako je to moguće?

Jer, ovo je najveći preokret u povijesti HNL-a. Da jedna momčad uskrsne i nadoknadi takav minus u Ligi 10. Posebice stoga jer je Šibenik na zimu promjenom vlasnika bitno kvalitativno pojačao momčad, doveo etablirana HNL-imena poput Kvržića, Radonjića, Čanađije, potom vratio Điru, doveo Đorića na posudbu, znalca Pozu iz Manchester Cityja. Izgledao je Šibenik nakon slavlja 0:3 u Velikoj Gorici i spomenutog trijumfa u Koprivnici kao momčad koja bi, da je bila od početka zajedno napadala Europu, a ne borila se za ostanak.

Šibenik je svoj vrhunac doživio pobjedama nad Dinamom, prvo u ligi, a potom i onom za prolazak u finale kupa. Pokazalo se baš da se nakon tog trijumfa na Šubićevcu, onim golom Duje Čopa na isteku utakmice počelo sve urušavati u klubu. Kao da ih je pogodio zemljotres od kakvih osam stupnjeva Richterove ljestvice.

Još uvijek se ne može objasniti takav pad momčadi prepune prekaljenih profesionalaca, pa i iskusnog trenera koji očito u datom trenutku od početka krize nije više mogao upravljati svlačionicom. Atmosfera u svlačionici se nepovratno urušila, iako su se iz kluba pravili da je sve OK, da je sve ono što se piše napuhano, ili dio nervoze svojstvene temperamentu igrača u borbi za ostanak....

Šuškalo se o klanovima u svlačionici, nakon Rijeke bilo je navodno i fizičkog sukoba dvojice igrača u svlačionici, potom je raskinut ugovor o posudbi s Krolom iz Hajduka, a nakon izbacivanja iz programa prve momčadi ista sudbina zadesila je i Duju Čopa.

Prije kobnog susreta s Goricom počela se urušavati atmosfera, koja se manifestirala beskrvnom igrom, u kojoj je Gorica gazila anemična tijela šibenskih igrača, porazivši ga 0:4. Tada se zapravo sve definitivno prelomilo na stranu Sopićeve momčadi. Šibenik u zadnjih osam kola ima sedam poraza, uspjeli su pobijediti tek ispuhani Slaven Belupo, a momčad je u ključnim utakmicama nalikovala na prazan balon, koji baulja nošen vjetrom bez cilja. Bez krvi, force, kod nekih igrača i volje, pada forme, manjka kvalitete pa do ozljeda koje su kosile redom važne prvotimce - Perića, Điru, Poza, Radonjića...

U razgovorima s ljudima iz kluba nije se osjećala neka nervoza, kao da je sve to normalno, a u stvari je sve išlo kvragu, i završilo ovdje gdje je očito neupitno moralo završiti. Poslije Osijeka se i Čanadi posuo pepelom kazavši kako je on odgovoran za rezultat i igru, očito da nije uspio nadići se iz svih problema, vanjskih i unutarnjih faktora. A i svojim nekim čudnovatim potezima je dodatno otežao situaciju.

Kako sada dalje, kakva je budućnost kluba sa Šubićevca?

Nije tragedija ispasti iz lige, veći je problem način na koji je Šibenik olako preselio u niži rang. Ključ sudbine kluba u svojim rukama drži novi vlasnik Željko Karajica, koji ovakav scenarij, ako istinski želi, a po svim saznanjima itekako želi stvoriti stabilan klub, može i mora iskoristiti za lustraciju, resetiranje i novi početak. Sa zdravim ambicijama, pametnim potezima, dugoročnim planiranjem i potezima Šibenik i Karajica mogu već idućeg ljeta imati obnovljeni, redizajnirani klub, s okosnicom mladih, domaćih igrača i par iskusnijih kao prije tri sezone kada su Bulat, Labrović, Ćurić i Prince uz Pandžu, Kukeca i kvalitetnog trenera koji voli i osjeća Šibenik Krunu Rendulića vratili klub u elitu poslije osam godina. A, sada se zbog krivih poteza opet sunovratio u drugu ligu.