Ova 2019. godina je godina velikog slavlja i jubileja drniškog sporta, jer je 1919. u Drnišu osnovan prvi sportski kolektiv, Nogometni klub DOŠK.
Kada je u rano proljeće 1919. godine u Drniš sa studija u Pragu došao mladi student Vjekoslav Milić-Šindilj sa sobom je donio prvu nogometnu loptu, pa se oko njega okupilo dosta mladih Drnišana, koji su ubrzo na posjedu zemljoposjednika Antuna Mijanovića, na Podvornici, počeli igrati nogomet uz primjetnu začuđenost mnogobrojnih ljudi koji su gledali dotad "čudo neviđeno".
Ubrzo je osnovan nogometni klub u kojem su bili braća Kulušić, braća Viličić, Njeguš, Kovačević, Stojanov, Vukorepa i još dosta mladih Drnišana, koji su rado svakog dana trčali za loptom. Prvi predsjednik kluba DOŠK bio je Divko Novak. Na početku je bilo i dosta šaljivih komentara gledatelja, posebno onih koji su govorili: Bilo bi im bolje uzeti motiku u ruke!
Tri godine poslije DOŠK je postao član Splitskog nogometnog saveza, a zanimljivo je da je 1924. godine odigrao utakmicu s Hajdukom iz Splita. Svoje igralište mladi Drnišani izgradili su na Podvornici. Nekoliko godina kasnije u susjednom Siveriću osnovan je 1932. godine NK Rudar, a od 1960. godine u Drnišu osnovana su još dva sportska kolektiva, Rukometni klub Partizan i košarkaški klub istog imena, znatno kasnije i u susjednom selu Kričke.
Tijekom 100 godina DOŠK je imao uspjeha, posebno poslije Drugog svjetskog rata kada su bili članovi zapadne grupe II. lige igrajući s klubovima iz susjedne BiH. Poznati igrači DOŠK-a prije svih bili su braća Tome i Mile Ožegović sinovi Ante, koji je bio prvi kapetan kluba, potom braća Tomislav i Milan Nakić, braća Nikola i Tome Dereta, potom Tomislav Zoričić, Buljević, Živković, Paulinović "Štule", najbrži igrač u povijesti kluba, potom vratar Josip Zagorac, profesor koji je došao u Drniš iz Varaždina, Stipe Kedžo, Dražen Marin, Nikica Vukašin, Ivica Vranković, fenomenalni vratar željezne ruke Peškara, Ile, Duilo i mnogi drugi.
Novi smjer
Danas je DOŠK-ova uprava konačno shvatila da je politika bivših uprava koje su se mijenjale nakon 2003. godine, kada je DOŠK izgubio status trećeligaša, bila pogubna jer su u klub dovodili trenere iz Splita, Trogira, Šibenika, koji su sa sobom dovodili "svoje" igrače, pa su drniška djeca bježala iz kluba. Dozvali su se pameti, pa se sada oslanjaju na svoj igrački i trenerski kadar.
Rezultati nove uprave su vidljivi jer je DOŠK vodeći klub ŽNL-a, a i mlade kategorije bilježe izvanredne uspjehe.
DOŠK će zasigurno ostati na vrhu ŽNL-a i ponovno pokušati proboj u 3. HNL, no za siguran uspjeh potreban im je tek mali oporavak momčadi, a to misli i trener prof. Ivan Močić.
– Najveća želja našeg kluba za jubilej bila bi plasman u 3. HNL jug, pa moramo sve učiniti da to ostvarimo, DOŠK ima lijepo igralište s električnom rasvjetom, potom "deluxe" prostorije, te više od 150 djece u mlađim uzrastima, koja su budućnost našeg kluba. Učinit ćemo sve da Drnišanima u 2019. godini omogućimo da gledaju na našoj Podvornici najbolje klubove Dalmacije – kazao je trener Močić.
Za proslavu ovog jubileja Uprava DOŠK-a sprema navijačima dar te će na svoje igralište, podno Drniške šetnice, u goste pozvati jedan prvoligaški klub. Stariji se sjećaju kada je u Drniš 1952. godine došao tadašnji prvoligaš Jugoslavije, zagrebački Borac (sada Zagreb), na igralištu se okupilo više od 5000 gledatelja. Rezultat je bio 3:1 za Borac, a strijelac tog svečarskog zgoditka za DOŠK bio je tadašnji "marangun" Tomislav Zoričić.