Hrvatska rutinski slavila na Cipru: impresionirala nova, mlada obrambena četvorka na čelu s Ćaletom-Carom

Redom: 21, 25, 19, 23. Ili, u prosjeku, točno 22 godine. Toliko je u Larnaci brojala mlađahna hrvatska obrana. U vjerojatno najmlađoj postavi koju smo ikad gledali u "vatrenom" defanzivnom dijelu.

Postava budućnosti. Tako su je već mnogi nazvali. I, vjerojatno, nisu u krivu. Jer, ona nije postavljena samo igrom slučaja, već logikom stvari. Istina, postoji tu još niz igrača koji će "kvariti prosjek", međutim, na Cipru smo, u novoj dominantnoj hrvatskoj predstavi, mogli gledati pretpremijeru nečega što bi već najkasnije u kvalifikacijama za Euro 2024. trebalo biti uobičajeno. Stanišić, Ćaleta-Car, Gvardiol, Sosa. Radi se o pokeru imena koje valja zapamtiti...

Prema relevantnim analitičkim portalima, ne samo pukoj impresiji, obrana je, uz Modrića i Perišića, bila najsnažniji dio vatrene postave u pobjedi 3-0 nad nedoraslim Cipranima.

Štoviše, bekovi Stanišić i Sosa ocjenama od 7,6 i 8,2 bili su među najboljim pojedincima susreta, dok je najmlađi u momčadi - Joško Gvardiol golom zaokružio partiju te ocjenom 8,3 bio i najbolji pojedinac ovog kvalifikacijskog dvoboja. Ćaleta-Car bio je neznatno lošiji (ocjena 7,1), čemu alibi stvara i činjenica da je u Marseilleu marginaliziran, no to je situacija koju je znao i morao ju je riješiti. Na zimu popravka neće biti...

Uz debitanta Stanišića, čija je igra opravdala Dalićevu ideju o njegovu startu, ali i napokon zaoštrila konkurenciju na boku, kada se vrati Juranović i - nadajmo se - jednog dana Vrsaljko, glavna je priča ipak Joško Gvardiol.

- Ne bih se vraćao na prošlost, ali činjenica je da sam svakako nešto naučio - odgovorio mi je nekidan na pitanje o Euru branič RB Leipziga.

Činilo se da se meškolji na stolcu, međutim, nelagoda je vjerojatno dolazila iz podsvijesti. Logično, jer bio je puno previše u fokusu i moglo se dogoditi da ga sve to skupa slomi. Poljulja. Međutim, vidjeli smo na Cipru - nije.

Gvardiol je - i to prvi put na svojoj poziciji stopera - odigrao gotovo besprijekorno. Prvo je na početku susreta spasio Stanišića uslijed početničke greške uzrokovane tremom, a onda se u nastavku susreta dominantnom partijom nametao na terenu, do te mjere da ga je doista bila milina gledati. Gol ga je samo nagradio. Imao je, dakle, Gvardiol šest dobivenih duela (67%), od kojih četiri u zraku (100%!), imao je dva uspješna starta, tri uspješna čišćenja, a prema naprijed 92% točnih dodavanja, od čega 88% na suparničkom dijelu terena, 40% točnih dugih lopti, te jedan "key pass".

- Igrat će Gvardiol lijevog stopera, jer mi treba igrač koji će ujedno i nešto kreirati iz zadnje linije - najavljivao je Dalić potrebu i ideju za Cipar, a upravo je sve to u ovom igraču i dobio.

Premda smo zakazali u realizaciji (rezultat to, doduše ne ukazuje), igra hrvatske reprezentacije u petak navečer bila je tečna i konkretna, a velik dio zalsuga ide upravo obrani na čelu s Gvardiolom. Naime, Hrvatska se lakše otvarala, igra je bila fluidnija, a veza se nije morala vraćati u naručje svoje obrane kako bi došla do lopte pa potom tek nešto stvarala, što bi, naravno, oduzimalo i vrijeme i prostor.

S ovakvom obranom, stvari su tekle. I upravo su to temeljne postavke hrvatske nogometne budućnosti. I natruhe onoga što zamišlja Zlatko Dalić. Nakon Rusije dugo smo se tražili, ali izgleda da smo se napokon pronašli. I to u obrani, u kojoj je škripalo, a sada se ona pokazuje kao kamen temeljac svega dobroga. Em' ne prima golove, eto već 360 minuta u paketu, em' napokon začinje samu igru.

Uzorak od jedne utakmice, jasno, nije dovoljan da se stvore konačne konkluzije, međutim, Cipar daje određenu viziju kako bi stvari trebale izgledati u budućnosti. I, zapravo, otvaraju pitanje donedavno "beton" zaključka, da su Lovren i Vida sigurni u startnoj postavi.

Ovom partijom, prvoj na toj poziciji, a trebao ju je zadužiti i u prošlom ciklusu, Gvardiol je opasno zaprijetio Vidi, a možda ga i istisnuo iz početne postave. Razlog nije sama obrana, već izgradnja, kao temelj modernog nogometa i dio u kojem je učenik bolji od učitelja. Lovrenove dionice apropo kvalitete, ali i značaja, još uvijek bolje kotiraju od Ćalete-Cara, pogotovo jer ovaj ne igra u klubu, no i one bi uskoro mogle stići na kušnju. Konačno, Sosa je, eto, "blitzkriegom" istisnuo Barišića, a Stanišić se nameće kao ozbiljna alternativa Juranoviću.

Sve to, u kompletu, sugerira da Dalić ima slatke brige. A Hrvatska mirnu budućnost...