StoryEditor
Nogometljudi iz sjene

Četvrt stoljeća je čekao prvo gostovanje i ‘pao‘ je Dinamo! Upoznajte Dunka Živkovića (75), oružara i ekonoma kluba sa Šubićevca

Piše Krešimir Gulin
27. veljače 2021. - 10:31
Dunko Živković, ekonom nogometnog kluba Šibenik u svlačionci prve momcadiNikša Stipaničev/Cropix

Igrači, stručni stožer i uprava srce su svakog sportskog kolektiva. Međutim, i ako 'srce' besprijekorno radi, niti jedan klub ne može funkcionirati bez 'vojske' vrijednih ljudi iz 'drugog ešalona'. Poput članova radne zajednice, čistačica, spremačica, ekonoma, oružara...

Jedan od takvih 'pozadinaca' u HNK Šibeniku već četvrt stoljeća je 75- godišnji Zatonjanin Dunko Živković:

- Nakon što je završio moj radni vijek u ondašnjem TEF-u, na Šubićevac sam došao 1995. godine. I to na poziv legendarnog ekonoma Šibenika Maria Veleglavca koji je više desetljeća bio neizostavni dio kluba kao ekonom. Išao sam na sve utakmice Šibenika, bio na igralištu gotovo svaki dan i jednom mi je Mario rekao: 'Dunko, bi li ima volje doći raditi u klub?'. Pristao sam, i evo me već 25 godina na Šubićevcu. Prošao sam mnogo radnih mjesta, od ručnog zalijevanja igrališta s gumom od 50 metara do oružara. Evo, zadnjih godinu i po dana sam i oružar i ekonom- počeo je svoju priču Živković.

Zanimljivo, na radnom mjestu zamijenio je baš Veleglavca, koji je na pragu devetog desetljeća života otišao u zasluženu mirovinu:

- Da budem iskren, Josip Bulat mi je ponudio da preuzmem ulogu ekonoma. Mislio sam se hoću- neću, bio sam svjestan da je to ogroman posao. Znate, mi ekonomi smo vam rastrgani na tri fronta. Moramo biti uz igrače, trebamo komunicirati s trenerima, ali i s upravom. Na kraju sam ponudu prihvatio. I sada sam svakodnevno po 16 sati na Šubićevcu, više nego kod kuće. Dapače, žena se čudi kada ranije dođem doma, prepadne se da me je nešto zaboljelo...

Moram biti i piholog

Jesu li igrači zahtjevni?
- U svojih 25 godina na Šubićevcu, a tom vremenu je prošlo na stotine igrača, nikad ni s jednom generacijom nisam imao problema. Moj pristup u startu je uvijek bio da poštujem igrača i tako mi se vraćalo da i oni poštuju mene. Nikad mi se nije desilo da je netko odnio robu, dresove, bilo za trening ili putovanja... Ajde dobro, ovi Kolumbijci koji su nedavno otišli ponijeli su dresove sa sobom kući, misleći da klub ima dresova koliko hoćete. Ako su se takve stvari ponekad i dogodile, nikad to nije bilo zlonamjerno. Inače, za ovaj posao morate biti psiholog. Moja je sreća što sam neko iskustvo u tom smislu donio i sa svog bivšeg posla u TEF-u gdje sam bio najmlađi skladišta prodaje.

U tom trenutku, u naš razgovor se ubacio Josip Maleš, dugogodišnji igrač Šibenika i friški team manager kluba:
- S našim Dunkom sam cijelu karijeru imao fantastičan odnos. On je pošten i pedantan u svom poslu- poentirao je Maleš.

Znam da je vaš prethodnik Veleglavac silno volio Joška Popovića. Imate li vi nekog nogometaša koji vam je prirastao srcu?
- Možda će vam zvučati diplomatski, ali nikoga ne bih izdvajao. Možete vi imati neku simpatiju, ali sa svima, bez obzira bili oni domaći ili stranci imao sam dobre odnose.

A treneri?
- Vjerujem da se drugi neće naljutiiti, ali istaknuo bih sadašnjeg trenera Krunoslava Rendulića. Maksimalno me poštuje i u svemu smo se slagali do sada. Moje mišljenje je da je najkvalitetniji na terenu, radišan, poštren i komunikativan. Jednako kao mislim i za ostatak njegovog stožera.

Dobro vodstvo

Preživjeli ste i puno uprava.
- Opet vrijedi isto kao i za trenera. Aktualno vodstvo kluba je najbolje otkako ja to pratim. Uvijek govorim da imamo tri direktora, braću Josipa i Ivana Bulata te Juru Zoričića. Nikad nitko nije toliko boravio na terenu uz igrače kao njih trojica. Iz iskustva znam da su neki bivši bili najmanje na igralištu, a igralište i igrači su najvažniji dio kluba. Kad smo već kod uprava, boli me da velike većine bivših funkcionera nema u klubu i na utakmicama. Znam da je korona, ali ne mogu zamisliti da je sada tek pokoji na istočnoj tribini, a prije ih je bilo stotinjak.

U klubu ste već 25 godina, ali tek nedavno ste počeli putovati na gostovanja s nogometašima. Točnije, u četvrt stoljeća skupili ste samo četiri gostovanja. I prvo je baš bilo muško- Šibenik je prvi put otkako je HNL-a pobijedio Dinamo u Maksimiru.
- Da, bila je to velika pobjeda, ali i veliko nerviranje na igralištu. Dobri smo bili i u Rijeci gdje smo remizirali, ne mogu prežaliti što smo nezasluženo poraženi u Gorici. A zadnju utakmicu u Koprivnici sam ustao s klupe kada sam vidio da Jurić ide prema golu i viknuo: 'Idi naprid i nemoj stati!'. Tako je i bilo, Deni je zabio gol za 2:0, šteta što nismo uspjeli sačuvati to vodstvo. Ali, ne možemo se žaliti, Šibenik se digao, idemo naprijed.

Želja mi je Europa

Ove sezone je sigurno gušt biti ekonom Šibenika koji je hit 1.HNL, ali u minulih četvrt stoljeća popili ste i puno gorkih pilula živeći s Narančastima.
- Ah, prošao sam sve, od ispadanja u 3.HNL-jug, imali smo razdoblja besparice gdje po godinu dana nismo primali plaću, pa do povratka u 1.HNL, finala Kupa s Hajdukom, povijesnog plasmana u Kup UEFA. Jednako kao u životu, tako je i u klubu, ima lijepih i ružnih trenutaka. Ako me pitate za čim najviše žalim, onda je to finale Kupa koje smo 2010. godine izgubili od Hajduka. Mi smo toliko dobro igrali te sezone pod trenerom Brankom Karačićem i s našima Ademijem, Bačelićem, Grgićem, Husmanijem, Zecom, Alispahićem... Imam dojam kao da smo Hajuduku darovali taj trofej. A atmosfera na Šubićevcu je bila fantastična, jako mi je žao što nismo spremili Rabuzinovo sunce u vitrine našeg kluba.

Za kraj, imate li neku želju vezanu za Šibenik?
- Imam, htio bih da opet uđemo u Europu! Bila bi to kruna rada ljudi koji su u klubu zadnjih nekoliko godina- završio je Dunko Živković, ekonom prvoligaša sa Šubićevca.

13. svibanj 2021 15:49