S prvim pjevom cvrčka polako zaboravljamo na futsal i okrećemo se malom balunu. Mnogi bi rekli, pa to je isto, no razlika je iz godine u godinu sve veća. Futsal u Hrvatskoj polako postaje sport vrijedan pažnje, a koliko je napredovao, pokazuju i rezultati hrvatskih prvaka u europskim natjecanjima, a završnicu Eura izborila je i izabrana vrsta, mada nije ostvarila baš neki rezultat, no napredak je vidljiv golim okom.
Za nama je najuzbudljivija sezona u elitnom razredu, koja je na kraju završila slavljem makarskog Novog Vremena. Šibenski klubovi ne mogu biti zadovoljni konačnim rezultatom, iako je bilo uspona i padova. Stoga smo odlučili porazgovarati sa Splićaninom Mladenom Pericom Štrlom, trenerom Crnice, koja je sezonu završila ispadanjem u četvrt završnici, kada su u dvije utakmice bolji od njih bili novi prvaci.
Osjećaji se miješaju
Odigrali ste sezonu s dva lica, što možete reći na kraju, zadovoljni ili ne?
- Iskreno, kada sve sažmemo, mogu reći da jesam i nisam, osjećaji se miješaju. Drugi dio smo igrali dobro i sigurno smo zaslužili više, opet, s druge strane, prvi dio sezone bio je katastrofalan, uz dosta objektivnih problema, ali nismo ostvarili zacrtano, nismo uspjeli sačuvati formu do kraja i to me najviše ljuti.
Iako sezona ima osamnaest kola plus doigravanje, dojam je da se bez obzira o kojem dijelu se radilo, nema pravo na kiks.
- Točno tako, jer mi smo u sezonu ušli poprilično nespremni što se igračkog kadra tiče. Ozljede Šamije, Subotića, Perića, o Vukoviću da ne govorim, čekali smo ga do kraja sezone da se oporavi, pa onda kartoni, jer nama je problem kada jedan igrač ispadne iz rotacije, a u prvom dijelu puno više nam je igrača falilo nego što smo ih imali. Na zimskoj pauzi bili smo jedan od kandidata za ispadanje, što se klubu kakva je Crnica ne smije dogoditi.
Onda slijedi nastavak iz snova, po sakupljenim bodovima prvaci ste drugog dijela.
- Znate, zimi nema tih turnira na otvorenom, tako da su i mogućnosti ozljeda manje, pa smo u pripreme ušli svi osim Vukovića, ali se radilo dosta dobro. Tempirali smo formu za prvo kolo nastavka, jer jednostavno nismo smjeli riskirati. Igrali smo na pobjedu u svim susretima da izbjegnemo doigravanje za ostanak, u čemu smo uspjeli, tako da sam drugim dijelom zadovoljan.
Mogli smo više
Ipak vam nešto fali…
- Je. Dojma sam da smo mogli više. Gledajte, ja sam predugo u futsalu, ja sam rekao i Duji Maretiću da ove godine Olmissum neće biti prvak. Mi smo u polufinalu kupa ispali od Novog Vremena i vidio sam kako se pripremaju za završnicu, stoga sam ih htio izbjeći u doigravanju, ali jednostavno se sve poklopilo protiv nas. Ja sam i dalje uvjeren da smo mogli protiv Makarana, ali nam je falilo desetak dana, da smo imali to, da smo možda bili drugi i išli na nekog lakšeg protivnika, a onda na Novo Vrijeme, uvjeren sam da bi sve bilo drugačije.
Crnica je uvijek tu negdje, uprava je pogodila s Brazilcima, što po vama fali momčadi da ode do kraja, igrački kadar ili nešto drugo?
- Ambicija svih struktura! To je ključno kako bi Crnica jednoga dana bila prvak. Neke momčadi imaju gotovo neograničene proračune, pa opet ne uspijevaju otići do kraja, jer nema ambicije, nema onog zajedništva koje bi ih do toga trebalo odvesti. To se najbolje vidi kod Makarana, koji su sve podredili tome. Uprava, navijači, svi su imali jedan cilj i u tome uspjeli. To veliko iskustvo igranja jakih utakmica njihova je najveća kvaliteta, ali to ne vrijedi ako ne postoji želja da se ode do kraja, to mora biti jasno svakome tko nosi majicu sa grbom Crnice i onda možemo napasti prvo mjesto.
Profesionalni odnos
Iskreno od vas. Znamo da je u futsalu sada mrtva sezona, kujete li kakve planove zajedno s čelništvom?
- Iskreno, nakon završetka sezone malo smo u kontaktu. Svi pomalo odmaramo od naporne i stresne sezone. Sada hladimo glave i gledamo gdje smo. Mi moramo sjesti i vidjeti što dalje, jer iz sezone u sezonu futsal ide prema profesionalizmu. Neke momčadi već tako funkcioniraju, a nama se dogodi da na uzvrat četvrt finala zbog obveza na poslu ne mogu putovati dva važna igrača. Ne krivim ja za to nikoga, no govorim o klupskoj organizaciji, a to će vrlo skoro doći u sve klubove, da bez takvog odnosa jednostavno neće biti konkurentan u ligi.
Malo ste samozatajni, hoćemo li vas i dalje gledati na klupi Crnice?
- Crnica je meni u srcu, ljudi u upravi se trude, no ja sam predugo u ovom sportu i meni treba motiv, mi moramo znati što želimo, mi moramo znati koji nam je cilj, ambicija. Teško se možete motivirati kad vam je cilj četvrto, peto mjesto, a ne radi se o klubu u svim strukturama koji se bori za preživjeti u prvoj ligi, bože sačuvaj, no ambicija je vrlo važna i na tome ću temeljiti moj razgovor s upravom kluba kada se nađemo.
Kako se odmarate od futsala, iako vjerojatno uvijek razmišljate o njemu?
- Iskreno, sada baš i ne razmišljam. Imam dva dućana za prodaju cipela, a sada je sezona, tako da sam posvećen poslu. Kada prođe gužva, malo ću na more na ronjenje i dijeliti vrijeme s obitelji, jer posao je takav da se malo viđamo.