Zašto Narančasti ‘skidaju gaće‘ pred favoritima!?

Iako naše simpatije prema sinjskoj košarci datiraju još od sedamdesetih godina minula stoljeća, kad su se „alkari“ pod imenom „Tekstilac“ sa Šibenčanima borili za treću poziciju (iza Zadra i Splita) u Dalmaciji, nismo baš pucali od želje da Cibona doživi poraz u novoj sinjskoj dvorani. Ne toliko zbog Zagrepčana, koliko bi posrtanje „Alkara“ značilo mirniju, komotniju situaciju Narančastih u, to je već posve jasno, želji da izbjegnu nemirni dio prvoligaške ljestvice. Konačna, makar tijesna pobjeda Sinjana nametnula nam je još jedno, puno važnije pitanje. Zašto Alkar, Dubrava ili Zabok, posebno motivirani i nadahnuti mogu nadvisiti Cibonu, dok Šibenka u susretu sa Zadrom, Splitom i „cibosima“ unaprijed skida gaće!? U čemu je problem!? U nedostatku prave „kemije“ unutar momčadi, nedostatku istinskih ratnika ili nedovoljnom naporu trenera da motivira svoj sastav na način da zaborave tko je favorit „na papiru“!?

A nekad je na uzavrelom Baldekinu (i ne samo na šibenskom parketu!) sve bilo drugačije. U prvoj prvoligaškoj sezoni Šibenka se jedva spasila od ispadanja, ali je u svakom susretu skupo prodala svoju kožu. Kako, primjerice, zaboraviti utakmicu u Sarajevu, kad je legendarni Mirza Delibašić spasio svoju Bosnu od poraza pogotkom sa središta igrališta u zadnjoj sekundi!? S nezaboravnim Draženom su na Baldekinu razbili nekad jaki francuski Orthez s gotovo trideset koševa razlike(111:95). No, „kemije“, nadaleko poznatog šibenskog ratništva i motivacije je bilo dovoljno i poslije Draženova odlaska. Ivica Žurić i Predrag Šarić su, primjerice, protiv Partizana nadskakali puno više (kasnijeg NBA-ovca) Vladu Divca i vojvođanskog „tornja“ Miroslava Pecarskog na muški, žestok i šibenski način, zabilježivši vrijednu pobjedu(87:76).

Taj slatki, emotivni povratak u slavnu povijest Baldekina bio je uzaludan u našim iskrenim željama za jačanje pozicije šibenske košarke i na utakmici protiv Cedevite Junior. Uz svo štovanje trenerskog rukopisa Dina Repeše, sina internacionalca Jasmina Cedevita Junior nije toliko bolja od domaćina da ga na nekad vrućem šibenskom parketu može nadvisiti sa čak 22 koša razlike (71:93). Momčad novog trenera Hrvoja Radanovića djelovala je više štufo i dekoncentrirano nego kao sastav, odlučan da se do posljednje kapi znoja „potuče“ za bodove, koji su joj u borbi za prvoligaši spas prijeko potrebni kao izgladnjelom čovjeku feta kruha. Niti šibenske obrane pucale su već kod iole smjelije akcije Zagrepčana, a posebno je nervirala dekoncentracija kod tzv. ničijih lopti. Kad, primjerice, osjetno niži Niko Šare (op.p. riječ je o 19-godišnjem otpisanom junioru Zadra) može iskoristiti pospanost šibenski dvometraša, te im skokom iza leđa ugrabi loptu i poentirati s lakoćom!? Kraj takvih detalja, koji su sve samo ne detalji, neizbježno je i daljnje sitničarenje.

Je li trener Hrvoje Radanović pogazio stare, dobropoznate principe, kad je odmah uvalio novajliju Jordana Harrisa u prvu petorku, te mu podario prevelik beskamatni kredit !? Američkom combo bek, pristiglom iz srpskih Užica, koji je u prve tri četvrtine igru Šibenke učinio dodatno neefikasnom i bezidejnom. Ne zaslužujući ni približno toliku minutažu u odnosu na efikasnijeg i tjelesno jačeg Jurja Pleadina.

Sve spomenuto nije, međutim, širenje defetizma, već tek podsjetnik na više nego neugodan raspored Narančastih do kraja druge prvoligaške etape. Putuje se u goste Dinamu, Alkaru i (probuđenom) Kvarneru, koji je „polomio“ Furnira u gostima, dok na Baldekin, među inim, stiže vodeći Zadar. Htjeli to priznati ili ne, domaće utakmice sa sve boljim Osječanima i ne baš blistavim Zabokom imat će izuzetno značenje. Pogotovu, što su Šibenčani obje momčadi dobili u gostima, pa bi željena dva skora od po 2:0 u međusobnim susretima bila više nego dragocjen kapital.

Ukratko, Baldekin čeka razdoblje, u kojemu, kako bi kazao mudri, a neprežaljeni predsjednik HNK Šibenik Marko Slavica, „mora igrati cijeli klub, a ne samo trener i momčad“.