Sedamdesetih godina minulog stoljeća Krešimirovim gradom "kružio“ je politički "štos“ u stilu: Kad bi na sastanak, na koji su pozvani predsjednik "Kola“, ravnatelj Šibenske gimnazije, potpredsjednik Vijeća Međunarodnog festivala djeteta, šibenski zastupnik u Republičkom prosvjetno-kulturnom vijeću i predsjednik Aktiva ravnatelja dalmatinskih gimnazija stigla samo jedna osoba, bi li u tom slučaju bio osiguran kvorum? Odgovor je bio nedvosmisleno "da“. Sve je spomenute funkcije obavljao isti čovjek, jedan od najboljih šibenskih kroničara, profesor Ivo Livaković.
Možda se toga „štosa“ ne bismo sjetili da na djelu nije košarkaška parafraza na sličnu temu u stilu "Zašto sportski direktor Šibenke ne sjedne za isti stol s trenerom prve momčadi? Nema potrebe, jer Damir Milačić obavlja obje funkcije!“
Drugi stupanj
U novom košarkaškom „štosu“ leži, nema sumnje, dio aktualne problematike na Baldekinu, gdje je stručna politika oko rostera prve momčadi povjerena istoj osobi. Bez toliko potrebnog „drugog stupnja“.
„Kad je moja Jugoplastika bila na vrhu Europe, ja sam kao predsjednik Stručno-tehničke komisije kluba boravio u prosjeku tri sata na Gripama. U razgovorima s trenerom Božom Maljkovićem, zajedničkim momčadskim i klupskim projekcijama“, nerijetko spominje splitski Žirjanin Željko Jerkov, aktualni predsjednik Kluba hrvatskih olimpijaca.
Tragom te izjave dolazimo do zaključka kako više Damiru Milačiću zamjeramo na to što je pristao (ili tražio!?) da obnaša obje funkcije nego niz loših rezultata, koji su Šibenku vezali za donji dio prvoligaške ljestvice.
Od svih „klasičnih“ dalmatinskih uzrečica, poštapalica i rečenica najviše mrzimo onu „Jesam li ti ja govorija?!“ A ona je, nažalost, neizbježna u situaciji, kad i na Baldekinu, konačno, priznaju „da je situacija alarmantna“ ili „ da im je dogorjelo do noktiju“.
Zadnja kritika s ljubavlju, napisana u ovoj kolumni, bila je uobličena još jednim starim „štosom“ ili tezom da stanje u Šibenki podsjeća na priču o čovjeku, koji je, padajući sa 14 kata, kod sedmog kazao „ Zasad je još dobro!“
A ta teza, zaslađena zajebancijom, došla je poslije niza upozorenja. U stilu „Nemojte odbacivati osobe koje su za klub spremne izdvojiti iz vlastitog obiteljskog proračuna ili tvrtke“. Pritom ne krijemo da smo smatrali pogrešnim izostavljanje iz nove uprave, u prošlom mandatu itekako aktivne poduzetnice Ivane Bobek.
Izravni suparnik
Druga primjedba iz „Glave u balunu“ plivala je čistim stručnim vodama ili zarana smo čelnim ljudima Šibenke i treneru Milačiću odaslali dobronamjernu poruku „ da u rosteru nema ni „klasičnog“ centra, ni, osim veterana Bašića, pravog šutera“.
A da ne bismo samo plivali u kritičkim notama prema Baldekinu, valja podcrtati i jednu pozitivnu značajku. Šibenski košarkaši su nas i treći put ove sezone ugodno iznenadili u trenutku, kad smo ih već gotovo otpisali. Vrijednim uspjesima protiv Škrljeva i Splita dodali su i dvostruko važnu pobjedu u Osijeku. Dvostruko važnu, jer je, očito, riječ o izravnom suparniku u borbi za prvoligaški opstanak.
Tko sretniji od autora kolumne da ga Milačić i igrači u idućim susretima toliko pozitivno iznenade, te prisile da prizna kako je pretjerao u kritikama!?