Lik i djelo Dražena Petrovića vječna je inspiracija sportašima. I ne samo njima. Argument toj tvrdnji je i Talijan Lorenzo Iervolino. Sportski novinar i pisac iz Rima minulih je dana "stanovao" na Baldekinu. Razlog njegova dolaska u Šibenik je reportaža u povodu skore i tužne, sada već 25. obljetnice pogibije svjetski poznatog hrvatskog košarkaša.
Nakon što je već napisao knjigu o poznatom brazilskom nogometašu Socratesu, Lorenzo će Talijanima servirati i priču o Draženu. No, u nešto drukčijem formatu. U talijanskom listu "Ultimo uomo".
Druženje s Biserkom
- Često znamo čuti da je sport metafora života. Ja se ne slažem s tom konstatacijom. Smatram da je sport dio života. Kao što su politika, snovi, sreća, bol... Na temelju toga sam i počeo pisati priče o sportskim ikonama. Prva je bila ona o Socratesu. Jednom od najboljih veznih igrača svoga vremena. On je bio specifičan sportaš, sa završenim studijem medicine, zbog čega su ga zvali Doktor Socrates. Na kraju karijere ili života sportaše obično pamtimo po stereotipima. Zbog toga sam u potrazi za pravom životnom pričom išao i do Brazila.
Slična me želja vukla i u Draženovu slučaju. Ne biste vjerovali koliko Talijani vole i poštuju vašeg nekadašnjeg sugrađanina, makar nije zaigrao ni za jedan talijanski klub. Ja već sada imam viška materijala za reportažu. No, želio sam posjetiti njegov rodni grad, dvoranu u kojoj je trenirao, školu u koju je išao… Naravno, prije svih sam se susreo s Draženovom majkom Biserkom - počeo je Lorenzo Iervolino našu ćakulu na Baldekinu.
Biserka je Lorenza dočekala u Zagrebu. Druženje s Draženovom majkom ostavilo je duboki dojam na talijanskog novinara.
- Nisam htio reći Biserki, no ja sam izgubio majku kad sam bio dijete. I poznat mi je taj čudan osjećaj praznine. Bilo je divno čuti kako ona taj osjećaj pretvara u živo sjećanje na svoga sina. Ona se ponaša kao da je Dražen i dalje malo dijete - priča nam 38-godišnji novinar o susretu s Biserkom Petrović.
Patnja u Portlandu
Jedan od razloga, zbog kojih se Lorenzo uhvatio zahtjevne reportaže o šibenskom košarkaškom Mozartu, bila je Draženova snažna osobnost...- Dražen je bio taj koji je košarkašima iz Europe otvorio vrata NBA lige. Urednik mog lista i ja već smo odredili da će reportaža imati radni naslov "Dražen - prvi čovjek na mjesecu". On je zbilja bio prvi na mjesecu zvanom NBA. Dokazao je da Europljani mogu igrati u najjačoj svjetskoj ligi. Dok je bio u Portlandu naučio je što znači patnja. Izgradio je svoje tijelo, promijenio igru i opet počeo pobjeđivati. Pokazao je put kojim treba ići. Danas Europljani u NBA-u iskorištavaju ono, što im je Petrović, praktički, omogućio. Pravi primjer toga je vaš Šibenčanin, Dario Šarić - tvrdi Iervolino.
Novinar iz glavnog grada Italije pronašao je puno sličnosti i poveznica između Darija i Dražena.
- Njih dvojica dijele istu strast, odanost prema košarci. Imaju sličan pristup, stav na parketu. Konačno, rođeni su u istom gradu, a Dariov je otac igrao s Draženom. I u drugim košarkašima s ovih prostora može se pronaći nešto „draženovskog“. Na primjer, kod Luke Dončića, Bogdana Bogdanovića, Miloša Teodosića… - primijetio je naš sugovornik.
Jadransko 'jezero'
Lorenzo se u nekoliko dana provedenih u Šibeniku osjećao kao kod kuće. Naš grad ga je, kako kaže, podsjetio na gradove s druge strane Jadrana: Bari, Barlettu, Altamuru…- Mi ne shvaćamo koliko smo blizu jedni drugima. Za mene je Jadransko more poput jezera. S jedne strane je Italija, s druge Hrvatska. Ulice tih gradića su slične, hrana je ista… Bari sam povezao sa Šibenikom, jer me Draženova priča asocirala na onu nogometaša Antonija Cassana. On je, poput Dražena, odrastao na gradskim ulicama, igrajući nogomet. Kasnije je postao zvijezda i talijanski reprezentativac - povukao je Lorenzo paralelu između šibenskog playmakera i napadača iz Barija.
Naš je kolega u Šibenik stigao kako bi doznao nešto što dosad nije čuo o legendarnom hrvatskom kapetanu. Od ljudi koji su ga pratili gotovo od prvog dana htio je saznati pikanterije iz njegove mladosti, priče iz doba igranja u Šibenki, pa i informacije o tome u kakav je bio Draženov odnos prema Šibeniku nakon odlaska.
Povratak u Europu
- Ja sam osoba koja puno uči. Već se šest, sedam mjeseci upoznajem s Draženovim životnim i sportskim putem. Zato me najviše iznenadila informacija koju sam čuo od vašeg oca, da je prije smrti Petrović želio promijeniti način života. Cijelu je svoju karijeru bio predan košarci, žrtvujući čari uživanja u životu. Postigao je gotovo sve što se može postići. U Europi i NBA-u. Vjerojatno je htio okrenuti novu stranicu života. Čujem da je razmišljao o povratku u Europu. U grčki Panathinaikos. Nažalost, tu novu stranicu nije uspio okrenuti - iznenađen je bio Iervolino, koji se i sam u mladosti bavio košarkom.
Lorenzo je na Baldekin stigao baš u dane kad se obilježavala 35. obljetnica Šibenkinog osvajanja titule prvaka Jugoslavije. Zato nismo mogli izbjeći priču o famoznoj 1983.-oj i otimanju titule junacima Krešimirova grada...
- U ovo malo godina, koliko se bavim pisanjem, naučio sam da nikad ne postoji samo jedna istina. U ovom slučaju ima nekoliko istina. Jedna je da je Šibenka osvojila prvenstvo. Faul je dosuđen, Dražen je pogodio slobodna bacanja i Šibenka je pobijedila. Druga je istina da je politika htjela pobjedu Bosne. Zanimljivo, mi smo u Italiji baš u to vrijeme imali sličan slučaj. Još i danas se, baš kao kod vas, raspravlja o utakmici Milano - Livorno i tome je li koš postignut unutar vremena. No, razlika je u tome što je Šibenik kao David, manji grad i klub, s jednim fenomenalnim mladim igračem srušio Golijata, Bosnu - konstatira Lorenzo.
Tuga zbog Virtusa
Talijani nisu samo geografski blizu Hrvatima, već i kad je u pitanju aktualno stanje u domaćoj košarci. Nekadašnji europski divovi Kinder Bologna, Scavolini Pesaro i Benetton Treviso potpuno su potonuli nakon što su te velike tvrtke zaustavile dotok novca košarci.
- Igre Marca Belinellija, odnedavno suigrača Darija Šarića u Philadelphiji, najbolja su stvar koja se u posljednje vrijeme dogodila talijanskoj košarci. Loše se stvari, pak, događaju u mom Rimu. Naš je Virtus, baš kao i Šibenka, jedini put osvojio nacionalno prvenstvo prije 35 godina. Godinu poslije bili smo i prvaci Europe. Rim ima veliku košarkašku tradiciju, no ekonomsko stanje u Italiji natjeralo je klupske čelnike na nevjerojatnu odluku. Virtus se prije dvije godine svojevoljno spustio u niži rang! A iz našeg je kluba, primjerice, potekao Andrea Bargnani, nekad prvi izbor drafta NBA lige! Žao mi je što čelni ljudi klubova i talijanske košarke ne slijede primjer odbojke, koja je u puno boljoj situaciji. Samo zbog kvalitetnijeg menadžmenta - otkriva nam Lorenzo Iervolino, koji na dnevnoj bazi prati talijanski sport.
Kad smo rastajali, Lorenzo nam je poručio "da ćemo se brzo ponovno vidjeti u Šibeniku". Talijan se u naš grad vraća na obljetnicu Draženove smrti, u lipnju.
- Uživao sam minulih dana u Zagrebu i Šibeniku. S Biserkom, Draženovim prijateljima, novinarima… Kad se vratim, volio bih popričati i s njegovim suigračima iz Šibenke. Intrigira me i bratski odnos između Ace i Dražena. Ja imam dvojicu starije braće i dva sina, pa otprilike znam kako to funkcionira. No, vjerujem da su njih dvojica imali poseban odnos. Dražen je na parketu, među suigračima imao puno braće, no i jednog brata po krvi - za kraj će Lorenzo Iervolino.
Romina romantada
U razgovoru sa sportskim novinarom nismo mogli izbjeći nogomet. Rimske klubove Romu i Lazio, koji su ove sezone s velikim uspjesima kročili kroz Europu.
- Postavljate mi to pitanje u trenutku kada živim najsretnije trenutke u posljednjih dvadeset godina! Moja Roma je izbacila Barcelonu i ušla u polufinale Lige prvaka. Španjolci za povratak kažu remontada, a mi smo uspjeh našega kluba nazvali romantada! Dugo godina smo proživljavali rane poraze u Europi. Zadnji put smo talijanski prvaci bili sada već davne 2001.
A našoj sreći nije bilo kraja kad je dan kasnije iz Europe ispao Juventus, a dva dana poslije i Lazio! Šalim se. Nije mi drago da su naši ljuti talijanski rivali poraženi, ali mi, prijatelji Rome, to nismo shvatili tragično. Rivalitet je vražja stvar!
Rat se ne zaboravlja
Našeg je sugovornika intrigirala i priča o ratu u Šibeniku, koji se zbivao, kako Lorenzo kaže, s druge strane jezera.
- Rat u Hrvatskoj za mene je teško shvatljiv. On je razdvojio prijatelje, obitelji... I zato mi je jasno da je nemoguće ne pričati o tome. Prošlo je premalo vremena. San Lorenzo, rimska četvrt u kojoj živim, 1944. godine je potpuno razrušena nakon američkog bombardiranja. Poginulo je 1400 ljudi. Ja se i sad naježim kad pričam o tome, makar nisam svjedok tih događanja. A kako se nećete naježiti vi kad se sjetite što se zbivalo devedesetih godina? O tome treba pričati kako se više ne bi ponovilo - ne bježi naš sugovornik od ratnih priča.
Prešućeni Kessler
Biserka Petrović me precizno uputila s kim trebam razgovarati u Šibeniku. I bila je više nego jasna glede šibenskih trenera koji su ubrzali napredak jednog od najvećih europskih košarkaša. Znao sam za Nikolu Jelavića, Nenada Amanovića i, dakako, Zorana Slavnića, no prvi put sam čuo za Nikolu Kesslera. Nije mi jasno zašto je on prešućen u ranijim pričama o Draženu - otkrio nam je Lorenzo.
