Sportski direktor Šibenke o planovima za nastavak sezone: Pojačanja? Ima ih malo 'pravih' među hrvatskim igračima, a mi ne žudimo baš za strancima

Filip Vukičević - Fika je jedan od šibenskih košarkaških veterana, koji je zbog svojih izuzetnih tjelesnih sposobnosti, jednostavno, morao više pružiti na parketu tijekom igračke karijere. Otuda vjerojatno i njegova vruća želja da kao sportski direktor Šibenke košarkaškim tićima pruži optimalne uvjete rada i napredovanja. Da do prve momčadi, pa i dalje dođu kao potpuno školovani košarkaši.

- Katkad se i onima, koji pomno prate zbivanja na Baldekinu, čini kako nije baš jasna vizija rada Šibenke. Dobrim dijelom i zbog toga što smo svojedobno odbili igrati Drugu regionalnu ligu, pa i FIBA-inu Ligu prvaka. A zapravo je sve jasno. Naš je temeljni cilj napredovati sa svojim, šibenskim igračima. Da u momčadi bude deset domaćih momaka i dva hrvatska pojačanja. Neću da nam stranci nabiju statistiku preko leđa šibenskih košarkaša. U takvoj konstelaciji snaga vjerujem da bismo mogli doći i do nekog europskog natjecanja, što bi, uz igranje u Prvoj hrvatskoj ligi, bio dovoljan domet za šibensku košarku, otvorio se uvodno Fika.
 

Ako se potpuno posvetimo stvarnosti Baldekina,je li skor od sedam pobjeda i šest poraza prebrisao zabrinutost ili krizu rezultata u sredini jeseni? Bilo je trenutaka, kad su zagrintali i gradski čelnici.
- Nije bilo prave krize. Jedino je zbog promjene trenera i dijela igračkog kadra moralo doći do promjene načina igre, što se logično. gotovo neizbježno odrazilo i na rezultatima. Bivši je trener Miro Jurić preferirao pozicijsku igru, a njegov nasljednik Edi Dželalija voli bržu, agresivniju košarku.

Dvije pobjede

Je li novi trener mogao ostvariti barem još jednu domaću pobjedu?
- Ako ciljate na utakmice sa Splitom i osječkim Vrijednosnicama vjerojatno ste u pravu. No, u tim susretima nismo bili kompletni, izdala nas je malo i sportska sreća. Uostalom, da smo ostvarili još dvije pobjede, bili bismo treći. Tko zna, možda nam sportska sreća sve to vrati na bolji način u nastavku prvenstva!?
 

Čovjek, kažu, radi najveće greške, kad ne prizna stare propuste. Klupsko je vodstvo svoje promašaje priznalo vrlo brzo. Očito ste poslušali glas šibenskog košarkaškog naroda. Dali ste ispisnice trojici igrača, doveli Zadranina Vraneša. Jesu li za moguća dva pojačanja ili, kako kažu kolege, još dva žetona veći problem financijske (ne)mogućnosti ili stručna orijentacija kluba?
- Sve ispisnice imale su podloge u ozbiljnim razmišljanjima proljetne, pa i dugoročne projekcije kluba. Svatko je zaslužio odlazak iz različitih razloga. A pojačanja!? Ruku na srce, ima ih malo „pravih“ među hrvatskim igračima, a mi ne žudimo baš za strancima. Uostalom do 6. veljače, što je krajnji rok, ima dovoljno vremena.
 

Niste mi odgovorili na dio pitanja što se odnosi na financije?
- Vjerujem da će nova, mlada uprava lakše rješavati te probleme u novoj godini. Ne krijem da mi očekujemo pozitivan rasplet oko Šubićevca. Ako nogometaši dobiju vlasnika, bit će lakše i njima i nama.

Uvjeti povratka

Imamo dojam da je i novi trener Dželalija malo neodlučan oko toga. Da ima dvojbe oko mladih. Kod dolaska je govorio o "potencijalu mladih Šibenčana, koji igraju pod ručnom“, a sad im u nekim utakmicama daje minute na kapaljku!?
- Prije svega, nama ova sezona nije laka iz prostog razloga što smo sve temeljili na tercetu Šarić - Nakić - Paić. Prvi je imao velikih problema s leđima, drugog je mučio skočni zglob, dok je treći još uvijek odsutan s parketa. Mladi imaju prostora. Pa, Gulin igra u prosjeku 20 minuta po utakmici! Nije baš jednostavno previše forsirati braću Ivišić, koji su još srednjoškolci, pa imaju samo jedan trening dnevno.
 

Trener Dželalija, čini se, vjeruje i mladom Marku Vlaiću!?
- Momak ima tijelo kao stvoreno za košarku. Uz to prosto gine na svakom treningu. Ima i dobar šut. Kad popraviti kontrolu lopte možda dobije šansu i kao razigravač!?
 

„Vječni“ zaljubljenici u Baldekin bi u šibenskom dresu kao povratnike rado vidjeli i Bilalovića, i Andabaku. Šibenske momke, koji pružaju dobre igre u drugoligašu Puli.
- O tome smo razmišljali minulog ljeta, ali se, iskreno rečeno, nismo našli oko uvjeta povratka. Pregovori nisu bili jednostavni, jer je riječ o mladićima, koji žele završiti fakultet. Tko zna možda se njih dvojica vrate već idućeg ljeta!?

Košarkaški hram

Za budućnost Šibenke je, zbog čvrste orijentacije na mlade, itekako bitna i suradnja prvoligaša sa Školom košarke „Dražen Petrović“.
- Potpisali smo ugovor o suradnji na duge staze. Bez rokova. Ne piše tamo ni da će to trajati jednu, dvije ili pet godina. Mi smo od potpisa ugovora do danas uredno ispunjavali svoje financijske obveze prema KK Dražen Petrović, što je, vjerujem, jamstvo da neće biti nesporazuma.
 

Je li u takvim okolnostima plasman u doigravanje realan ovosezonski natjecateljski cilj Narančastih? Za razliku od najave predsjednika Burića Antonija „da će se jurišati na vrh“!?
- Ne vjerujem da je predsjednik Burić mislio do kraja ozbiljno, kad je govorio o jurišu na vrh. Ruku na srce, mislim da su tu njegovu izjavu pomalo isforsirali oni, koji su s njim razgovarali. Vjerojatno im je pasao takav novinski naslov.
 

Pričali smo o svemu samo ne o novoj košarkaškoj dvorani. Taj se projekt činio mogućim, kad se najavljivala fuzija Šibenke i danas utihlog Jollyija. Pokojni predsjednik HKS-a Danko Radić znao je kazati „kako danas svako malo veće selo u Hrvatskoj ima dvoranu bolju od šibenske“.
- U tom smislu moramo biti realni. Ne možemo od Grada Šibenika tražiti nešto što je u ovom trenutku praktički nemoguće. Osobno, od prvog trena zagovaram preuređenje Baldekina u mali košarkaški hram, a da ostali dvoranski sportovi presele na Meterize. Za takvu varijantu je neslužbeno „da“ kazao i Šibenski savez sportova. Proširenje tribina na kapacitet za nešto više od dvije tisuće gledatelja bilo bi šibenska realnost. Posve u skladu s temeljnim i dugoročnim ciljevima Šibenke, završio je Vukičević.