- Ma gde je, bre, taj Šibenik. Nisam nikad čuo za taj grad, a kamoli da se tamo igra dobra košarka! A da nije ovo pismo s pozivom da dođem u Šibenik napisao netko od tvojih šibenskih švalera – tako se manirom beogradskog mangupa obratio svojoj ondašnjoj supruzi legendarni Zoran Slavnić Moka, kad mu je predsjednik KK Šibenka Ivan Medić poslao pismo sa željom da odjene šibenski dres.
Puno ozbiljniji bio je beogradski razgovor Slavnića s Medićem. U nazočnosti potpredsjednika Rade Bege i tajnika Joška Šupe postignut je dogovor o dolasku Moke na Baldekin. Pregovori su tekli puno lakše, jer je šibenski prvoligaš tog ljeta dobio moćnog sponzora u velikoj tvrtki Šibenka, pa tako i ponio njezino ime.
Devize za Slavnića
Kako, pak, preskočiti činjenicu da je cijelom projektu šibenskog prvoligaša prethodio sastanak na razini Općinskog komiteta SKH!? Sastanak, na kojemu je zaključeno da će općinsko (i partijsko) vodstvo zažmiriti na oba oka glede profesionalizacije prve momčadi Šibenke, te nemale financijske „konstrukcije“ novog prvoligaša.
Za Slavnićev transfer na Baldekin trebalo je osigurati devize. Šibenski Švicarac inž. Rade Zorić je mijenjao franke u dinare, dok je za pozajmicom u njemačkim markama posegao i kasniji gradonačelnik Šibenika prof. Ante Šupuk.
Krešimirov grad se duboko poklonio Moki. A on je na poštovanje i (tajni devizni) ugovor uzvratio na profesionalan i nesebičan način. Osim uloge organizatora igre Šibenke prihvatio se i ne baš zahvalne funkcije šefa stručnog stožera. Poslije prvih ljetnih provjera Slavnić je bez milosti otpisao skupinu igrača (Šare, Kvinta, Aras, Kašić), koji su izborili prvoligaški status. Obziran je bio samo prema kapetanu momčadi Nenadu Amanoviću, kojemu je ponudio ulogu jednog od dvojice svojih trenerskih pomoćnika. Prvi pomoćnik bio je, pak, Mokin beogradski prijatelj Vojislav Vezović.
Slavnić je za tren detektirao da igrački kadar treba još osvježenja. Sa splitskih Gripa stigli su Pero Vučica i Branko Macura, koji nije krio da se zapravo vratio u zavičaj.
- Mirko Novosel se želi riješiti Živka Ljubojevića. Šalje ga u skopski Rabotnički. Probajte ga nagovoriti da promijeni odluku, da se preseli u Šibenik – javila je predsjedniku Ivanu Mediću Draženova majka Biserka Petrović.
Ljubojević je promijenio odluku, te se sa cijelom obitelji preselio na šibensku adresu, gdje će se zadržati gotovo 15 godina.
Neovisno o nemalim pojačanjima na Baldekinu se do kraja prvoligaške utrke strepilo za ostanak. Ne bez razloga. Atraktivnu i kvalitetnu košarku, koju je predvodio sjajni Zoran Slavnić, nisu ljubili i primjereni rezultati. Nitko te sezone nije, doduše, nadigrao Šibenčane, ali se dogodio nesretni niz od deset poraza s košem ili dva razlike, od kojih je posebno nevjerojatan bio onaj u Sarajevu. Tri sekunde prije kraja Šibenka je imala „plus jedan“ i loptu u svom posjedu. Teško je dokučiti kako se lopte, ipak, dokopao nezaboravni Mirza Delibašić, te pogotkom gotovo sa centra donio pobjedu Bosni.
U prvoj prvoligaškoj sezoni Šibenik je živio za svoje košarkaše, Svejedno, igralo se na prepunom Baldekinu ili u gostima. Šibenske ulice bile su prazne subotom navečer, dok je gradom odjekivao glas reportera Radio Šibenika, koji je sugrađanima pokušao dočarati što se događa na utakmicama u Ljubljani, Čačku, Beogradu, Skoplju…
Od šibenskih susreta u posebnom je sjećanju ostala pobjeda nad Jugoplastikom, koju su predvodili brojni reprezentativc (Jerkov, Krstulović, Šolman…). Šibensko-splitska drama je posebno potencirana petom „osobnom“ Zorana Slavnića, no odgovornost je na sebe preuzeo domaći momak Fabijan Žurić. Organizacijom igre i sjajnom obranom. Nije baš lako zamisliti utakmicu, u kojoj je najboljim proglašen igrač (Žurić), koji je zabio samo 2 koša!
Slavnić je u prvu momčad ubacio Dražena Petrovića, koji je tek proslavio 15.rođendan, uz zanimljivo obrazloženje.
- Neću da dete prođe sve muke, koje sam prošao kao mladi igrač u Crvenoj zvezdi. Moji beogradski treneri više su vodili računa o podacima iz krsnog lista nego o kvaliteti igrača. Tako sam barem dvije sezone bio rezerva igračima, koji su mi, što se tiče potencijala, trebali zapravo nositi torbu na treninge – objašnjavao nam je Moka na gotovo tradicionalnim večerama u restoranu „Uzorita“.
Nesportski pristup
Koliko se Slavnić srodio sa Šibenik najbolje govori priča da je on jednako odlazio na utakmice nogometaša na Šubićevcu, pa i vaterpolista u Crnici. U sjećanjima starijih Šibenčana još živi slika s vaterpolske utakmice Solaris – POŠK, kad je Moka uletio u time-out domaćem treneru Grgi Renji. S taktičkim savjetima (ili „savjetima“), iako nikad u životu nije ni primirisao vaterpolsku loptu.
Ostanak Šibenke u prvoligaškom društvu u mnogome je ovisio o ishodu utakmice posljednjeg kola Zadar – OKK Beograd. Suprotno sumnjama o nesportskom pristupu Zadrana toj utakmici, temeljenoj na ćakuli da iza Beograđana stoji generalni sekretar FIBA-e Borislav Stanković, zadarska je momčad odigrala utakmicu muški i pobijedila, te omogućila prvoligaški mir Šibenčanima. Prvoligaški status u jakoj konkurenciji zadržali su Zoran Slavnić, Bruno Petani, Boris Kulušić, Boris Babić, Fabijan Žurić, Dražen Petrović, Nenad Slavica, Pero Vučica, Živko Ljubojević, Branko Macura, Željko Marelja i Predrag Šarić. U prvim kolima šibenski dres nosili su još Dražen Brajković i Igor Berak.
Vrijedi spomenuti i podatak da je sredinom ljeta 1980. godine Slavnić kao član Šibenke s reprezentacijom Jugoslavije izborio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Moskvi. Zlatom su se okitila još dva igrača, porijeklom iz šibenskog kraja. Drnišanin Mihovil Nakić i Žirjanin Željko Jerkov.
FOTOGRAFIJA str. 45: Momčad Šibenke, Moka prvi s lijeva
Ili str.99 Moka sa svojim idolom Pinom Gjergjom