Da nam je netko, kad je Dražen Petrović na ne baš častan način pobjegao s Baldekina u Cibonu, kazao kako ćemo se 37 godina poslije silno radovati pobjedi zagrebačkih "vukova" nad ljubljanskom Olimpijom – Cedevitom, vjerojatno bismo ga pogledali s nevjericom.
No, pobjeda "Cibosa" nad Ljubljančanima nas je, jednostavno, oduševila. Iz više razloga. Prije svega, zbog činjenice da je domaćina na putu do ostanka u Regionalnoj ligi nosio šibenski tercet. Sa sjajnom prezentacijom košarke na europskoj razini.
– Vi mi vjerojatno dodatno čestitate zbog odličnih izdanja Vaših Šibenčana, Krešimira Radovčića i Tonija Nakića. Obojica su silno napredovali. Ne samo oni, već i cijela momčad – reagirao je na naše čestitke beogradski stručnjak Vladimir Jovanović, koji dva mjeseca vodio nekadašnjeg europskog prvaka Cibonu. No, posve se zbunio, kad smo mu rekli "da se pobjedi Zagrepčana radujemo zbog trojice Šibenčana"!?
– Lovre Gnjidić je silno nadaren igrač, čiji otac Boris je porijeklom iz skradinskog zaleđa, a teta udana za Mira Jurića, bivšeg reprezentativca i jednog od trenera na Baldekinu. Gnjidić je jedini igrač na svijetu, koji igrom podsjeća na sjajnog Slovenca Luku Dončića – dodatno smo zaintrigirali Jovanovića.
Lovrin otac Boris, kojega pamtimo kao sjajnog zagrebačkog šutera, ne može zamisliti ljeto bez Šibenika. Silne simpatije izaziva njegova pojava na balotaškim turnirima na Srimi i Jadriji u momčadi, koju još čine košarkaški treneri Miro Jurić i Jeronimo Šarin.
Očigledni napredak Nakića, Radovčića i Gnjidića u kratkom razdoblju pod Jovanovićevom dirigentskom palicom samo je aktualizirao staru šibensku temu. Bolje rečeno, potragu za "pravim" košarkaškim receptom, kojim bismo nemalu listu šibenskih talenata pretvorili u "prave", profesionalne igrače, košarkaške ratnike!?
Neustrašivo, precizno krilo
– Moramo nešto napraviti što će nas do kraja probuditi. Valja još čvršće utvrditi vezu Šibenke i KK Dražen Petrović kako bi mladi igrači brže napredovali – drži Josip Milaković Jota, prvi operativac plodne šibenske škole košarke.
Dario Šarić, Bilan, braća Ivišić, Paić, Nakić, Badžim, Radovčić… Teško se zaustaviti u nabrajanju liste šibenskih košarkaških talenata, koji su se mahom baš kao u kultnoj „Šibenskoj baladi“ rasuli svud po svitu. Za seriju odlazaka ni slučajno ne želimo kriviti samo mlade igrače i njihove roditelje. Zar ćemo prešutjeti ljetne prepirke, kad je klupsko vodstvo sa šibenskim momcima(i njihovim menadžerima) licitiralo i za samo 500 kuna mjesečno, a onda bez puno razmišljanja i za puno više novaca dovodilo „malu armiju“ isluženih igrača, promašenih pojačanja!
Takvu praksu, nema sumnje, valja zauvijek prekinuti, zaboraviti. To je, međutim, samo jedan od recepata za budućnost Baldekina.
Puno je važniji, košarkaški značajniji nešto drugačiji stručni tretman mladih šibenskih igrača. Poput sjajnog primjera iz davne prošlosti, kad je Beograđanin Vlado Đurović usred ljeta zatvorio u vruću dvoranu Darijevog oca Predraga Šarića, te u samo tri mjeseca, upornim treningom šuta, od prosječne "četvorke" napravio neustrašivo, precizno i reprezentativno krilo.