StoryEditor
KošarkaKošarkaški fanatik sklon krstarenju i ribljem meniju

Neven Spahija otvorio dušu: U svojem Šibeniku nikada nisam dobio šansu (FOTO)

Piše Petar Mikuličin
7. lipnja 2017. - 11:52

Svoju ulogu svjetski poznatog košarkaškog stručnjaka Šibenčanin Neven Spahija oduvijek je tretirao puno šire od temeljnog trenerskog posla. Za vrijeme Nevenova boravka u litavskom Vilniusu hrvatski ga je veleposlanik u Stockholmu neformalno smatrao počasnim konzulom Lijepe naše u toj pribaltičkoj zemlji. U Istanbulu smo se osobno uvjerili kako, kao trener Fenerbahčea, svoje šibenske prijatelje uvodi u visoko tursko društvo. U počasnoj loži dobivali smo mjesto pored rektora tamošnjeg sveučilišta i najvećih turskih tajkuna. Upravo je Spahija nagovorio čelnike velike Dogus grupe da budu sponzori njegovu Baldekinu.

U Tel Avivu je, pak, dok je vodio višestrukog europskog prvaka Maccabi, uspio uvjeriti svoga izraelskog gazdu kako ima smisla ljetovati u Šibeniku, na Jadranu.
Malo je vjerojatno da se Spahija ne ponaša slično i u američkoj Atlanti, gdje je, uostalom, zaslužio čast da kao prvi europski košarkaški stručnjak sudjeluje u famoznoj All-star utakmici Istok protiv Zapada. Bolje rečeno, reviji najboljih košarkaša svijeta.
– Guštam u Atlanti. Kao čovjek i trener. Istina, ovdje sam samo „pomoćni“ pa ne mogu očekivati da će me ljudi lako prepoznavati na ulici kao kad sam bio head coach u Istanbulu ili Vilniusu, ali… U glavnom je gradu Georgije gotovo sve po mom ukusu. I život, i klima, i sportski dio. U Atlanti se živi puno mirnije nego u najvećim američkim gradovima poput New Yorka i Los Angelesa. No, Atlanta nije nebitna na karti SAD-a. Dovoljno je reći da se u njoj nalazi sjedište Coca-Cole i CNN-a, jedne od najvećih svjetskih televizijskih kuća. Grad ima specifičnu arhitekturu. Sviđa mi se što je tipičan sportski grad, s puno događanja - otkriva nam Neven Spahija.



Tko zna bi li šibenski stručnjak ikad dospio u vrtlog NBA-a da nije bilo njegova prijateljstva s R.C. Bufordom, generalnim menadžerom San Antonio Spursa. Preko njega je upoznao Mikea Budenholzera, današnjeg prvog trenera Atlanta Hawksa, koji je tada bio pomoćni trener Gregu Popovichu u Spursima. Buford, Popovich, Budenholzer i ostali natjerali su Spahiju da širi košarkaško znanje „preko bare“.
– Nosila me velika želja da se usavršim kao trener. U ljetnim mjesecima, dok su drugi guštali na moru, ja sam otkrivao tajne američke košarke. S temeljnom spoznajom da je jedini „zajednički nazivnik“ NBA i europskih košarkaških liga samo lopta! Sve se drugo razlikuje kao Zemlja od Mjeseca. U San Antoniju sam često pohodio i legendarnu tvrđavu Alamo. Nisam zatekao starog američkog junaka Davyja Crocketta, ali sam se zavaravao da sam na Svetom Mihovilu ili Svetom Nikoli. Tvrđavama, koje su u odnosu na Alamo kao neboderi prema obiteljskoj kućici – prebire Neven po teksaškim uspomenama.

Spahijina priča iz San Antonija samo dodatno otkriva njegovu davnu slabost prema povijesnim spomenicima, staroj arhitekturi, arheološkim iskopinama… Slabost, koja je dodatno potencirana u doba, kad se u Danilu, selu šibenskog zaleđa, odakle su mu obiteljski korijeni, odlučio podignuti kuću, urediti maslinik.
– Čim sam krenuo s radovima na uređenju maslinika, otkrio sam zanimljive arheološke tragove. Masline su morale pričekati do trenutka, kad je Muzej grada Šibenika detektirao vrijednost iskopina. Moja je građanska dužnost bila da ih obavijestim o tome. Jednako sam svojom građanskom dužnošću smatrao da i financiram najveći dio tih arheoloških radova na mojoj zemlji. Sve je to danas preraslo u zgodnu priču, koja me ispunjava zadovoljstvom. Povijesno nalazište je spašeno, a ja uživam u svom masliniku, okruženom dalmatinskim suhozidima, okrijepljenom sustavom za navodnjavanje. Masline su toliko narasle da sam riješio dizajn boca i pakiranja vlastitog ulja. Gotov je i projekt nove obiteljske kuće. Jedva čekam početak građevinskih radova. Ne morate mi vjerovati, ali Danilo je moj najdraži životni projekt – govorio nam je Spahija kao u transu, očito opčinjen svojim dalmatinskim zavičajem.



Prije odlaska u Atlantu svoju je zaluđenost Dalmacijom Neven manifestirao ljetnim krstarenjima Jadranom sa svojim najbližim šibenskim prijateljima. Ona su, međutim, u posljednje vrijeme sve rjeđa.
– Ja sam jedini europski trener u Atlanti, pa imam nešto više slobodnog vremena nego ostali. No, još uvijek nedovoljno za duga krstarenja koja sam prakticirao do prije nekoliko ljeta. Morao sam prisilno promijeniti koncept. Sada više vremena provodim na kopnu. I s nostalgijom se sjećam uplovljavanja u Vrbosku, Žirje i druga malena mjesta. U društvu moga starog šibenskog prijatelja Mira Kunčića – otvara se Spahija.

Šibenčanin na klupi Hawksa poznat je po tome da zna guštati u životu. Riblji mu je meni neizbježan izbor u restoranima šibenske rivijere. Ono malo slobodnog američkog vremena, što mu ostane, koristi za odlazak u dobre restorane, na popularna mjesta u glavnom gradu savezne države Georgia.
– Dok traje sezona, vremena je zaista malo za bilo što, osim košarke. Hranim se u klupskom restoranu jer praktički cijeli dan provodim u našem trening-centru. Kad imam slobodan dan, mogućnosti su velike. U Atlanti ima odličnih restorana. Preferiram talijansku i francusku spizu, jer, nažalost, ne postoji ni jedan naš restoran. Kao i u većini velikih američkih gradova – govori nam Neven.

Ni nakon završetka sezone Spahija nema mira. Razgovor smo počeli u Šibeniku, a nastavili preko e-maila, jer se stručni stožer Atlante priprema za nadolazeći draft, na kojemu klubovi biraju najtalentiranije mlade igrače s američkih koledža i iz ostatka svijeta.
– Trenutačno nam je ritam prilično lakši nego za vrijeme sezone, kad radni dan, zapravo, nikad ne završava. Tada smo u pogonu od nula do dvadeset četiri. S tim da trening predstavlja najmanji dio posla! Najviše se vremena provede na sastancima, analizama, gledanju utakmica… U ovom su nam razdoblju obveze drukčije. Ne smijemo pogriješiti u izboru, koji može preusmjeriti budućnost kluba – otkrio je jedan od ukupno šest pomoćnih trenera u „staffu“ Mikea Budenholzera.



Svaki od šest trenera Atlante ima posebnu ulogu. Za vrijeme utakmica trojica sjede u prvom redu parketa, a ostala trojica u drugom. Prednja trojica, među kojima je i Spahija, brinu se o pripremi utakmica, izmjenama tijekom nje, skautingu… Treneri iz drugog reda zaduženi su za treninge, posebno one individualne.
– Ja sam najstariji, a samim time i najiskusniji trener u Hawksima. Najviše sudjelujem u kreiranju taktike i analizi protivnika. Također, brinem se o budućnosti momčadi i odabiru igrača za draft – kazuje nam 55-godišnji Šibenčanin, koji je, među ostalim, vodio i slovensku Krku, talijanski Roseto, španjolske klubove Tau Ceramicu i Valenciju, te hrvatsku reprezentaciju.

Kad se Neven prije tri godine odazvao Budenholzerovu pozivu, poslao je poruku da je još uvijek željan znanja, ali i da nije, kako pjeva Mladen Grdović, u šoldima sve. Naime, malo je poznat podatak da je Neven imao „teže“ ugovore u europskim velikanima nego sada u Atlanti.
– NBA je oduvijek moj san. Nerealno je bilo očekivati da ću odmah ugrabiti poziciju prvog trenera. Konkurencija je ovdje velika, da ne kažem nemilosrdna. Puno je vrhunskih trenera, a samo trideset mjesta. Nije nimalo lako postati head coach. To je jedan od razloga zašto imam manji ugovor nego u Europi. No, iskreno, to mi nije toliko bitno. Ja sam prezadovoljan u NBA ligi. Što će donijeti bliska budućnost, ne znam. Uvijek bih prije izabrao ostanak u NBA-u nego povratak u Europu. Ako i ne postanem prvi trener u Americi, neću nikad zažaliti što sam se odlučio za rad u NBA-u – priznaje Spahija.

Zajedno sa šestoricom naših košarkaša Neven čini malu hrvatsku koloniju u najjačoj ligi na svijetu. Hrvatske su boje prije tri godine branili samo on, Bojan Bogdanović i Damjan Rudež. U međuvremenu su im se pridružili mladi lavovi Mario Hezonja, Dario Šarić, Dragan Bender i Ivica Zubac.
– Broj naših igrača je impresivan, kada se zna koliko Hrvatska ima stanovnika. To je prepoznato i u NBA-u, gdje se Hrvati sve češće spominju. Veliki talenti nemaju što čekati s dolaskom u Ameriku! Klubovi za takve igrače ostavljaju prostor – komentira Neven Spahija.



Iduće bi im se sezone trebao pridružiti još jedan Dalmatinac, Omišanin Ante Toni Žižić, trenutačno zvijezda istanbulske Darussafake.
– Prema mojim informacijama, Žižić stiže u Boston Celticse. Oni su sjajna momčad. Mislim da neće nikoga potpisivati na centarskoj poziciji, što bi Anti omogućilo da igra odmah. Dakako, kao rezervni centar. Ipak je on još mlad – ističe pomoćni trener Atlante.

Otkad je Spahija u klubu, Hawksi ostvaruju sjajne rezultate. Međutim, nikako da naprave iskorak. Zato i nije čudno da Atlanta Falconsi, momčad američkog nogometa, uživa veću potporu u gradu.
– Hawksi su prije imali veliki problem, jer je dvorana rijetko bila puna. No, to se u posljednjih nekoliko sezona promijenilo. U uređenje naše Phillips arene uložilo se dvjesto milijuna dolara. Posebno u komfor i dodatne sadržaje, što je publici u Americi vrlo bitno. No, američki je nogomet i dalje sport broj jedan u Georgiji. Falconsi su prošle sezone igrali finale Superbowla i izgubili na najtragičniji mogući način. A od sljedeće sezone sele se na novi, Mercedes stadion, u koji su uložili, vjerovali ili ne, 1,5 bilijardi dolara! I zaista ne znam što bismo trebali napraviti da dostignemo njihovu popularnost – pita se Spahija.

Nevena gotovo jednako kao i rast posjećenosti na Atlantinim utakmicama veseli povratak publike u hrvatske košarkaške arene. Makar je tisućama kilometara daleko od Hrvatske, permanentno prati zbivanja u Šibeniku, Splitu…
– Košarka se vratila kući! Ja bih to tako nazvao. Puno je derbija, publike, mladih igrača… Nakon svake utakmice Šibenika čujem se s prijateljima, a nerijetko i s trenerom Vladimirom Anzulovićem. Zula i Ivica Skelin su ove godine u Šibeniku i Splitu napravili izvrstan posao. Nadam se da će i Zadar opet biti pravi. Aramis Naglić je podigao momčad. Sve su to dobre vijesti pred iduću sezonu – ushićeno će ovaj košarkaški zanesenjak.



Neven s gotovo jednakim žarom prati i zbivanja oko reprezentacije, koju je teškog i razočaranog srca napustio prije dvanaest godina nakon čuvene „pljačke“ na Eurobasketu u Beogradu.
- To sam odavno arhivirao. Ja ne pričam previše o svojim uspjesima, a kamoli o neuspjesima. Bez obzira na okolnosti, u kojima se taj poraz dogodio. Život ide dalje. Reprezentacija je prošlog ljeta bila hit i nadam se da će tako i ostati. Aco je napravio sjajan posao i drago mi je da nastavlja gdje je stao. Na Eurobasketu će mu biti puno teže. Sada nas svi znaju, a i pritisak je veći nakon prošlogodišnjeg uspjeha. Srećom, Aco ima dosta iskustva i znanja da se kvalitetno postavi u takvoj situaciji. Velika je prednost i to što nije nigdje radio, pa je u miru mogao pratiti sve igrače i pripremiti se za ono što nas čeka ovog ljeta. Imamo dobar roster i, što je još važnije, pravu kemiju unutar momčadi – hvali Spahija svog nekadašnjeg sugrađanina i reprezentaciju.

S drugim Šibenčaninom, mladim Darijom Šarićem, Spahiju veže sličan košarkaški put. Obojica kruh zarađuju u Americi, za njih se otimalo pola Europe, no ni Dario, ni Neven nikad nisu imali priliku da se pokažu na Baldekinu, u Šibeniku!
– To je zaista „zajednički nazivnik“ mog i Darijeva puta. No, posve su različite pozicije iz kojih smo nas dvojica kretali. Za razliku od mene, Dario je izabrao odlazak iz Šibenika. Ja nikad nisam dobio priliku da budem trener u Šibeniku. Nisam imao drugog izbora nego otići. Valjda je to tako trebalo biti. U mom slučaju zaista vrijedi ona da je najteže biti prorok u svom selu – završio je Neven Spahija.


Reprezentacija je prošlog ljeta bila hit i nadam se da će tako i ostati. Aco je napravio sjajan posao i drago mi je da nastavlja gdje je stao


Najstariji sam, a samim time i najiskusniji trener u Hawksima. Najviše sudjelujem u kreiranju taktike i analizi protivnika. Brinem se i o budućnosti momčadi i odabiru igrača za draft


U Nevenovoj su niski trofeja dva osvojena prvenstva Hrvatske i dva Kupa Krešimira Ćosića s Cibonom, prvenstvo Slovenije s Krkom, litavski je i baltički prvak bio s Lietuvos Rytasom, prvak Izraela s Maccabijem, prvak i osvajač turskog Kupa s Fenerom, pobjednik Eurocupa s Valencijom. U šest je zemalja osvajao titule. No, jedna je, ipak, posebna.
– Najveću specifičnu težinu, definitivno, ima prvenstvo Španjolske osvojeno s Tau Ceramicom (današnja Baskonia). Sve ostale su mi podjednako drage. Svaka je posebna i osvojena u različitim okolnostima – kaže proslavljeni hrvatski trener.


Kad je izbio Domovinski rat, Neven Spahija nije dvojio. „Zaledio“ je karijeru košarkaškog trenera, odjenuo odoru hrvatskog policajca. Kao hrvatski branitelj imao je i „specijalnu zadaću“: o ratnim zbivanjima redovno, gotovo svakodnevno izvještavati prijatelja iz djetinjstva Dražena Petrovića.
- Dražen je za tren shvatio sve tegobe Domovinskog rata. Zato je znao povremeno grintanje hrvatskih reprezentativaca „poklapati“ rečenicom:
- Zašto ste tako sitničavi, kako je u ovom trenutku našim vršnjacima koji čuče u rovovima - otkriva Spahija.


Guštam u Atlanti. Kao čovjek i trener. U glavnom je gradu Georgije gotovo sve po mom ukusu. I život, i klima, i sportski dio


U Atlanti ima odličnih restorana. Preferiram talijansku i francusku spizu, jer, nažalost, ne postoji ni jedan naš restoran. Kao i u većini velikih američkih gradova

# TRENER# šIBENIK# NBA# KOšARKA# ATLANTA#NEVEN SPAHIJA# FENERBAHčE

Izdvojeno