Trebaju li žestoki prijatelji šibenske muške košarke uokviriti trenutačnu prvoligašku ljestvicu, koja otkriva Šibenku kao lidera prvenstva sa šest pobjeda u isto toliko utakmica ili spomenute brojke prihvatiti, prije svega, kao poticaj za daljnji napredak Baldekina!?
Startni uspjesi šibenskih košarkaša automatski su nas vratili u sezonu 2016./2017., kad su Narančasti, predvođeni trenerom Draženom Anzulovićem Zulom završili prvenstvo na prvom mjestu sa 47 bodova, ali su ostali bez očekivanog plasmana u Regionalnu ligu, jer je usred natjecanja hrvatska košarkaška “vlada” promijenila stav da je prvoligaški plasman presudan za ulazak u ABA-ligu.
Ne dijeli samo razlika u ambicijama ondašnje i sadašnje vodstvo Šibenke, koje je itekako pritisnuto realnošću, kad je riječ o financijskoj problematici. Prije 5 godina na Baldekin su stigla čak petorica zvučnih pojačanja (Miralem Halilović, Ive Ivanov, Ivan Siriččević, Luka Pandurić i Izet Turkyilmaz). Minulog je ljeta sportski direktor (i trener) Damir Milačić posegao za mladima. Košarkašima, od kojih se tek očekuje igrački uzlet. Tko, primjerice, može osporiti perspektivnost izuzetno mladoj petorci (Klarin, Pleadin, Skorić, Paić, Antić) koje prate još mlađi Bobek, Škugor i Šarić (op.p. potonji je brat bivšeg prvotimca Domagoja, koji je košarkaški dres zamijenio svećenićkom mantijom)!?
Mladcima bi, dakako, bilo daleko teže da im leđa ne čuvaju Jambrović (koji se već udomaćio na Baldekinu), brzonogi Brocić i visoki Amerikanac Howard, te Gulin, na čije konačno buđenje Šibenka čeka i strpljivije nego novu pobjedu nogometaša na Šubićevcu.
Internacionalni porazi u Alpe Adria Cupu ne trebaju, stoga, brinuti predsjednika Antu Nakića i njegove suradnike, jer nema dvojbe kako ovosezonska križaljka svjedoči o dobro odabranom kadrovskom i natjecateljskom putu. Klupsku politiku (ne)izravno je podržao i već legendarni hrvatski stručnjak, šibenski globtroter (op.p. 9 titula u 6 zemalja, te participiranje u NBA) Neven Spahija.
- Hrvatska se košarka, jednostavno, mora okrenuti mladima, ali nisam subjektivan, kad tvrdim da se na Baldekinu najbolje radi s djecom. Dobrim dijelom i zbog Josipa Milakovića Jote, direktora OKK Dražen Petrović - izustio je Spahija. Bez kalkuliranja i potenciranja lokal-patriotizma.
Europski priznat košarkaški stručnjak posegao je, doduše, za još jednom tezom “Siromaštvo je najveći problem najboljih hrvatskih klubova”. Tezom, koja je, što kriti, minulog ljeta izazvala “tihi rat” između klupskog vodstva Šibenke i autora ovih redaka, pa i nešto šire. Neostvarene, istina i neslužbene priče o sponzoru, koji bi, po mnogima, zakrpao mnoge financijske rupe na Baldekinu. Aktualno klupsko vodstvo se, očito, odlučilo za neki drugi (financijski) put, vjerujući da će veliki sponzor kad-tad osvanuti u šibenskoj muškoj košarci. Kao što se u sezoni 1987./88., zahvaljujući silnom angažmanu europskog biznismena šibenskih korijena Danijela Miše Vukova, kao devizni sponzor pojavio njemački koncern “Montana” iz Munchena.
Orijentacija na mlade
No, priča o sponzorima i financiranju kluba je jedna, a orijentacija na domaće mlade igrače druga tema. Potonju valja dodatno podgrijati podatkom da se među onima koji predstavljaju daljnju perspektivu Baldekina, kriju i prezimena kao što su Jurić, Šarin i Zeljak što neizbježno podsjećaju na uspješne sportske putove njihovih očeva Mira, Jose i (vaterpolista) Mate. Ne treba, međutim, žuriti s medijskom promocijom dječaka, koji su načinili tek prve ozbiljne košarkaške korake, baš kao ni prognozom o konačnom raspletu ovogodišnje prvoligaške utrke na Baldekinu.