Emocije preplave svakog Šibenčanina kod spomena KK Šibenka. Ne samo zbog legendarnog Dražena. Ljubav prema Baldekinu odavno je prešla s djedova na sinove, sa sinova na unuke. Zlatno doba šibenske košarke, zaslađeno (otetom) titulom prvaka i dva europska finala Kupa Radivoja Korača većini je žitelja Krešimirova grada bilo putokaz da se u relativno manjim sredinama mogu ostvarivati veliki projekti, rađati europski i svjetski velikani.
Zašto okupljanje šibenskih košarkaša u zimu 1972. godine smatramo prapočelom Šibenke!? Neovisno od toga što se košarka rodila više od dva desetljeća ranije, lansirajući, među inim, i reprezentativca Branka Gojanovića-Lasicu. Od obnavljanja kluba spomenute godine pod imenom „Partizan“ (poslije će promijeniti ime u Šibenik, pa Šibenku) nije se prekidalo službeno i organizirano nadmetanje pod šibenskim obručima.
- U ranijim godinama nosila nas je jednako ljubav prema košarci, ali stvarnog kontinuiteta što se tiče kluba, ruku na srce, nismo imali – priznaje Ante Dunkić Galo, jedan od pionira šibenske košarke.
Manjkalo je sreće
Da Šibenčani zaista vole košarku potvrdila je već prva utakmica u prvenstvu južne skupine Hrvatske lige, kad se više od 300 gledatelja tiskalo na malim tribinama u dvorištu Partizana. Predvođen sjajnim bekovskim parom Tonči Iljadica – Neno Amanović, domaćin je tijesnim rezultatom (79:78) pobijedio drugi sastav splitske Jugoplastike.
Za prvo mjesto u ligaškoj utrci i plasman u drugoligaške kvalifikacije Šibenčanima je te sezone manjkalo malo sreće, ali i iskustva, koje je krasilo košarkaše sinjskog Alkara. No, cijelo je prvenstvo doživljeno kao snažno buđenje šibenske košarke. Do drugog mjesta trener Ivica Slipčević vodio je Nenada Amanovića, Tonča Iljadicu, Josipa Fuština, Tomislava Škaricu, Antu Lepura, Tomislava Krnića, Sinišu Ninića-Bagiju, Vedrana Lakoša, Blaža Baranovića, Branka Jurasa, Mislava Batinicu, Jeru Lambašu i Antu Bobića.
Te sezone je naslov državnog prvaka slavila beogradska Crvena zvezda, predvođena sjajnim Zoranom Slavnićem – Mokom. Da je netko tog ljeta kazao da će Moka za devet godina odjenuti šibenski dres, vjerojatno bi ga proglasili ludim!
U rujnu 1973. godine otvorena je sportska dvorana na Baldekinu, dok je tri mjeseca poslije formirano novo vodstvo kluba na čelu s košarkaškim zanesenjakom Tomislavom Zorićem. Oba su se događaja pokazala velikim kotačima zamašnjacima u razvoju šibenske košarke, koja se te jeseni s Miminca preselila na slavni Baldekin.
Novo ime i novi trener
Spomenutim promjenama zaslađena je druga, ne baš uspješna sezona košarkaša Partizana. Bez veterana Jurasa i Bobića, te studenata Iljadice i Lambaše, Šibenčani su se spustili na 4. mjesto, svejedno dovoljno za plasman u Jedinstvenu hrvatsku ligu. Doživjeli su, među inim, i neočekivano visok poraz (86:70) u Makarskoj. U toj su utakmici zaigrali Škarica (4), Ninić (18), Smolić, Kulušić (5), Škaro, Amanović (16), Fuštin (2), Lepur (1), Krnić (12), Batinica (12).
Novu sezonu klub je dočekao s novim imenom (Šibenik) i novim trenerom (Brankom Bukićem). Bukićev angažman značio je i povratak u momčad njemu sklonih iskusnih košarkaša poput Darka Ramljaka.
- Darkove pozne igračke godine nisu ga sprječavale da se pod obručem hvata ukoštac s mladim, jakim momcima. To se posebno ćutilo u teškoj utakmici protiv bivšeg prvoligaša Željezničara u Karlovcu, kad nas je manje rastužio poraz, a više obradovao dogovor o dolasku na Baldekin iskusnog Nikole Jelavića – sjeća se trener Bukić.
Te su se sezone na Baldekinu veterani na sretan način miksali sa šibenskim klincima. Sretan spoj posebno se ćutio u utakmici sa zagrebačkim Medveščakom, kad su Šibenčani izborili važnu pobjedu u borbi za opstanak. Bodove su zaslužili Šuperba, Ninić (12), Smolić, Miljković (3), Škaro, Amanović (26), Bobić (6), Ramljak (6), Španja, Petrović (13), Krnić (7), Batinica (19).
Trinaest koševa zabio je petnaestogodišnji Aleksandar Petrović, koji se još više razmahao u idućoj sezoni među seniorima, u bekovskom paru s kapetanom Nenadom Amanovićem. Taj je tandem, primjerice, s ukupno 46 koševa najizravnije pridonio važnoj pobjedi (76:62) nad Osijekom, kojom je osiguran plasman u gornjem dijelu ljestvice. U tom susretu boje Šibenika branili su još Đorđević, Slavica (2), Chiabov, Pribanović (16), Žurić (4), Krnić (7), Bobić (1) i Grubišić.
Diplomatske borbe
Ne baš nježni sukob predsjednika Tomislava Zorića i (bivšeg) trenera Branka Bukića rodio je povratkom na klupu prof. Ivice Slipčevića. Slipčević je silno (i s pravom) vjerovao u kvintet nada (Petrović, F. Žurić, Slavica, Furčić, Šarić), koji su zajedno s veteranima Jelavićem i Amanovićem trasirali put u drugoligaško društvo. Spomenuta je petorka već u Juniorskom prvenstvu Dalmacije skrenula pozornost na sebe prvim službenim pobjedama nad vršnjacima iz Zadra i splitske Jugoplastike.
No, put k višem rangu nije bio nimalo lak. Bio je popločan ne samo teškim utakmicama, već i nemalim diplomatskim borbama. U derbiju za republičkog prvaka Šibenčani su neočekivano na svom parketu izgubili s 81:82 od dubrovačkog Juga. Sa 32 koša briljirao je Goran Furčić, ali ga ostali nisu pratili: Jurković, Žurić (8), Smolić (2), Jelavić (6), Amanović (9), Kovačev, Petrović (18), Šarić, Španja, Slavica (9). Posebice je, neovisno o 18 postignutih koševa, podbacio Aco Petrović, kojega je već „kaparala“ zagrebačka Cibona.
- Odlučio sam se za odlazak u Cibonu. Za to je bio presudan povratak Mirka Novosela na kormilo zagrebačkog kluba – priznao je Aco.
Njegovu nemalu potištenost zbog slabe igre i poraza s Dubrovčanima izbrisala je, pak, šibenska sportska diplomacija i dobra volja čelnika HKS. Donesena je odluka o povećanju Druge lige na 12 klubova, pa je i drugoplasirani Šibenik slavio plasman u viši rang.