– Zašto tebe nema među (su)govornicima u filmu o Draženu Petroviću? Pa ti si najizravniji svjedok vremena. Kao šibenski sportski kroničar, košarkaški djelatnik i trener, radijski reporter s famozne utakmice Šibenka – Bosna. Nije mi jasno u čemu je problem – nazvala me je na dan promocije filma o Draženu Petroviću kolegica Dijana.
Ne, nisam se libio dati objašnjenje, koje abolira redateljicu (i scenaristicu) Ivanu Guberina.
Neostvareni dogovor
Odbio sam sudjelovati u filmu jer kao novinar, koji traje više od pet desetljeća, držim da je najvažnija istina. A "prava" šibenska istina o pokojnom Petroviću govori kako je on vjerojatno najviše proslavio Krešimirov grad, ali i napustio matični Baldekin na nečastan način. Točnije, iako su Šibenka i Grad Šibenik prihvatili sve uvjete koje je Dražen postavio za produljenje vjernosti narančastom dresu, te je u skladu s tim mladi Petrović stisnuo ruku ondašnjem gradonačelniku Dani Seksu (sastanku su nazočili i Vlado Čović i Mirko Miljković), Dražen je samo nekoliko sati poslije konačnog dogovora potpisao za Cibonu.
Zašto ne bih o (financijskim) detaljima neostvarenog dogovora Šibenke i Dražena!? Pa, kad o tome nisu htjeli govoriti Dane Sekso i Mirko Miljković, te glavni financijer Vlado Čović, zašto bih ja iz "druge ruke" prenosio detalje, koji su i više nego zanimljivi!? Da ne kažem nešto grublje.
U to doba bio sam i predsjednik Registracijske komisije Košarkaškog saveza Hrvatske, pa mogu bez okolišanja kazati istinu o sjednici na kojoj je odobren prijelaz Dražena Petrovića iz Šibenke u zagrebačku Cibonu.
Komisija je u prvom stupnju odbila Draženov zahtjev, no Predsjedništvo KSH-a dalo je zeleno svjetlo da Petrović ode u Zagreb. Za razliku od ranijih, sličnih "slučajeva", kad su se Željko Poljak, Željko Jerkov i Ante Matulović selili iz Rijeke, Pule i Zadra na splitske Gripe, i kad su morali, zbog nedostatka ispisnice matičnih klubova, pauzirati po jednu sezonu.
Glavnim krivcem za takvu odluku, koja je značila prekid dotadašnje prakse, smatram svojeg prethodnika na poziciji predsjednika Registracijske komisije KSH-a, zagrebačkog Zadranina (i šibenskoga zeta) Ivicu Troskota. On nije bio dosljedan vlastitoj praksi, te je podignuo ruku za Petrovićev prijelaz. Za razliku od dalmatinskih predstavnika u KSH-u, te legendarnih košarkaša Krešimira Ćosića i Nikole Plećaša.
‘Slučaj Beara‘
Ne, neću prešutjeti da s nadarenim Šibenčaninom, zbog njegova nečasnog odlaska, prvi predsjednik Šibenke Tomislav Zorić nije progovorio do tragične Draženove smrti. Kako preskočiti i logičnu pretpostavku da bi Šibenka s Draženom, te Vladom Divcem i još nekim sjajnim igračima, koji su potpisali bjanko za Baldekin, vjerojatno dospjela i do vrha Europe!? Uz potporu Predraga Šarića, Nenada Slavice, Ivice Žurića i ostalih nadarenih šibenskih košarkaša.
Za kraj neću kriti da sam kazao "ne" redateljici Ivani Guberini i zbog toga što sam doznao da iza projekta stoji Ivica Poljičak. Državni tajnik za kulturu i medije, koji svojim ponašanjem prema rodnom gradu silno podsjeća na dio prijeratnih komunista. Onih koji čuvaju svoje položaje i s odstojanja "sole pamet" ljudima koji s uspjehom vode Krešimirov grad.
Konačno, zašto ne posegnuti za usporedbom sa "slučajem Beara"!? S nemalom pompom Splićani su ispratili velikog Vladimira na posljednji počinak, ali nikad nisu propustili kazati da je Beara na nečastan način pobjegao u Crvenu zvezdu.