Oprosti mi, sveti Jeronime, što sam (zakleti) Dalmatinac! Zato, kad košarkaši Splita ili Zadra igraju utakmice ABA-lige, „ginem“ uz televizor kao da bitku za bodove vode nogometaši Šibenika, košarkaši Šibenke ili vaterpolisti Solarisa. I ne samo to! Nerijetko uputim i telefonski poziv ili poruku ohrabrenja čelnim ljudima splitskih Gripa i zadarskog Višnjika. Ako mi ne vjerujete obratite se u tom smislu šibenskom bodulu (i košarkašu Splita) Roku Ukiću ili (bivšem treneru Šibenke i) sadašnjem treneru Zadra Vladimiru Anzuloviću – Zuli.
Sudeći po zadnjim nastupima košarkaša Šibenke slični „klik“ nemaju dva dalmatinska košarkaška suca, Zadranin Tomislav Hordov i Splićanin Josip Radojković. Ne sumnjam nimalo u njihove sudačke domete, ali dvojim oko toga koliko su im (ne)pristrane bile odluke na utakmicama Alkar – Šibenka i Šibenka – Furnir, koje su završile nesretnim i tijesnim porazima Narančastih.
Sudačke odluke
U Sinju je, primjerice, sudačka trojka, predvođena Radojkovićem sviranjem faula u napadu i „tehničke“ šibenskom treneru Damiru Milačiću najizravnije odlučila pobjednika u utakmici, u kojoj je domaćin prvi put došao u vodstvo u zadnjoj sekundi. Nije bitno različita bila sudačka uloga ni u porazu Narančasti na Baldekinu protiv Furnira. Osobne greške, koje poslije udaranja Paića i Rebića, nije sudio Hordov, jamačno bi primijetili i članovi udruženja slijepih i slabovidnih osoba. Da ne spominjemo još pet, šest (ne)spornih situacija, u kojima su suci, po nekom nepisanom pravilu, dodijelili lopte Zagrepčanima.
Neću pretjerati kao Aleksandar Petrović, koji je kazao „kako Crvena zvezda ne može izgubiti kad im svira Zadranin Hordov“, ali ću rado citirati zagrebačkog Šibenčanina Ivicu Čipčića „kako Hordov ne bi tako svirao na Baldekinu da je živ košarkaški „gazda“ Danko Radić, kojemu se Zadranin udvornički stalno motao oko auspuha“. Ukratko, volio bih da Hordov više nikad ne sudi Šibenki. Zbog sumnje u njegovu objektivnost, ali i radi vlastitog mentalnog zdravlja.
Nema nikakve sumnje da su u obje utakmice Radojković i Hordov pokazali da nimalo ne poštuju svijetlu tradiciju Baldekina ili kolijevku Dražena Petrovića. No, olakotna okolnost za takvo ponašanje dalmatinskih sudaca predstavlja jamačno igra Šibenke na utakmici protiv Furnira. Igra bez glave i repa, u kojoj se individualnim akcijama juriša „jedan na pet“. Bez tečnih, uigranih akcija.
Samo pet pobjeda
Kompletna situacija na Baldekinu silno podsjeća na sezonu 2009/2010, kad je slavna Šibenka, od koje su nekad strahovali i u Beogradu, i Zagrebu, i Ljubljani ispala iz Prve lige, te se potom raspala.
Na tu neslavnu sezonu podsjećaju čak i rezultati. U regularnom tijeku ligaškom natjecanja Narančasti su onda u 18 kola (op.p. Prva liga je imala 10 klubova) ostvarili samo pet pobjeda. Sad, pak, u 22 kola imaju jednu pobjedu više. A onda su slijedila potonuća u Ligi za ostanak, pa i u Kvalifikacijskoj ligi za ostanak, u kojoj su se najlošije plasiranim prvoligašima pridružili drugoligaši.
U cijeloj, blago rečeno, teškoj košarkaškoj problematici postoji samo jedna utjeha. Da više ne može doći do raspada kluba kao prije 12 godina, jer nisu prestali raditi inkubatori KK Dražen Petrović. I ne samo to. Dovoljno je košarkaških snaga izvan kluba i prve momčadi, koje su voljne i sposobne preuzeti klub. No, zabrinjavajuće je što šibenska „vlada“ i Gradski sportski savez (zasad) drže kako ne treba „intervenirati“. A voda je Baldekinu došla do grla!