‘Ja i pročelnica općinu koštamo tri tisuće eura mjesečno, a samo kroz Program Zaželi donijeli smo u Kijevo 740 000 eura‘

Svaki put pred izbore ponavlja se ista stara i dosadna priča o nepotrebnim općinama, osobito u Zagori, o izmišljenim radnim mjestima, carstvom za uhljebare u nigdini, gdje Bog svoga nema, gdje vuk poštu nosi, a lisica zvoni podne. ‘Šta svi ti ljudi – pusti načelnici, donačelnici, pročelnici, tajnice i tajnici, šoferi rade?‘ - pitaju se manje ili više (ne)upućeni, pa odmah odgovaraju – ‘Nigdi ništa, proračun im služi samo za plaće, koje iznose tri četiri tisuće eura. Olako zbrojeni brojevi, olako i napamet izrečene tvrdnje, koje često puta baš i ne odgovaraju istini. Martin Ercegovac, mladi načelnik općine Kijevo, nudi i svoje brojeve i svoju računicu.

Friški podaci

- Evo, prije neki dan smo imali i zadnju sjednicu Općinskog vijeća u ovom mandatu, pa imamo i friške podatke. Izvršeni općinski proračun nam je 520 tisuća eura, a ako se gleda po dotacijama od države startali smo s 36 tisuća eura. Toliko smo dobili od države u godinu dana. Razlika, znali nekih 480 tisuća eura, došlo je od toga što smo se javljali na natječaje ministarstva regionalnog razvoja, kulture, graditeljstva, Fonda za zaštitu okoliša, sa svojim konkretnim projektima, uglavnom infrastrukturnim, koje je prije toga trebalo napraviti i pripremiti.

Pa, ako prođeš prođeš! Ako si ih napravio kvalitetno, dobit ćeš, ako nisi – nikom ništa. Konkretno, riječ je o parkingu kod crkve, kod groblja, javna rasvjeta, odnosno njezina modernizacija u LED rasvjetu, mobilno reciklažno dvorište, što je zakonska obveza. Uredili smo centar mjesta, hortikulturno i tako dalje. Tih pola milijuna eura uloženo je manje više sve u općinu, u Kijevo! Tu je i Program Zaželi, koji je fincniran iz europskog socijalnog fonda, preko ministarstva rada i socijalne skrbi. To je u tri godine 740 tisuća eura, koje je iz Bruxellessa stiglo ispod Dinare, u malo Kijevo. I to je sve otišlo – ili će otići – za plaće 15 zaposlenih žena, što je slobodno možemo reći 15 radnih mjesta u iduće tri godine, koliko će brinuti o starima i nemoćnima.

Njihove obitelji neće morati za njih plaćati smještaj u staračkim domovima, kojih ionako nema, ili su na listama čekanja. I sad ja vas pitam – da nema općine, tko bi to radio? Tko bi se o svemu tome brinuo? Država? Svaka državi čast, ali mi već pet godina čekamo da ona provede vlastitu odluku o sjedištu i početku rada Parka prirode Dinara, pa od toga ništa! Tako bi bilo i za sve ove druge stvari, koje sam vam nabrojio. Ne bi o njima nitko vodio računa. Tko bi se pored Ukrajine, Rafalea, obnove od potresa, listama čekanja u zdravstvu i stotinama drugih čuda, bavio još i nekakvim ogradnim zidom na groblju ili nekom oputinom koju ni GPS ne može naći! Budimo realni!‘ - veli Martin Ercegovac, koji je inače i volonter na mjestu općinskog načelnika.

On radi kao medicinski tehničar u Zavodu za Hitnu medicinu Šibensko – kninske županije, i tamo dobija plaću, a njegova volonterska naknada košta općinu mjesečno 700 eura bruto. Trošak pročelnice je negdje oko 2 300 eura bruto – njezina neto plaća je tisuću i pol eura mjesečno – i to je sav trošak za zaposlene u općini. Tri tisuće eura za trošak bruto plaća dvoje zaposlenih – načelnika i pročelnica. Ili godišnje 36 tisuća eura, za 12 mjeseci.

- Ako ćemo biti iskreni, još je i manji, jer se i trošak plaće pročelnice općini alimentira dijelom iz Projekta zaželi, kojeg je ona voditelj. Ja za moje volontiranje dobijem neto 470 eura mjesečno naknade! To je cijela priča o ovome i onome, koju svatko može vidjeti, koja je prošla sve kontrole i revizije. Ukinite vi općine, nije problem, ali što će se s tim dobiti? Hoće li trošak za državni proračun biti manji? Neće, jer ćete u državnoj upravi opet morati zaposliti u najmanju ruku još nekog dodatnog činovnika koji će upravljati državnom imovinom na tom prostoru. Ako se ukine općina, i cijeli prostor bude upisan na RH, ljudi će morati ići u Državno odvjetništvo u Kninu, primjerice, radi formiranja parcele. Netko će to opet morati raditi! I što smo onda dobili? Jednog zaposlenog u Kijevu manje, a drugog u Kninu i Zagrebu više?! Dodatnu centralizaciju, slabiju i sporiju, još neučinkovitiju javnu upravu?!‘ - nudi Ercegovac nešto drukčiji uvid u problematiku.

Ima i druga strana medalje

U koju se u nas svi misle da razumiju. U nju, u javnu upravu i u nogomet. U Hrvatskoj je četiri milijuna izbornika koji bi taj posao radili bolje od Dalića! ‘Mislite da ljudi razlikuju kad vas zovnu za neku ‘svoju‘ zemlju, pa kad im vi kažete da nije općinska, nego da je RH?! Njima je to sve isto, državno. I ne vjeruje da ja tu ne mogu ništa, nego da ja – neću. Još pogotovo kad krenu Jesi li ti HDZ? Jesi! A u državi je HDZ isto. Pa kako onda? Načelnik je odgovoran za sve. I ako nestane struje, i ako nema interneta, i to ne samo u uredovno vrijeme, nego 24 sata dnevno.Ili ako nekog treba voziti doktoru. Načelniče, spasi, pomozi, nema ko drugi, ne može ovaj ni onaj, a ti – moraš! Zato su te ljudi izabrali! Srećom, danas barem to imamo vrhunski riješeno, jer imamo osam autobusa prema Kninu dnevno, tu je ŠIK Bus spasio stvar, pa smo prometno povezani kao da smo gradski kvart Knina ili Šibenika. To naravno, nigdje ne piše kad se govori o općinama, nisam ni ja znao, dok me nisu izabrali. Ne žalim se ja, daleko od toga, ali neka se zna i vidi bar ponekad i druga strana medalje, a ne da se stalno priča jedno te isto. I ono što je, ali često i ono što nije!‘