Živimo u turbulentnim vremenima u kojima se krize, sukobi i ratovi ne smiruju i strah da će se intenzivirati i širiti dalje više baš i ne izgleda kao puka uobrazilja vječitih pesimista. Možda su upravo i događanja u susjedstvu, situacija u Bosni i Hercegovini i pitanje što će se dogoditi nakon izdanog naloga za uhićenje Milorada Dodika, studentske blokade i prosvjedi protiv Aleksandra Vučića u Srbiji, a s druge strane rat u Ukrajini i nastavak izraelskih napada na Gazu, da spomenemo samo one, kod nas, medijski najekponiranije sukobe i ratove, potaknuli jednu sugrađanku da se obrati našoj redakciji i postavi neočekivana, ali, ako se bolje razmisli, zapravo, realna, pitanja: "Što je, zlu ne trebalo, sa skloništima u gradu Šibeniku? Znaju li građani gdje su i u kakvom su stanju? Brine li se tko o tomu?".
Bez želje za stvaranjem panike i buđenja ružnih sjećanja na dane koji su i Šibenčane 90-ih natjerali u skloništa, podsjetimo se kako se u Europskoj uniji otvoreno govori o osnivanju zajedničke vojske, a isto tako, sjetimo se i toga, nedavno su neke zemlje svojim sugrađanima sugerirale da pripreme pakete za preživljavanje u hitnim situacija. Sve to govori o ozbiljnosti situacije u kojoj ne bi trebalo stajati skrštenih ruku, smatra gospođa M. (podaci poznati redakciji).
Pokušala je, objašnjava, sama doći do nekih odgovora, jer i u njenoj zgradi na Vidicima u kojoj stanuje postoji sklonište, ali nitko ne zna u kakvom je stanju i brine li se itko o njemu.
-Govorim o tomu jer imamo iskustvo Domovinskog rata. U našoj zgradi nalazi se sklonište, a početkom Domovinskog rata tražili smo da se otvori, da vidimo u kakvo je stanju. No, nije bilo ključa, nitko nije znao gdje je. Nismo se dali i nismo odustajali. Na moju inicijativu i zahvaljujući tadašnjoj domarki uspjeli smo doći do tog ključa. Kad smo ušli u sklonište imali smo što vidjeti. To je bilo strašno. Prašine posvuda u ogromnoj količini, ventilacija u kvaru. Zahvaljujući mladima sve smo oprali, očistili i spremili. Deset dana kasnije počeo je rujanski rat! Da nismo bili uporni i da nismo inzistirali da se sklonište otvori, da ga sami nismo uredili tu nitko ne bi mogao biti – uvjerena je gospođa M.
No, čini se da iz tog primjera oni koji su trebali nisu puno naučili. Sklonište na Vidicima o kojem govori gospođa M. opet je tajna za stanare te zgrade. Pokušali su, kaže gospođa M., prije dvije-tri godine ući u njega, ali nisu uspjeli. Sklonište je, priča se, zatrpano arhivom jednog propalog šibenskog poduzeća, a navodno je u njemu izbio i požar. Takvu situaciju, naša sugovornica, smatra kriminalnom.
-Pa gdje su ti odgovorni za skloništa? Što radi civilna zaštita? Lako za nas starije, ali što će biti s djecom, mladima. Nevolje koje se događaju u svijetu, preblizu su nam – revoltirana je gospođa M. koja nam otkriva kako je pokušala saznati tko se brine o gradskim skloništima te je zvala šibensku gradsku upravu, ali je ostala kratkih rukava.
Slali su je, kaže, od službenika do službenika tvrdeći da to nije u njihovoj ingerenciji. Zatio se, vjerujući da će novinari biti bolje sreće, obratila našoj redakciji. No, za sada nismo imali više uspjeha od naše sugovornice. Obratili smo se prvo komunalnoj službi, ali nam je pročelnik Joško Jurić kazao kako pitanje gradskih skloništa i njihova odražavanja nije u nadležnosti tog gradskog odjela. Upit smo poslali i šibenskom gradonačelniku, ali do završetka teksta nismo dobili odgovor pa će ova priča imati nastavak!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....