U povodu Dana žena razgovarali smo sa svestranom Šibenčankom Majom Šintić. Maja je pedagoginja u šibenskoj Turističkoj školi, ali i vrlo zapažena aktivistica koja promiče prava žena. Šintić je aktivna i u politici. Podsjetimo, bila je nositeljica liste platforme Možemo! u devetoj izbornoj jedinici na prošlim parlamentarnim izborima.
Također, bila je jedna od organzatorica sinoćnjeg šibenskom marša za prava žena. Stoga, nema sumnje da je pravi izobr za razgovor na temu ženskih prava:
- Općenito ženama u karijeri uvijek iskoči pitanje kako usklađuje karijeru i obitelj. Ja bih zaista htjela da jednom netko objavi broj nekog "glam" časopisa u kojem se tematiziraju osobne ispovijesti premijera ili nekog od ministara o tome kako hendlaju karijere i obitelj - započinje naš razgovor Maja Šintić, pedagoginja u šibenskoj Turističkoj školi.
Podsjeća da je Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) objavio podatke za 2024. u kojima je razvidno da Hrvatska ima 59.7 od 100 bodova (indeksa rodne ravnopravnosti) i da se samim time nalazi 11 bodova ispod prosjeka EU-a, odnosno na 24. mjestu od 27 članica.
- Iako su žene na obrazovnom području daleko ispred muškaraca, u domeni vremena koje žene provode u aktivnostima skrbi, kućanskog rada i aktivnosti izgubili smo najviše bodova. Žene u Hrvatskoj mahom preuzimaju obveze u kućanstvu, skrbi za djecu i puno manje od muškaraca sudjeluju u slobodnim aktivnostima (sport, kultura i sl.). Druga domena u kojoj zaostajemo za europskim prosjekom je domena moći (broj žena na čelnim mjestima u politici, upravnim odborima i drugim upravljačkim pozicijama). Hrvatski sabor nakon parlamentarnih izbora ima samo četvrtinu izabranih žena, a na svim razinama stranke i dalje češće plaćaju "penale" za podzastupljenost žena na listama nego što ih uključuju na same liste, da ne spominjem pozicije koje bi im omogućile izbor - tvrdi Šintić, ističući da se žena u Hrvatskoj može posvetiti karijeri u ovisnosti o tome s kakvom podrškom živi te da ta podrška ovisi o brojnim faktorima koji onda unaprijed ograničavaju ili omogućuju ženi da obavlja više različitih uloga.
- Dostupne javne usluge predškolskog odgoja i obrazovanja, cjelodnevne nastave, ravnopravno sudjelovanje svih članova kućanstva u obiteljskim i kućanskim poslovima, dostupnost podrške šire obitelji (uz nužnu eksploataciju starijih žena), izgrađene mreže podrške u zajednici i niz drugih faktora utječe na realne mogućnosti žena da ostvare željeni i puni potencijal u svojim karijerama. Zbog toga je izuzetno važna osviještenost lokalne i nacionalne razine vlasti o tome da se iznad žena često nalazi ono što nazivamo "staklenim stropom" kako bi se kroz javne politike omekšale nevidljive prepreke koje žene svakodnevno osjećaju.
Najgore je, reći će šibenska pedagoginja Maja Šintić, što žene ne dolaze do upravljačkih pozicija zato što su žene, a jednom kada dođu do upravljačkih pozicija, onda se svaka kritika njihova rada često svodi na to da su žene (girlboss).
- Činjenica je da su žene prvenstveno brojnije, a onda su i većim udjelom zastupljene u strukturi vioskoobrazovanog stanovništva. Ipak, ne uspijevaju zauzeti upravljačke pozicije, kao niti političke funkcije. Njihova karijera je, kako sam već i rekla, ograničena takozvanim nevidljivim radom koji na sebe nerijetko preuzimaju u većoj mjeri nego muškarci, a drugi dio odnosi se na partitokraciju i klijentelističke mreže u čijoj srži se nalaze interesne grupe koje doslovce žene često koriste kao ukrase postavljajući ih na pozicije kako bi stvorile određen ugled. Zato danas govorimo o "gender washingu" kada gledamo kako marketinški stručnjaci pojedinih korporacija, tvrtki ili političkih stranaka instrumentaliziraju žene, dijeleći im mrvice kako bi stvorili ugled ili privid rodne ravnopravnosti bez stvarnog osjećaja za važnost ženskog iskustva i ženskog pogleda na stvari - objašnjava Šintić, tvrdeći i da nije slučajnost da su poslovi u kojima su mahom zaposlene žene, a koji zahtijevaju jednaku razinu kvalifikacije kao i neki drugi poslovi koje obavljaju muškarci, manje plaćeni.
Organizacijska kultura koja u obzir uzima potrebu za fleksibilnošću radnog vremena i boljeg balansiranja rada i života ima pozitivan učinak na radnike/ce, nastavlja Šintić, pojašnjavajući da živimo u vremenu u kojem ljude više ne zadovoljava samo rad, već i kvaliteta života, odnos rada, slobodnog vremena i brige o sebi.
- Drugim riječima, ljudima smetaju šefovi koji od njih traže da rade za neadekvatne plaće, da budu dostupni izvan radnog vremena što je usložnjeno brojnim načinima za ostvarivanje komunikacije itd. Jednostavno, ljudi ne žele da ih se eksploatira za nečiju visoku zaradu, neovisno o spolu/rodu, a i tu govorimo samo o onima koji si uopće mogu priuštiti da o kvaliteti života razmišljaju. Pritom, s obzirom na naše društvene okolnosti i činjenicu da žene mahom imaju uvid u to kako je ponekad složeno i opterećujuće balansirati obiteljski i poslovni život, imam vjere da mogu osmisliti pravednu organizacijsku kulturu. Najlošije u cijeloj priči uvijek prolaze i žene i muškarci koji od rada doslovce preživljavaju, a kapitalizam preživljava na jeftinom radu najpotlačenijih, onih koji su primorani životima platiti tuđi komod - završava Maja Šintić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....