Siječanj je konačno prošao, prva je subota u veljači i sve ide po ustaljenom rasporedu. Dvadesetak vjernika, poznatih i kao molitelji ili klečavci, odslušalo je misu u crkvi Gospe van grada i prošetalo do šibenske gradske uprave gdje su kleknuli pred kipom Gospe i otpočeli svoju standardnu molitvu za mir, domovinu, autoritarnog muškarca, predbračnu čistoću i ostale stvari.
Neformalna grupa građana, poznatih i kao protuprosvjednici, također su bili tu držeći transparent koji skriva molitelje od pogleda prolaznika na Poljani. Ovoga puta na transparentu nije pisalo uobičajeno "Oprez, mizoginija", već "Za pravdu, mir, nove snove i blokade". Protuprosvjednici su poslali poruku podrške studentima koji su sinoć iz Beograda pješke stigli u Novi Sad gdje planiraju blokirati tri mosta.
- Tri mjeseca je od pada nadstrešnice u Novom Sadu, tri mjeseca je od samoorganiziranog građanskog otpora korupciji koja ubija. Studenti koji su zapalili iskru nade u bolje društvo u Srbiji hodali su dva dana od Beograda do Novog Sada, okupljeni u zajedničkom snu za drugačijom državom, boljim društvom. Gaženi su, omalovažavani, izrugivani, prebijani, uhićivani, optuživani, zato jer su pokazali ono što smo dugo vjerovali da nije moguće. Zajedništvo, međusobno poštovanje i uvažavanje, dostojanstvo, snagu, neizmjernu hrabrost. Dok su šutjeli, gledali smo ih sa suzom u očima i toplinom u grudima. Dok su hodali, divili smo im se s neizrecivim poštovanjem. Dok su govorili, govorili su za sve koje se nije moglo čuti. Dok su rušili jedan po jedan zid koji im je postavila dobro branjena utvrda političke i birokratske moći ogolili su ljude sve dok se većina nije osvrnula i u drugome pronašla sebe, svoje brige i iste snove", kazali su držači transparenta, nastavljajući:
- Očistili su medijski i javni prostor, prostor akademija i institucija dotad zatrovan kaljužom licemjerne birokracije, političkom podobnošću, klijentelizmom. Najviše od svega, pokazali su rijetko viđenu nesebičnost i hrabrost u suprotstavljanju opasnom i zlom režimu koji je narod pretvorio u marionete vlasti i oduzeo im temeljnu ideju državotvornosti koja proizlazi iz njih samih. Pokazali su nam, što smo već i zaboravili, da ako pogledamo gore, možemo snivati nove sne. Ako pružimo ruku onima oko sebe da zajedno možemo graditi novu budućnost. Ako odbijemo biti vječno pokorni, vječno poslušni, ako uzviknemo, ujedinimo se i okupimo, najgore što se može dogoditi jest da nam bude bolje. Viknuli su mladi: „Car je gol!“, a društvo dok je gledalo u simbol vlasti zabavljen vlastitom moći i okićen suhim zlatom ovoga puta nije šutjelo. Jedan po jedan, uzvikivali su za njima: „Gol je, gol, car je gol!“. I ne, ovo nije priča samo o Srbiji, ovo je priča o svima nama. Podrška studentima i podrška svim ljudima koji će ikada sanjati nove sne, pravdu i mir!
Ovoga puta vjerojatno je prvi put došlo i do komunikacije između dvije suprotstavljene skupine. Moliteljima je sugerirano da u svoju molitvu uključe i srpske studente, a ovi su ipak izostavili studente, no pomolili su se za sve poginule u padu nadstrešnice u Novom Sadu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....