Reflektori u dvorani „Arsen” sinoć bili su usmjereni na Radio-Ritam, postaju koja je u šibenskom i županijskom eteru prisutna već 38 godina, a zadnjih više od 15 godina najslušanija je radio-stanica na šibenskom području prema istraživanja relevantnih, specijaliziranih agencija.
Zadnjih godina čuju se i u većem, dijelu Dalmacije, budući da su na Visu, u Komiži, utemeljili sestrinski Nautik radio, no, povod fešti omiljenog radija u prominentnoj šibenskoj dvorani ispunjenom uzvanicima iz važnijih sfera društvenog i političkog života, te prijateljima zapravo su bile okrugle obljetnice istaknutih emisija na Radio-Ritmu koje slušatelje već godinama čvrsto drže na frekvenciji 106,4. To su Ogledalo, s navršenih 15 godina u eteru, Kulturna Svaštarija (20), Rečina (25), Gradsko uho (30) i Ritam srca (35), prije dvije godine nominirana za Zlatnu ružu Večernjaka.
Spomenuta emisija Ritam Srca, posvećena poeziji u sitnijim satima, voditelja i autora Antonija Lučića jedna je od najdugovječnijih u zemlji, kako je podsjetio Zvonko Varošanec, televizijski novinar i voditelj. Pjevačka kvaliteta je nastupila za radijsku kvalitetu: su u sklopu obljetničkog programa pjevali Đani Stipaničev, Marko Škugor, Branimir Bubica i klapa Sebenico, te gosti iz Splita, klapa Rišpet.
Đani, inače „dite Šibenika i Tribunja”, zadnje vrijeme je zaštitni (pjevački) glas u džinglu Radio Ritma i pogađate, na kraju je maestralno izveo besmrtnu "Tvoja zemlja" nedavno preminulog Alfija Kabilja napisanu za Vicu Vukova.
Navedene obljetnice zapravo, treba pomaknuti za jednu godinu, jer je ovo slavlje bilo na rasporedu lani, no iz tehničkih je razloga prebačeno u ovu godinu. Svakako, još svečanije bit će dogodine, kada Radio Ritam navršava 40 godina.
U programu osmišljenom u radijskom stilu – „red razgovora-red glazbe” - uz emitiranje sjajno režiranog videa o Radio-Ritmu autora Željka Petreša, iskusnog snimatelja glazbenih spotova - kolega Varošanec preuzeo je voditeljsku ulogu razgovarajući s perjanicama Radio Ritma, stanice koja se u eteru prvi put pojavila kao incident, nelegalni gerila projekt iz sobe u stanu vlasnika Miše Bijelića i ekipe entuzijasta, tinejdžera iz šibenske četvrti Šubićevac. Počeli su kao Omladinski radio 1987., potkraj socijalističke ere: o njima je raspravljao tada još uvijek svemoćni Komitet jedine partije, policija je imala nalog motriti po krovovima, ne bi li uočila njihove odašiljače, sakrivene u prazne kutije cigareta i selotejpom pričvršćene za tv-antene... Malo tko tada je slutio da će „nestašni radio” uhvatiti „duge rukave”, a najmanje da će s vremenom postati ono što je danas. Ipak, svojevrsna je prijelomnica u stjecanju prava građanstva došla relativno brzo, tijekom Domovinskog rata, kada je njihov odašiljač spasio vlastitu i čujnost dragocjenih informacija starijeg elektroničkog brata, Radio-Šibenika, koji je u sustavu obrane i zaštite bio jedini službeni elektronički medij...
-Ljudi su ti bez kojih nema radija, oni su duša i srce, ulaze u domove. Ekipa danas broji jedanaestero novinara, tehničara i zaposlenih u marketingu, koji je specifičan, naročito u Šibeniku, ističe direktorica Ankica Arbutina. Medijska scena relativno je velika, no torta (oglašivačka) baš i nije, te se za svoju fetu treba svakodnevno boriti i izboriti, budući da je marketing jedini izvor financiranja.
Mišo Bijelić, osnivač i vlasnik Radio Ritma osvrnuo se na minule godine:
-Cijelo vrijeme zapravo mislim da sam na početku, premda je prošlo toliko godina. Bili smo djeca, tek na putu da negdje stignemo, a mene je inspirirala popularna zagrebačka „Stojedinica”. Igrali smo se s radijom, nismo imali ništa drugo; nije bilo toliko radija, programa... Bili smo pirati u početku, no ipak prvi lokalni radio koji je radio četiri sata i ponosni smo na to, a osnovali smo i prvu televiziju, projekt koji smo kasnije napustili.- podsjetio je Bijelić. Otkrio je na kraju, tajnu dugog trajanja svoga radija, osim kvalitetnih ljudi koje okuplja u redakciji i drugim službama:
-Trebate biti stalno prisutni, ne smijete spavati kao ni u jednom poslu!
A da se Mišo Bijelić i dalje igra, čak i s danima u tjednu, otkrila je Manuela Čapalija, glavna i odgovorna urednica: - Najjači je kada pita kojeg dana emitiramo emisiju „Sridom u sridu!” I nastavila u jednako veselom tonu:
-Svi smo mi vrijedna ekipa, a toliko godina radija znači jako puno rada brojnih ljudi. Naraštaji su stvarali program, drugi ga nastavljali, te se zahvaljujem ama baš svima koji su utkali sebe u našu radijsku priču. Mala smo, no prilično bučna ekipa, svi smo entuzijasti i ponosna sam što opstajemo, jer to danas nije nimalo jednostavno u našoj zemlji. - kazala je Čapalija i poentirala na kraju da su joj više od ikakvih istraživanja slušanosti važniji slušatelji koji svakodnevno komuniciraju s radijom.
-S vremenom i slušatelji postaju sukreatori programa. - otkriva urednica, a upravo je živa komunikacija s publikom kod radio aparata na Radio-Ritam privukla Joška Bonačija, poznatog voditelja iz Splita, koji se u rubrici „Crna burza” gdje se slušatelji javljaju da bi nešto prodali ili kupili upravo ludo zabavlja sam sa sobom i s publikom. Jednom je čak ćurlikao kao tuka – što se čulo i vidjelo na vizualnom prilogu Željka Petreša.
-Radija su danas uglavnom formatirana, gotovo bez kontakta s onima koji ih slušaju, a za mene je radio na prvom mjestu tvornica zabave. Treba biti opušten, voljeti radio, slušatelje i razgovore u živo. To je ono što nas drži na Radio Ritmu, a to nisam imao na radiju s kojega sam došao u Šibenik. I zbog toga sam tu, zahvalan što u interakciji s publikom mogu biti ono što jesam! - kazao ja Bonači. Jest da sam za četiri godine prevalio 270 tisuća kilometara putujući iz Splita, no čvrsto sam uvjeren da je Šibenik naš „najdalmatinskiji” grad. Takvi bi trebali biti svi Dalmatinci. - završio je Joško s komplimentom sredini koja ga je prigrlila kao i on nju, popraćen burnim aplauzom.
Pravi Dalmatinac i dite šibenskih kala, odrastao u stanu iznad šibenskog pjevačkog zbora „Kolo” svakako je Nikola Urukalo, voditelj i urednik „Rečine” s trajanjem od četvrt stoljeća. Ne čudi da je baš on, dobar poznavatelj tradicijskog dalmatinskog melosa i svih njegovih kasnijih izvedenica, za kormilom emisije koja, kaže, nastoji dati priliku svakome barem s jednim objavljenim nosačem zvuka da se predstavi u „Rečini”.
-Ovog radija ne bi bilo bez onih koji ga slušaju i hvala im na tome. Hvala svima koji njeguju povjerenje u nas, slobodne ljude koji program kreiraju prema profesionalnim kriterijima, bez ikakvih pritisaka. Stoga, hvala i našim šefovima. - poručio je Urukalo.
Antonija Lučića poezija nosi i nadahnjuje cijeli život, a na radiju punih 30 godina, od vremena Domovinskog rata:
- Poezija je zadužila mene, a Šibenik je među ostalim, i Arsenov grad, čija je jeka bila upravo poezija. - kazao je urednik dodajući da je radio za njega poput virusa, a poezija proslava života.
-Kada ti uđe pod kožu, ne možeš ga se više riješiti! I ne treba, nema razloga, naročito ako taj virus čini da budete ono što jeste u radijskom eteru!
Radio Ritam dokazuje onu da je „nomen est omen”: živ, dinamičan, neposredan, a dušu i život udahnjuju mu ljudi koji se vesele svome poslu, na kraju ispraćeni burnim pljeskom: Mišo Bijelić, vlasnik, Manuela Čapalija, glavna i odgovorna urednica, Nikola Urukalo – voditelj i urednik, Jure Dizdarević – tehnika, Marin Dragičević – marketing, Jadranka Barišić, voditeljica, Joško Bonači – voditelj, Marija Alat – voditeljica, Antonio Lučić, voditelj i urednik, Ankica Arbutina, direktorica, Joško Stošić, tehnika, Davorin Pamić, i Ena Šanić, tajnica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....